NA SASTANAK S RATNIM ZAPOVJEDNICIMA NISU POZVANI JASTREB I MLADI JASTREB
16. siječnja, 2016.
Možete li zamisliti da netko održi sastanak s članovima Gradskog poglavarstva Vukovara, a da na njega ne pozove gradonačelnika i dogradonačelnike? Ovo se više nikada ne smije ponoviti, bez obzira što je možebitno netko nenamjerno „zaboravio“ pozvati Mile Dedakovića-Jastreba, legendu i Junaka hrvatskog Domovinskoga rata
Napisao: Mladen Pavković
Ovo se nije smjelo dogoditi! Naime, na sastanku s Predsjednicom RH Kolindom Grabar-Kitarović s ratnim zapovjednicima slavne 204. vukovarske brigade nije bilo ratnih zapovjednika Mile Dedakovića-Jastreba i Branka Borkovića- Mladog Jastreba.
Dedaković, kako smo saznali, uopće nije dobio poziv za ovaj svečani skup, niti ga je netko osobno kontaktirao. To su navodno trebali učiniti njegovi suborci, a nisu. Poznavajući ovu hrvatsku legendu sigurni smo da bi se vrlo rado odzvao druženju s prvom damom Hrvatske i vrhovnom zapovjednicom Oružanih snaga RH. Do tog susreta bilo mu je iznimno stalo. Jastreb bi došao iako je i dalje u teškom zdravstvenom stanju, ali kako da dođe tamo gdje ga ne zovu?
Ne ponovilo se
Netko je (ne)namjerno pogriješio, i to ne prvi puta. Ovaj čovjek ne traži niti je ikada tražio neki poseban tretman, ali kad je riječ o 204. vukovarskoj brigadi on bi zajedno s Borkovićem trebao voditi prvu i zadnju riječ. Čudi nas da ostalim sudionicima ovog sastanka, koji je održan na dan ponosa i slave – 15. siječnja – osim Nikoli Tothu – Feniksu i još nekima uopće nisu nedostajali njihovi ratni zapovjednici.
Možete li zamisliti da netko održi sastanak s članovima Gradskog poglavarstva Vukovara, a da na njega ne pozove gradonačelnika i dogradonačelnike?
No, kako god okrenuli, ovo se više nikada ne smije ponoviti, bez obzira što je možebitno netko nenamjerno „zaboravio“ pozvati Mile Dedakovića-Jastreba, legendu i Junaka hrvatskog Domovinskoga rata.
Kad su čuli ili pročitali da Dedakovića nije bilo na ovom svečanom skupu, mnogi su ga prijatelji i suborci iz Vukovara, ali i drugih krajeva nazivali i pitali:
Mile, zbog čega te nema u Vukovaru?
Dan priznanja Hrvatske
Datum – 15. siječnja 1992. – bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti“, rekao je te večeri prvi hrvatski Predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman u obraćanju naciji preko televizije.
Zemlje koje su prednjačile u diplomatskim nastojanjima za međunarodno priznanje Hrvatske, svakako su bile Sveta Stolica i Njemačka.
Stoga na ovaj izniman dan za Republiku Hrvatsku, prije svih, trebamo se sjećati poginulih, ranjenih i umrlih hrvatskih branitelja, ali i svih onih koji su bili prvi kad je trebalo.
Sramotno je što su i na taj dan hrvatski branitelji i stradalnici u šatoru, na Trgu Nevenke Topalušić u Zagrebu, gdje već više od godinu dana protestiraju protiv onih koji još ni danas ne žele i ne vole Hrvatsku, poput SDP-a i njihovih satelita (svaka čast iznimkama).
A koliko je važan ovaj dan, pokazala je i Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja će ga, zajedno sa svojim suradnicima, svečano obilježiti u Vukovaru. Bolje nije mogla učiniti.
Nakon izmještanja Ureda u ovaj Sveti hrvatski Grad, predlažemo prvoj dami Hrvatske da na isti način uskoro ode i u Škabrnje, malo mjesto nadomak Zadra, ali iznimno veliko po žrtvama i junaštvu koje su njezini mještani i branitelji iskazali tijekom hrvatskog Domovinskoga rata.
Bivši predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović i ovog se puta u nekoj kolumni narugao gospođi Grabar-Kitarović što je otišla u Vukovar, među ostalim posprdno joj kazavši da tamo ime Ureda napiše na dvojezičnom pismu, hrvatskom i srpskom.
A mi bismo predložili da Josipović na isti načini napiše: „Bivši žalosni predsjednik RH“ te da taj natpis stavi sebi – na čelo! (Zajedno sa njemu lijepoj partizansko-komunističkoj zvijezdi.)
Dakle, kako god bilo, 15. siječnja, hrvatski branitelji i stradalnici trebaju biti u prvom planu. Baš kao i ime dr. Franje Tuđmana. Da se ne zaboravi!T
4 komentara
Uskoči u raspravuRadosti nikad kraja
===========================
Plivanje u moru suza
===========================
A obale nigdje, ni u snu
===========================
Samo prazna obechanja
===========================
Lazh, lazh, lazh, lazh
===========================
I u tome postoji drazh
===========================
Mazohizam kao nacionalna
===========================
Karakteristika
Akademiče Livnjače!
Uzalud trošiš riječi. Oni su sudbina ovog naivnog naroda. Nasjela i Kolinda udbaškim gadovima. Šćeta!
Ne uci, nesretnice, cacu kako se prave dica!