Oduševio me zanos s kojim se ušlo u igru. U svaki potez. Na svaku loptu. Bilo je to krvavi biftek. Koliko je Luka, imao uleta. Otvorenih dvoboja, do uklizbe. Uz razmišljanja, koja su mu uvijek jasna. I – čista. No, on ima uvijek notu više. Elver. Zahvačen kravatom pravog rvanja, zgrabljen je Mandžo. Ove večeri, on je bio u neposrednim obračunima. U tolikim okruženjima. Bez straha. Jak. Snažan. Pravi. Izazovan. Našao je svoje mjestu u samoj špici. Uz povrat, na koji je naučen, u Juventusu. Visoka snaga. I, jedan od onih, koji se pamte. To je Mandžukić. Očito, on je onaj latinski: conditio sine qua non…bez kojeg se nemre
Za portal Tjedno SP u Rusiji prati: Zvonimir Magdić
U Kalinjingradu, sve je bilo okićeno crveno-bijelim kockicama, Hrvata. Bilo je vatreno. Na ulicama, na Trgu pobjede s trobojnicom bez kraja. Do, pobjede. Ajmo, vatreni…! Dakje, dalje. Nigerijci nam nisu bili dorasli. Nogometno, ipak dva svijeta. Pa, mi smo, visoka škola Srednje Europe. Ona je u tradiciji. U, krvi. Ovog puta, dignuta – borbom – do apsolutne sigurnosti. Luka, ovo je bila, tvoja noć..!
Jelac tutnji: „idemo dalše, idemo dalše…!“
Krvavi biftek
Htio sam roman, od ove utakmice. Očekivao sam visoke scene. Reflektore. Pucnjavu. Čak, i šampanjca. Ljudi su, gore, na betonu, bili puna glasa. Iz svakog od njih – vjera. I, uvjerenje. Dobio sam, razigranu tribinu hrvatskih drukera. Dominirali smo stadionom. Bez ikakvog prekoračenja, finog ponašanja. Vatreni nikada nisu bili, tako okruženi štitom fanatizma. I taj splin, donio je, prva tri boda. Iskorak, u iduće ‘ pustolovine. Mirnim snom. Samouvjernjem. Očito, Dalićeva je priprema, dobila puni obris. I – gas. Do daske. Pobjeda, protiv egzotičnih Afrikanaca, čak tvrda, ako ne i previsoka, toliko očekivana, bacila je isukani kolt, na odugi šank oduševljenja. Salun! Oduševio me zanos s kojim se ušlo u igru. U svaki potez. Na svaku loptu. Bilo je to krvavi biftek. Koliko je Luka, imao uleta. Otvorenih dvoboja, do uklizbe. Uz razmišljanja, koja su mu uvijek jasna. I – čista. No, on ima uvijek notu više. Elver. Zahvačen kravatom pravog rvanja, zgrabljen je Mandžo. Ove večeri, on je bio u neposrednim obračunima. 
U tolikim okruženjima. Bez straha. Jak. Snažan. Pravi. Izazovan. Našao je svoje mjestu u samoj špici. Uz povrat, na koji je naučen, u Juventusu. Visoka snaga. I, jedan od onih, koji se pamte. To je Mandžukić. Očito, on je onaj latinski: conditio sine qua non…bez kojeg se nemre. Poslije kutnika s desna, Mandžukić je u padu, izazvao da se mreža trese. Piše se: Mandžukić. Njega se obgrlilo za gol. Prvi, Vatrenih, u Rusiji. Junačina je on (Zrinjski), da se sve praši. Osporio je, one, poneke, nevjernike. Bravo! Ja sam ipak, za sebe, zvlekel svoju sliku. S njom bum na zid. I ne, samo ja. Ovo je i Lukina noć. Elver. Trebalo je otići, trebalo je zgromiti Nigerijca na golu. A da je bijela točka, nekako sve manje sto posto prava kazna, ne rijetko i nije gol (Messi protiv Islanda, uz izgubljena dva argentinska boda), postaje sve jasnije. Duboki je bio Lukin izdah. Širom otvorene velike oči, zalet, šus, dole desno, Gol.2:0. Hrvatska, Hrvatska…! Jer, 1:O je već u kompiću. To je bio zgoditak više nego pogodak. Mandže. Luka je na taj način, dobio, nehotice, u maštarenju, Barceloninog Messija. On, Realovac. I, Vatreni broj jedan. Mora znati ovo: Bez, golova, nema svjetske klase. Ni slave. Pucaj, Modriću, pucaj…!Bila je to, ipak jedan, za Hrvate, lagana utakmica. Od početka do kraja. Čak i ne pamtim neke akrobacije, Subašića. On je uvijek bio za Nigerijce, predalek. Ali, siguran. Obrana, pokretna, okretna. Bez paceraja! Sredina, kao u vijek – tu. Nešto manje inventivna, ali, puna srca. Znalačka i – ratnička. Nekada davno, kad su cvale prve ruže, bila je naglašena mana. Ovog put, u Mundial se ušlo, puna srca. Onako, kao što je to pokazao, svojim Argentincima, pod crnim naočalima, slavni Diego Maradona. Palcem o srce. Još nekaj. Da sam na Dalićevu mjestu, ne, da bi zabranio Luki, primjerice, uklizbu, čak bi ga za nju i kaznio. Nisi ti, za to, moj Luka. Kužiš. Ali, očito novi je dah i duh Dalićev, uz Vatrene. Neko novo ruho. I, njegova, visoka objektivnost. Spremnost. Ocjena: ‘Stanite, još nije gotovo. Bumo su popevali, poslije svega. kaj ne’! Ali ostaje sa svojom gestom visoke plemenitosti: ‘Pobjedu s Nigerijom namjenjujemo onima, koji nemaju…’ I još jednom: Hrvatska 2 – Nigerija 0! To su, čiste realnosti. A sada, tamo, iza plota, u Nižnjem Novgorodu, čeka nas, dvadeset prvog, na prvi dan ljeta, razjareni cucek, Argentine. I – Messi. Taj se mora čupati. Vida, atencion! Ti ga moraš – čuvati. Ti! Ako se ne varam. Pozor!
U Moskvi, Getterdemerung.Sumrak bogova. Nietszche. Argentina, samo, do jezivo mršavog boda, protiv Islanda.Haringisti, plavi, zdravi, visoki, odlučni. Mudro postavljeni u bedem, pun armiranog betona, zaustavili su Messijeve gaučitose.Izvrsno branjenje, i skinutim elf-metar ‘buhe’, kojoj je ovog puta, bilo ustajanje na desnu! Ni ideje, ni mašte. Ni driblinga. Ni pravog udarca. Ni ‘slobodnjaka.’ Desni kut, Messi opet, na svoj, krivi način, poluvisoko, plasira jedanaesterac. Prejeftino, za široke dlanove Halldorssona, moćnog Islanđanina. Očito, ti, nisu mačju kašalj. 300 tisuća ljudi. Rejkjavik. Argentinci, nikada lošiji. Bez ijednog jedincatog, španera. Nada – ništa, reklo bi se kasteljanski. Očaj. Slom! Čitave jedne ideje, o nogometu. A, oni su bili njezini protagonisti. Čitavo stoljeće. Podsjećaju me, na Mađare. Poslije Pusaksa. Nemtudom. Ne kužim. Sampaoli, nema pojima. Njemu nije u obračunu, jedini, od starog duha, poput Sivorija, Dybala. Bojim se da je, s njima, gotovo. Messi je izgubio dvoboj na suncu s Ronaldom. Krah! Dokle. Pitanje je sada…
Nisu, oduševili ni Francuzi. Naprotiv! Protiv ‘australskih klokana,’ 2:1, jedva jedvice. Elverom Griesmanna i glavom Pogba. I to je bilo, sve. Sivo. Pusta zemlja. Bez duha. Bez igre. Loše. U Australaca, i hrvatskih imena. Strijelac, izravnanja, Mile Jedinak. Tu su Rogić, Jurić., Vuković. Nisu petokontinentalci – high, kak’ bi se reklo – dole. Ni – Gali!
Peruanci su imali teški adut u rukama. Poslije bolje igre, velikih prilika, sjajnih obrana Danca Kaspara Schemichla, Cuevas je, nakon VAR-intervencije, dosuđenu najtežu kaznu, digao pet metara preko gola! Nije fulal Polusen, za Dance. 1:0. T
2 komentara
Uskoči u raspravuPO RUSIJI SVE SE PRAŠI
IGRAJU KOCKASTI NAŠI
ČETVRTAK PRVI DAN LJETA
PO NJIŽNJEMU HRVAT ŠETA
A PRI KRAJU PRAVA DRAMA
ARGENTINCU EVO SRAMA
U DRUGOM DIJELU MREŽU TRESI
POKISLI KAJ KOKE EKIPA I MESSI
DALIĆEVI MAJSTORI IM POKAZALI
KAKO NJIMA ZNANJE FALI
TANCAT DRMEŠ HRVATI ZNAJU
ARGENTINU SVI NAPADAJU
POBJEDA HRVATSKE ZLATA VRIJEDNA
IGRA GAUČOSA VIŠE NEGO BIJEDNA
U ZEMLJI I SVIJETU HRVATI SLAVE
POSLALI KUĆI MESSIJEVE STRAVE
NA TERENU GA NIGDJE NIJE BILO
SVE IM SE JE UKOČILO
O TEKMI ČETVRTKA ĆE SE PISATI
NAVIJATI ZA KOCKASTE TREBA ZNATI
BILO PO ZEMLJI ILI PO SVIJETU
SLAVILI PRVI DAN U LJETU
SVE JE NA KRAJU ISPALO GLATKO
TAKTIKU SJAJNU IMAO ZLATKO
ARGENTINA TOGA DANA PALA
EVO KOCKASTIH U OSMINI FINALA
ARGENTINCIMA SVI POZDRAVE ŠALJU
ADIOS DEČKI Iz Rusije s ljubavlju.
MA OSTAVISMO SE MI NAŠIH PROTIVNIKA I UZDAJMO SE USE I U SVOJE KLJUSE! A JA NE ZNAM SKORO NI JEDNOG SVIJETSKOG? NOGOMETAŠA KOJI JE PROMAŠIO TOLIKO PENALA! MOJ MESI TI SI KAO SVJETSKI IGRAČ A NEMOŽEŠ POGODITI KAZNENI UDARAC SA 11 METARA ŠTO JE GOTOVO NEMOGUĆE PROMAŠITI AKO GOLMAN OSTANE NA CRTI! JA SAM IGRAO VIŠE OD 30 GODINA AKTIVNO NOGOMET I NIKAD NISAM MAŠIO PENAL! STARIJI SE SJEČAJU KAKO JE TO IZVODIO LEGENDARNI DINAMOVAC RUDO BELIN;JEDNOSTAVNO JE POSTAVIO LOPTU NA BIJELU TOČKU I ODMAH NAKON UDARCA SE OKRENUO I POŠAO PREMA CENTRU! DANAŠNJI IGRAČI KOJI IGRAJU U LIGI PRVAKA NEZNAJU NI PRAVILNO BACITI AUT! GLAVNO DA ZNAJU BRATI LOVU I IGRAJU KADA SE NJIMA SVIDI A ŠTO JE NAJGORE TRAŽE PREMIJE I NAGRADE ZA IGRANJE U REPKI A TO BI IM TREBALA BITI NAJVEĆA ČAST!