Članovi SDP-a Zagreba navode da Vlatka Vukelić negira postojanje dječjeg ustaškog logora 1942. u Sisku. S pravom negira, jer se tisuće poratnih Siščana sjećaju Prihvatilišta Hrvatskog Crvenoga križa iz kojeg su stotine partizanske (pretežito) srpske djece ostavljene u vrletima Kozare na kraju spašene. Nakon domobransko-njemačke ofenzive bila su zbrinuta u gradskim i seoskim obiteljima, ondje završili školovanje i ostali uza svoje humane posvojitelje ili se iza rata kao odrasle osobe vratili roditeljima
Napisao: Ante Mrak
Kome to smeta bivša sisačka gimnazijalka i kustosica Gradskog muzeja, prof. dr. Vlatka Vukelić, koja bi već sutra prijedlogom rektora Stjepana Lakušića na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu trebala biti potvrđena kao izabrana dekanica Fakulteta hrvatskih studija? Odgovor na to pitanje već dugo, od lanjskog dobivanja većinske podrške fakultetskoga vijeća, traže članovi akademske zajednice, ali i mnogi stanovnici grada na tri rijeke.
I dok zagrebački HDZ i njegov v.d. predsjednik dr. Branko Kolarić, nasljednik rigidnog i skandaloznog bivšega čelnika Viktora Gotovca, javnim priopćenjem apeliraju na vrh Sveučilišta da ne podrži izbor Vukelićeve “zbog njenih revizionističkih stavova prema NDH i ustaškom pokretu”, svoj zahtjev temelje na poznatoj jugoboljševičkoj argumentaciji glede ovogodišnjeg hrvatskog predsjedanja Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust i jer je kandidatkinja u više navrata iskazala revizionističke stavove o zločinačkom karakteru NDH.
Pupovac- Vulinov “konclogor“
U nastavku članovi SDP-a Zagreba navode da Vlatka Vukelić negira postojanje dječjeg ustaškog logora 1942. u Sisku. S pravom negira, jer se tisuće poratnih Siščana sjećaju Prihvatilišta Hrvatskog Crvenoga križa iz kojeg su stotine partizanske (pretežito) srpske djece ostavljene u vrletima Kozare na kraju spašene. Nakon domobransko-njemačke ofenzive bila su zbrinuta u gradskim i seoskim obiteljima, ondje završili školovanje i ostali uza svoje humane posvojitelje ili se iza rata kao odrasle osobe vratili roditeljima. Lažima o navodnom logorskom stradavanju kozarske siročadi od strane vlasti – a umirala su ponajprije od tifusa, gladi i pothlađenosti – najviše su pridonijeli tendenciozni lider SDSS-a Milorad Pupovac, ministar socijalne skrbi i boraca Srbije Aleksandar Vulin. te banjalučki predsjednik Odbora “Jadovno”, Dušan Bastašić.
I djelovanje prvog sisačkog odreda koji je u šumi Brezovici utemeljen navodno 21. lipnja 1941. kao prva antifašistička formacija u Hrvatskoj i Europi, SDP Zagreba tumači partizanskim povijesnim falsifikatima.
SDP laži i Capine povijesne istine
Pišu tako, pogrešno, zagrebački socijaldemokrati, premda njihovi predstavnici već desetljećima u Brezovici kod Siska komemoriraju nepostojeći odred, Dan antifašističke borbe i ustanička zbivanja, među kojima je i pogrešan navod Brezovice kao mjesta osnivanja nepostojećeg odreda. Prema vjerodostojnom i autorizacijom zabilježenu kazivanju sekretara KPH Vlade Janića Cape, komunisti Siska skrivali su se 22. lipnja 1941., za napada Hitlerove Njemačke na SSSR, u šumi Šikari kod Žabna. Prilikom ofenzive policije i vojske NDH, komunisti su se iz Brezovice povukli na Baniju, u srpski logor Vasilja Gaćeše, gdje su 28. rujna 1941. polagali zajedničku tzv. srpsko-hrvatsku partizansku zakletvu na Zrinskoj gori. Dogma do dogme.
– Godine 2016., na temelju deset godina terenski popisivanih osobnih podataka županijske komisije za žrtve jugokomunizma, počeli smo uz pomoć dr. Vlatke Vukelić istraživati i “Bijelim križem istine” obilježavati prva stratišta i grobišta. U našoj ih je županiji ukupno 119, najviše u Republici Hrvatskoj, a rukovodili smo se policijski potvrđenim nalazima i žrtvoslovima o događajima i svjedočenjima suvremenika. Iz svih nalaza proistekli su zaključci o najmanje 45.000 smrtno stradalih Hrvata u ratno-poratnim zločinima koji su protokom vremena ostajali nezabilježeni. Zanimljivo je da smo tada naišli na nevjerojatan bijes i otpor gradske komunističke vlasti koja se raspitivala “čemu na sve strane pikanje križeva”, kaže Josip Frković, član vodstva sisačkog veteranskog Ogranka “Hrvatskog domobrana”.
Irma iz „Elektre“ Sisak
Druga žrtva medijskoga linča, šutljiva sisačka žena, političkim esdepeovskim spletkama i medijskim eksponiranjem, svakako je bivša pročelnica gradske uprave, Irma Matanović. Njeno je ime u monološkoj svađi s njemu nesklonim Markovim trgom, prije izvjesnog vremena, spomenuo predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik OSRH Zoran Milanović. Krivo je zaključio i to brzopleto izustio kako se imenovanje Irme Matanović direktoricom “Elektre” Sisak, nimalo slučajno poklapa s početkom inspekcije u kabinetu admirala Roberta Hranja, načelnika Glavnoga stožera. Objašnjenje zagonetke? Inspekcijom je stilom vrhunskoga vojnog profesionalca ipak i bez osobitih problema rukovodio junak Domovinskog rata i zapovjednik 2.A (gardijske) brigade “Grom”, glavni inspektor HV-a general-pukovnik Drago Matanović. Dotični je u braku sa spomenutom politologinjom gospođom Irmom, direktoricom “Elektre” Sisak. Njoj su nema tome davno, spletkarski povezujući sasvim krivo spoj generalskog i političkog autoriteta HDZ-a, iz SDP-a Siska prigovorili zbog dobrovoljnih radnih sati i akcija djelatnika na podizanju (starom opekom srušenih desetaka trafostanica!) dvorane za predahe pri povratku s terena na “Sinaj” i gablece… T
