MOJ PRVI DAN ŠKOLE

MOJ PRVI DAN ŠKOLE

9. rujna, 2016.

 

Učitelj je rekao: Znam ja čiji si ti okot i ko te tako vaspito i ustaštvom zatrovo

Napisao: Ante Matić

Kad se sjetim prvog dana u školi, spopadne me neke muka i jave mi se neki slike mutne od zlovremena, i jasne do nejasnoće, upitne do neodgovora.

Kad sam moju djecu vodio prvi dan u školu, bilo je to veselje, slavlje, nešto prelijepo, nezaboravno i za djecu i za mene. A moj prvi dan škole u Kongori, bio je prava katastrofa. Bio je to strah od škole, strah od učitelja, strah od Ogojkine kuje, koja je htjela ujsti, a moralo se proći blizu te kuće i te kuje na putu iz moga rodnog sela Borčana do Kongorem gdje je bila osnovna škola.

Nitko nas nije pratio. Išli smo sami. Većina nas imala je jednog ili nijednog živa roditelja. Bili su rijetki koji su imali oba roditelja. Nitko nas nije pratio, niti vodio u školu, kao što se to danas čini. Kako je lijepo danas biti dijete i ići prvi dan u školu. U moje vrijeme, bilo je to muka i jad.

Bilo nas je dvadesetero, a može i više iz našega sela, koji smo, davna dana 1953. krenuli u prvi razred.

Sretno smo prošli Ogojkinu kuju. Samo je lajala i nije na nas nasrtala. Kad smo došli pred školu, bilo je puno djece oko škole. Neki je čovjek vikao s vrata škole, da priđu njemu svi koji su došli u prvi razred. U tom strahu i nekoj vrsti bunila nas pedesetak dječačića i djevojčica sjatilo se oko njega kao mali roj. Uveo nas je u razred i natiskao u klupe po troje. On je raspoređivao gdje će tko, pa je nas Borčance stavio u jedan red, Kongorane u drugi i one iz Lipe i Mandina sela u treći red klupa. Rundu, Gigana, Orlagu, Batiću, Ginu i mene zapala je zadnja i predzadnja klupa u trećem redu. Kad je učitelj ušao u razred, poskočili smo kao kamenčići iz praćki, jer nam je onaj čovjek koji nas rasporedio gdje će tko sjesti, rekao da se dignemo na noge kad učitelj bane na vrata. Ušao je i rekao:

Za domovinu s drugom Titom i partijom!

Kad je on sjeo i mi smo sjeli i buljili u njega. Mogla se čuti muha takva je bila grobna tišina. U meni i oko mene bio je strah od svega što je tu u razredu, što me okružuje; od učitelja, slike na zidu, tabla, računaljke, stol, karta Jugoslavije na zidu.

Pet slika na zidu

Buljili smo u slike na zidu i počeli se došaptavati. Od pet slika koje su visile na zidu, znali smo samo tko je na jednoj, a na one četiri nismo znali. Znali smo da visi Tito po slici koju je u našemu selu držao jedan čovjek i visila je iza šporeta, pa je moj did potiho znao reći kad bi se na njega nešto naljutio, da ga jebo onaj koji mu visi iza šporeta.

Dakle, pet slika u pet krasnih okvirova. Trojica su imjali brade, a dvojica ne. Mi smo počeli se gurkat rukama i šaputati pokušavajući odgonetnuti tko su ti ljudi na slikama, koje su nas dočekale u razredu, naravno uz tablu, kartu Jugoslavije na zidu, stol i stolica za druga učitelja, rišćanina Peru Zečevića i klupe za nas đake prvake. Kažem prvake, jer smo bili prvi iz sela koju su poslije rata pošli u školu.

Učitelj, drug Pero, primjetio je da se mi nešto sašaptavamo i, šetajući između klupa načuo nešto o čemu kontamo, pa kad je shvatio da se radi o slikama, raspalio je čitavi prvi sat pričati o nekom Marksu, Engelsu, Lenjinu, Titu i nekom Pucaru. Nazivao ih je drugovima, pa je rekao da su ti drugovi veliki ljudi i osnivači marksizm, lenjinizma, komunizma, socijalizma. Onda je pričao o nekom ratu i nekom Titu koji je narodni heroj i predsjednik Federativne narodne republike Jugoslavije i nekom Đuri Pucaru Starom, također narodnom heroju, koji je predsjednik Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, koja je u sastavu drugih pet republike u toj Jugoslaviji. Sve smo mi to slušali šutke i s nevjericom, pa kad je počeo o nekom velikom ratu i nekim partizanima, ustašama, nacistima, fašistima, četnicima, belogardejcima, domobranima, ispalo je tako da su svi odreda zločinci i krvnici, samo su partizani dobri i oni su nas oslobodili od njemačkih osvajača nacista, talijanskih fašista, domaćih izdajnika ustaša i domobrana. Toliko je ishvalio te partizane i tog njegova druga Tita da sam upravo zbog toga posumnjao u sve što je govorio. Kao dječačić išao sam zimi s djedom na sijelo kod guslara Marijana, slušao sam posve druge porče o ratu i tim vojskama. Kako je u našemu selu u svačijoj kući visio križ ili sveta slika, samo je u Blesinoj kući visio Tito iza šporeta, pa kad je drug učitelj završio tu svoju dugu pričo o drugovima i ratu i pitao imali iko išta pitati, po nesreći ja sam digao ručicu i pitao, zašto među njima nema Isusa i svetih slika. On je poskočio, počeo vikat, kao da je podivljao, prišao meni i odvalio mi šamarčinu tako da sam jedva ostao na nogama. Kad me razvalio šamarom, onda je rekao glasno:

Znam ja čiji si ti okot i ko te tako vaspito i ustaštvom zatrovo. Kao da sam mogao birati vrijeme i mjesto rođenja i onoga tko me donio na svijet. Nitko to ne može. A neki ni to ne poštivaju, kao učitelj Pero.

Okot i vaspitanje

Prvi put sam tada čuo riječ vaspitati, a okot smo govorili i našemu selu kad krmača okoti svoj okot. Kad sam shvatio što mi je rekao, u sebi sam mu kresno majku i samom sebi rekao da moja majka nije krmača i da me nije okotila, nego je mene moja majka Anđa rodila kao sedmo dijete od nas desetoro koliko nas je donijela na svijet.

Neko dijete koje je ovih dana 2016. godine pošlo prvi dan u školu i slučajno zna čitati i slučajno pročita ovo što sam doživio pvi dan u školi, jamačno će posumnjati i mislit će kako izmišljam, a ja znam da je sve ovo što kazujem, istina, bolna i gorka. I najgore od toga svega što se taj dan dogodilo meni i mojim vršnjacima, kažem i ne lažem, ne znam zašto i zbog čega, nešto gore od ovoga što sam ispričao, pak, zaista ne znam zašto sam to prešutio što smo toga dana doživjeli mi djeca ustaša i domobrana od druga partizana i učitelja u osnovnoj školi u jednom duvanjskom selu, koje se zove Kongora.

PS

Kad sam objelodanio prvu knjigu Objahana zemlja i pisao posvetu tom učitelju, koji me nekad davno nazvao okotom, napisao sam mu:

Druže učitelju ja nisam ni svinjski, ni zmijski okot! Nakon svega, učitelju reci, zašto si onakav bio prema ustaškoj i dombranskoj djeci!? T

8 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Za Franu
    #1 Za Franu 13 rujna, 2016, 02:36

    Ne znam što ti znači čulna izvjesnost, koja mene sputava da pišem umješno i dobro.
    Izvjesno je jedno da se dogodilo ono što sam opisao prvog dana škole u selu Kongori 1953. godine,a kako je to opisano , stvar je svačije prosudbe.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. udba slovenije
    #2 udba slovenije 10 rujna, 2016, 17:55

    franc javi sexe…

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. prijatelj od frane
    #3 prijatelj od frane 10 rujna, 2016, 17:53

    frano triba nadeždu čačinović izhebat neka propuhovski hebe mamu joj

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. FRANO
    #4 FRANO 10 rujna, 2016, 13:41

    POŠTOVANI ANTE ,VAŠI NAPISI SU UVIJEK ISTI, UVIJEK SE PONAVLJATE SVOJOM MRŽNJOM KOJA VIŠE LIČI NA ŠIZOFRENIJU NEGO NA NEŠTO ŠTO SE DOGAĐA NEKOM ,NEKAD , KAO RUŽNO ,BEZ OBZIRA TKO TO ČINIO.NE, KOD VAS JE UVJEK PRISUTAN ONAJ HAJDUČKO-RATNIČKI DUH MONGOLSKOG RATNIKA , POKRŠTENOG BALIJE I KRŠAĆANSKA ZLOČINAČKA TRADICIIJA KOJA JE SMJESTENA U NESRETNU SVIJEST KOJA SE GNIJEZDI NA STUPNJU ČULNE IZVJESNOSTI. ETO,ZBOG TOGA VAŠI URACI NE ZASLUŽUJU NIŠTA DRUGO NEGO DA VAS SE OPIŠE KAO SPODOBU NA STUPNJU ČULNE IZVJESENOSTI ,A KOJA SVOJA NAGONSKA SJEĆANJA UVIJEK ŽELI POKAZATI KAO NEKU DUHOVNU PRODUKCIJU.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Za genijalnog Franu od Ante
    #5 Za genijalnog Franu od Ante 10 rujna, 2016, 04:14

    Štovani,
    Vi pišete iste rečenice, iste misli, stalno ponavlhjate, pa ti se radi toga divim, jer si uporan čovjek u svom izričaju i načinu pisanja i polemiziranja.
    Imaš svoj originalni stil. Samo je šteta što se ponavljaš

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. FRANO
    #6 FRANO 9 rujna, 2016, 22:28

    TKO JE ANTE MATIĆ????
    STEPINČEVSKI TALIBAN ,BALIJA, DINARSKI DRIPAC ALTAJSKO-MONGOLSKE PASMINE, NEKI ANONIMUS, KOJI SE IZLEGAO U NEKOJ DINARSKOJ ČATRNJI U GORI JADIKI , ZOVE SE ANTE MATIĆ, SKRIBENT KRIŽARSKIH STEPINČEVSKIH , PASQUILNIH, HAJDUČKIH, TRIBALNO –TALIBANSKIH DAVORIJA IZ GORE JADIKE U KOJIMA PREBIRE KRVNA ZRNCA STANOVNIKA BALKANSKOG PODNEBLJA I NASLIJEDNO SAZNAJE ,TO SU SLAVENI POD RODNIM I NASLIJEDNIM IMENOM JUGOSLAVENI,KOJI SU SE NASELILI NA OVE BALKANSKE PROSTORE,U DAVNA POVIJESNA VREMENA, KAO HOMOGENA ZAJEDNICA KOJA JE IMALA I DANAS IMA ISTE ILI SLIČNE JEZIKE KOJIMA SE SLUŽE, ISTU ILI SLIČNU POVIJESNU PROŠLOST ,ISTU ILI SLIČNU KULTURU I TRADICIJU KOJU ŽIVE ,SVE DO DANAŠNJIH DANA, I UVJEK SE USPJEŠNO ODUPIRALI SVIM NAJEZDAMA ,GERMNA , LATINA A POSEBNO MONGOLSKIH RATNIČKIH HORDI ČIJI SU SE OSTACI ,NEKOG ČOPORA ,IZOLIRANI, NASELILI NA DINARSKIM OSOJIMA I PRISOJIMA ,KAO HAJDUČKE HORDE PLJAČKAŠA I UBOJICA ,ČIJIJ JE ISPRDAK I NAŠ ,POŠTOVANI,HOMO EREKTUS ,MATIĆ,SA DINARSKIH OSOJA I PRISOJA U BINJIŠU KATOLIČKO-KRIŽARSKOG HRŠUMA , PA ARALAUČE IZ NEKE HAJDUČKE JAZBINE AVAZOM SVOJIH PRADJEDOVA IZ GORE JADIKE TE NAS SLAVENSKE HRVATE, STAROSJEDIOCE NA BALKANSKIM PROSTRANSTVIMA, RASPOREĐUJE PO SVOJIM DILUVIJALNIM NAGONIMA TKO JE TO HRVAT A TKO JUGOSLAVEN ,PA GLE PARADOKSA , U HRVATE DOMOLJUBE UBRAJA TRIBALNO –ANTROPOIDNE ,ALTAJSKO-MONGOLSKE HORDE TALIBANA ,PLJAČLAKAŠA ,POKRŠTENIH STEPINČEVSKIH BALIJA, SA DINRASKIH OSOJA I PRISOJA ČIJE JE OBILJEŽJE KRIŽ ,NOŽ ,GENOCID I PLJAČKA, ČIJI JE I SAM ,POKRŠTRNI ANTE ,SADA BALIJA, ,ALATAJSKI ISPRDAK, JER SE NJIHOV RAZUM GNIJEZDI ,REČE HEGEL, NA STUPNJU ČULNE IZVJESNOSTI SA POVREMENIM OPAŽANJEM KOJI JE SPREMAN NOGAMA GAZITI KORIJENE LJUDSKE HUMANOSTI.PA NAS ,ANTIFAŠISTIČKE GRAĐANE HRVATSKE ,SLAVENSKE HRVATE ,AUTOHTONE GRAĐANE HRVATSKE, STAVLJA U ,NEKU ,SAMO NJEMU POZNATU , ODIOZNU JUGOSLAVENŠTINU, JER MI ,SLAVENSKI HRAVTI, NISMO STEPINČEVSKI ZATUCANI ,POKRŠTENI KATOLICI,BALIJE ,KRVOLOČNIH ALTAJSKIH DILUVIJALNIH NAGONA I ČINA ,JER SU POKRŠTENI KATOLICI,SADA KAO BALIJE ,POVIJEST TO ZNA ,KRVOLOČNI KRIŽARI ,PLJAČAKŠI I UBOJICE BEZ IDENTITETA I BEZ DIGNITETA ,U ŠTO SE NE MOGU UBROJITI HRVATSKI GRAĐANI ,SLAVENI .
    .
    PA PROČITATI NJEGOVE PISANIJE NA PORTALU ,UGLEDNOM PORTALU =TJEDNO= IOLE OBRAZOVAN ČOVJEK BI ZAKLJUČIO DA JE TO, NE OSOBA NEGO SPODOBA , ČIJA JE SVIJEST ,REKAO BI HEGEL, NA STUPNJU NESRETNE SVIJESTI KADA TAKVA BIĆA NIKADA NISU SA SOBOM NI PO SEBI ,UVJEK SU ONOSTRANA BIĆA ,ČIJI JE RAZUM SPREMNA NOGAMA GAZITI KORIJENE LJUDSKE HUMANOSTI.

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. FRANO JAVI SE
    #7 FRANO JAVI SE 9 rujna, 2016, 12:03

    Čudno je kako šuti drug Frano. Barem nakon ovoga teksta ima se što reći drugovima. Neće Frano na svoje

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. profesor
    #8 profesor 9 rujna, 2016, 12:02

    Zar je moguće da su to radili djeci komunistički učitelji?

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code