MILANOVIĆ BERNARDIĆU PRIGOVORIO DA JE OKUPIO SAMO ČISTAČICE

MILANOVIĆ BERNARDIĆU PRIGOVORIO DA JE OKUPIO SAMO ČISTAČICE

6. siječnja, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

zoran-milanovic-davor-bernardic-100

O čemu šute  SDP-ove frakcije

Piše: Jasna Babić

 Godine 2009., dok je Zoran Milanović tražio način da disciplinira zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, tada još člana SDP-a,  pokojni Boris Šprem znao je reći: „Ovim dečkima nedostaje našega komitetskoga iskustva. Ne znaju kako se priprema politički teren za određeni politički potez i ideju. Ali nema veze, mi ćemo poomoći…“

U međuvremenu je SDP osvojio izbore popunjavajući vakuum koji je otvoren masovnim prosvjedima studenata i građanstva protiv HDZ-a. Laka pobjeda, kako je znao  svaki „komitetlija“, traži naknadane napore u stabilizaciji pobjedničkoga položaja. No, ovoga se puta  politička popularnost prepolovila u  godini dana: od 63 posto na parlamentarnim izborima, SDP danas  uživa manje od 30 posto javne potpore. U međuvremnu je umro Boris Šprem.  Od njegove generacije ostalo je vrlo  malo aktivnih SDP-ovaca. Svjesni lijeve uzaludnosti Zorana Milanovića, lojalniji su predsjedniku države Ivi Josipoviću nego vrhovniku svoje stranke.  Tako  gledamo  kako Špremovi mladi „dečki“  gutaju vlastito društveno naslijeđe,  vjerujući  kako  je SDP  postao čisti politički  „brand“  koji  sam od sebe prolazi na neoliberalističkom tržištu.

KRAMARSKA TAKTIKA

Iz  primitivne potrebe super-modernoga naziva, zapravo kramarske i merkantilističke, u ovom  trenutku SDP  održava  kao stamenu i monolitnu fikciju.  Unatoč brzinskom i progresivnom sklizanju reitinga, naoko nema frakcija u njegovim redovima, nema čak  ni ozbiljnije kritike na račun Zorana Milanovića.  Još uvijek postoji iskrica nade da zna što čini,  barem sa svojom strankom uoči lokalnih izbora 2013.  Zanemarujući omladinske Forume koji sebe  doživljavaju kao avangardu  modernih svjetonazora, nešto zreliji sugovornici iz SDP-a uglavnom se izvlače šutnjom – čuvenom  hrvatskom šutnjom koja obilježava zbunjenu nacionalnu povijest, valjda od Stoljeća Sedmoga.

 „Istina da Damir Kajin nije najsretnije riješenje, ali dobro je što Milanović pokušava potkresati  utjecaj IDS-a. To je faktički istarski HNS,  regionalna verzija korporativnoga kapitala“, kaže za portal Tjedno pripadnik  starijega SDP-ovoga naraštaja  komentirajući posljednju  kontroverzijua Iblerovoga trga.  Naime, dojučerašnji IDS-ovac oktroiran je u SDP-ovskoga kandidata za mjesto istarskoga župana,  unatoč stranki grandiounoga morala, dosljednosti, znanja o moderne ospsobljenosti.  Najskromnije obećanje  ticalo se  dovoljnoga broja SDP-ovih ljudi za popunjavanje javno-službeničkih mjesta po cijeloj Hrvatskoj.  Po otimačini IDS-ovoga Kajina reklo bi se upravo suprotno. 

 SDP-ovo ZLATO

Po slijeganju ramena i  žurnoga prebacivanja na drugu temu, lijepo se vidi da su slična zapažanja  noćna mora, ne samo sugovorniku portala Tjedno, nego  mnoštva Milanovićevih stranačkih drugova, kolaga, saveznika –  kakotko već naziva svekoliku političku družbu u vremenu amnestiranih  zločina i  sankcioniranih riječi. Ipak, šutnja vrijedi zlato u recesijskoj zemlji, gdje je državno-politički kabinet jedino zajamčeno radno mjesto. 

Taj pragmatični  muk, Milanoviću je u ovom času  dovoljan. Možda ne uživa gromoglasnu stranačku aklamciju, ali se ne čuju protivnici njegovoga briljantnoga čišćenja po SDP-ovim temeljima  sjeverozapade Hrvatske.  U Varaždinu, Puli,  Novome Zagrebu likvidirao je lokalne SDP-ove filijale,  odveć  stare po političkome stažu, samouvjerenene i samostalne za njegov ukus. Imenovao je njihove tzv. privremene upravljače koji su regrutirali novo članstvo.  U najkrupnijem Zagrebu proces se nije na tome zaustavio, kako pokazuje   kalambur s Davorom Bernardićem i Rajkom Ostojićem. Pošto je Bernardić obavio likvidaciju  „bandićevaca“ , pa ispunio taktičku svrhu,  sam je postao meta.  Premda u vlastitoj „bazi“ jednoglasno izabran za gradonačelničkoga kandidata,  bojno je polje morao ustupiti Ostojiću, dojučerašnjem najbližem prijatelju.

(prezir prema čistačicama)  

   Za sada se Davor Bernardić, naoko,  pokorio šefovskoj volji, pomirio se s Ostojićevom izdajom, zašutio  u skladu s vladajućom pragmtikom. Nitko nije morao reći da će u protivnom nestati s javne scene, dokgod je oko njega dovoljno zornih i  zagušenih primjera.  No, riječ je o mladom čovjeku, čija se dugoročne ambicije ne svode na čekanje zajamčene mirovine u kakvom sigurnom zapečku SDP-ovskih kabineta.  Svojedobno je doslovce  shvatio Milanovićevu parolu da politička  budućnost pripada mladima, lijepim i vrsnima u prevođenju   europskih akata na hrvatski jezik. Ali  Milanovićeva priča potječe iz 2006.  Od tada se osobno približio perspektivi sredovječne dobi koja, nakon svega, najvještije hendla unutar birokratsko-kadrovskoga formata.

 „Točno, Milanović  ima razloga da strepi od Bernardića.“, nevoljko priznaje sugovornik Portala Tjedno, prisjetivši se žestine kojom je nesuđeni zagrebački kandidat zatražio  objašnjenje za njegovu zamijenu Ostojićem. Ima bolji reiting u anketama, glasio je odgovor koji se potom povlačio po medijima. Da vidim? Intistirao je Bernardić. U višesatsnoj raspravi, vrhovnik SDP-a  toliko je izgubio živce da je Bernardiću zamjerio članstvo koje se sastoji od samih čistačica. Riječ je, naime, o profesiji koja je aktulanoj SDP-ovoj eliti podnošljiva isključivo kao izborni glas.

Ukratsko, najdrskiji otpor oglasio se iz pulskoga Foruma Mladih. Odbijaju Kajinovu županijsku kandidaturu. Kako je zgoda ostala  bez medijske pozornosti, kazna s Iblerovoga malo će pričekati.   

SMRAD KORUPCIJE

Slučaj Jakovina, međutim, najdublje je zatrpana pukotina SDP-ove stamenosti.  Prošli je tjedan, naime, završena velika akcija oko privatne, usto propale  tvrtke Tihomira Jakovine, SDP-ovoga miniostra pooljoprivrede. Kako je doznao Poslovni dnevnik, birokratski je pedantno  preregistrirana na ime Jakovininog obiteljskoga prijatelja, koji je  istodobno  ministru iskeširao 400.000 kuna. U minucioznom medijskom praćenju operacije od dva-tri tjedna, nitko se nije usudio reći da je pred nosom javnosti izlaže efikasni recept podmićivanja, puno lakši za istragu od Ježić-Sanaderovih marifetluka. Kao prvo, Jakovina je osobno već priznao da je primio gotovinski iznos za preostalo smeće svoga privtanoga poslovanoga pokušaja.  I drugo: tragovi isplate ne vode u inozemstvo…

Činjenica da ni jedna državna ustanova nije trznula na slučaj koji do neba smrdi na korupciju, ilustrira ne samo ponašanje nadležnoga  DORH-a, nego mučnu SDP-ovsku šutnju koja  Milanoviću  ne može donijeti ništa dobroga.

 Danas zaboravljene 2010.  na široko je bio populariziran koncept  SDP-ovskoga  idejnoga  pluralizma,   kao aliternativa HDZ-ove jednodimenzionalne pameti.  U siječnu spomenute godine, formirana je  famozna grupacija  „Forum  za 100% SDP“, koja je  sebe legitimirala kao  prvi korak u frakcijskom procvatu vlastitoga članstva. Među njima zatekao se i Ranko Ostojić, Špremov stari, komitetski drug. Danas je potpredjednik nacionalnoga SDP-a i aktualni ministar unutarnjih poslova. Ne pada mu na pamet da zucne Jakovinino ime, kamo li da se malo pozabavi dugoročnijim  policijskim pitanjem:  kako  korupcijsla  zvijer  svoje forme lako prilagođava SDP-ovoj moralizirajućoj vlasti.

U tom pogledu Kajin je idealan SDP-vom kantidat za istarskoga župana:

nije član SDPa da ugrozi Milanovićev autoritet,  dovoljno je star da ispuni

prazninu „komnitetlija“ i  kaže o IDS-u što se Milanović nikada ne bi usudio

reći na račun svoga metafizičkoga političkoga ortaka.

Dečki se ionako malo igraju. 

    njegov prijatelj pregerisztirao je koju se nitko ne usudi nazvati korupucijskim zataškavanjem.T

6 komentara

Uskoči u raspravu
  1. DC
    #1 DC 8 siječnja, 2013, 17:19

    Narod ce jos na kraju glasat za DC a ne za SDP ili HDZ!

    Odgovorite na ovaj komentar

<