Rekorder likvidator u Kočevskom Rogu bio je Ante Čepić, Hrvat iz Makarske, likvidirao je 3.800 Hrvata. Drugi na listi likvidatora sa 3.000 žrtava bio je Ljubo Periša iz Šibenika. Treće mjesto zauzeo je Ado Dragić, likvidirao je 2200 nesretnika. Nikola Marić iz Boke Kotorske i povjerenica Milja (Milka Planinc), našli su se na četvrtom i petom mjestu. Ljubo Periša svoj životni put je završio u Novom Sadu, ubio je svoju djecu, ženu i sebe. Svi likvidatori 11. Dalmatinske brigade su poslije likvidacija nagradno dva tjedna boravili na Bledu
Napisao: Zoran Čapalija-Čaplja
U Kovčevski Rog su krajem svibnja i početkom lipnja 1945. godine dovedene žrtve iz Bleiburga. Iste se godine ondje odvio najveći genocid nad hrvatskim narodom. Likvidacije nisu bile nužno zlo, greška ili likvidacije suradnika okupatora. To je bio planirani genocid protiv čovječanstva u ime ideologije, u ime komunističke revolucije.
13. svibnja Tito je britanskom ambasadoru izrazio žaljenje, što od saveznika, osim Sovjetskog Saveza, do tada nije dobio odgovor za uspostavljanje Jugoslavenske okupacijske zone u Austriji prema noti Jugoslavije od 2. travnja 1945. godine. Britanska je vlada ostala pri svojem zahtjevu od 12. svibnja 1945. godine i od Tita tražila da izda naređenje partizanima da se smjesta povuku s teritorija Austrije na Jugoslavensku stranu, podrazumijevajući granicu sa Austrijom od 1937. godine.
17. svibnja 1945. godine Tito i predsjednik Slovenske vlade Boris Kidrič, dobivaju telegram iz Klagenfurta o održanoj antifašističkoj konferenciji koja je izabrala Pokrajinski narodnooslobodilački odbor za Korušku. U izboru je sudjelovalo 280 delegata. Za predsjednika je izabran dr. France Petek. Konferencija je izglasala deklaraciju kojom odbacuje Landesregierung – vladu koju su smatrali pronacističkom (vlada Koruške) i pozvali narod na borbu protiv ostataka nacizma i priključivanje Koruške Titovoj Jugoslaviji.
Tito tu deklaraciju nije komentirao, još manje uvažio. Svoju je odluku donio 19. svibnja 1945. godine. Tog dana je odgovorio na telegram britanske vlade od 17. svibnja 1945. godine, navodeći da je Vlada Demokratske Federativne Jugoslavije izdala naredbu jedinicama Jugoslavenske armije, da se povuku iz Koruške na predratnu graničnu liniju. Nadalje Tito u tom odgovoru navodi, kako je na taj način udovoljeno savezničkim željama. Posebno naglašava kako povlačenje Jugoslavenske vojske ovisi o prebacivanju ratnog plijena.
Toga dana u 8 sati, kada je Titov telegram predan Britancima iz stožera 26. partizanske divizije, u stožer odreda na Koruškoj stigao je vojni telegram u kojemu je pisalo: “Naša vlada odlučila je, da iz Koruške povuče naše trupe na staru granicu, s tim, da se izvuče ratni materijal i zarobljenike.”
Engleska vojska pristaje na predaju zarobljenika i ratnog materijala. Započeo je križni put hrvatskog naroda.
Likvidatorski dragovoljci
Prema svjedočenjima u Kočevskom Rogu, likvidirano je oko 40.000 Hrvata, oko 5.000 slovenskih domobrana i nekoliko tisuća Srba i pripadnika drugih narodnosti. Dovodili su ih iz Bleiburga preko Jesenica u logor Šentvid kod Ljubljane. U tom logoru razvrstavali su ih po narodnostima i u tri posebne kategorije u A, B i C. Svrstavanje u B. i C. kategoriju značilo bi smrt. Poslije toga su ih vlakovima odvozili u Kočevje. Prema nekim saznanjima prevozili su oko 8 tisuća osoba dnevno. Sa željezničke stanice odvodili su ih na područje Kočevskog Roga gdje su noću obavljali likvidacije sve do sredine lipnja 1945. godine.
Kočevski Rog su izabrali zbog poznavanja terena. Na tom području u ratu je bilo sjedište Glavnog stožera NOV Slovenije, rukovodstvo Oslobodilačke fronte i vrh CK komunističke partije Slovenije. Sjedište je bilo u Bazi 20.
Likvidacije su vršili dragovoljci 11. Dalmatinske brigade, 26. Dalmatinske divizije Jugoslavenske armije. U drugoj polovini svibnja 1945. godine u tu jedinicu došla je povjerenica Milja (Milka Planinc) i tražila je dragovoljce za likvidacije “bandita”. Obećala je velike nagrade, odlikovanja a potom dragovoljce odvela u Kočevski Rog. Danas znamo, da joj je desna ruka bio Simo Dubaić. U Kočevju su pripadnike dragovoljaca 11. dalmatinske brigade dočekali slovenski partizani koji su ih razvozili u teško dostupna područja puna prirodnih jama. O tome je mnogo u hrvatskom slovu pisao istraživač Zoran Božić. Posebno o Milki Planinc, kao sotonskoj povjerenici.
Sotonska povjerenica
„Ona je bila obdarena maštom sotonskog stručnjaka za mučenje i ubijanje ljudi. Ona je masovne likvidacije pretvorila u sotonsko ubijanje. „ piše Zoran Božić.
Povjerenica Milja, napisao je Zoran Božić prema izjavi dragovoljca 11. dalmatinske brigade, partizana Jure, je živim žrtvama zabijala čavao u glavu i pri tome govorila: “Da li sam ti konačno izbila iz glave Nezavisnu Hrvatsku državu?” Drugi njen specijalitet se zvao slano hrvatsko srce. Nakon četiri jaka udaraca sjekirom u području prsa u obliku četverokuta, izvukla bi srce i vukla ga po podu.
Rekorder likvidator u Kočevskom Rogu bio je Ante Čepić, Hrvat iz Makarske, likvidirao je 3.800 Hrvata. Drugi na listi likvidatora sa 3.000 žrtava bio je Ljubo Periša iz Šibenika. Treće mjesto zauzeo je Ado Dragić, likvidirao je 2200 nesretnika. Nikola Marić iz Boke Kotorske i povjerenica Milja (Milka Planinc), našli su se na četvrtom i petom mjestu. Ljubo Periša svoj životni put je završio u Novom Sadu, ubio je svoju djecu, ženu i sebe. Svi likvidatori 11. Dalmatinske brigade su poslije likvidacija nagradno dva tjedna boravili na Bledu.
Slovensko Društvo za obilježavanje stratišta, koje je tada vodio g. Janez Perme, je 1992. godine u Kočevskom Rogu postavilo 14. skulptura kao spomenik stradalim žrtvama na Kočevskom Rogu.
Društvo za obilježavanje stratišta je 2015. imenu dodala i ime Huda Jama koja je kao samostalna pravna osoba registrirana i u Hrvatskoj. Predsjednik Društva Huda Jama u Zagrebu je gospodin Roman Leljak.
Danas su spomenici na Kovčevskom Rogu u slabom stanju. Društvo Huda Jama Zagreb je svojim posjetom Kočevskom Rogu 9. travnja 2017. započelo s realizacijom svog programa o obnovi svih 14 skulptura do kraja 2017. godine. Početak radova predviđa se za drugi tjedan u svibnju.
Svi koji mogu i žele financijski pomoći udruzi, to mogu učini uplatom sredstava na račun Društva Huda Jama:
Privredna banka Zagreb, Društvo Huda Jama, OIB:80147344409, IBAN: HR4623400091170014856, SWIFT code: PBZGHR2X, sa napomenom: za Kočevski Rog.
Sve vas pozivamo Sv. Misu za žrtve u Kočevskom Rogu koja će se održati 03.06.2017. u 11.00 sati kod najvećeg stratišta, jama pod Krenom. Misa će se služiti na slovenskom jeziku. Pronađimo malo vremena, otiđimo u Kočevski Rog i uveličajmo ovo misno slavlje. To je najmanje što možemo učiniti za sve nevine žrtve ovog stratišta, a posebice za 40 0000 stradalih Hrvata.
Informacije za dolazak na misu možete dobiti na slijedeći broj telefona: 099 6880366 – Roman Leljak i Društvo Huda Jama. T
4 komentara
Uskoči u raspravuPodijeli nFoto Antifašistički vijesnik/Državni arhiv Rijeka
a Facebook-u Podijeli na Twitter-u Pošalji na email
Evo malog povijesnog podsjetnika za sve ljubitelje pozdrava “Za dom spremni” i drugih ustaških insignija, te simpatizere zločinačke tvorevine NDH.
Prije točno 74 godine, 30. travnja 1944. u 16h započeo je pokolj u selu Lipe, Lipa, naselje u općini Matulji u Primorsko-goranskoj županiji.. Tijekom dva sata mučeno je, ubijeno i spaljeno među 280 stanovnika, čak 72 djece, od kojih je Bosiljka Iskra, imala samo šest mjeseci, a najstarija žrtva bio je Anton Juričić, ubijen u 83. godini. Ubijen je 121 maloljetnik., navodi u svom prisjećanju Antifašistički vijesnik, te prenose i izvještaj o zločinu.
– Dana 30. 4. u 4 sata poslije podne upali su u selo Lipu švapski banditi sa svojim slugama fašistima i ustašama. Prije nego što su došli u selo, blokirali su ga i tukli bacačima i mitraljezima, kako bi mirnom pučanstvu onemogućili bijeg iz sela. Tu se naročito istaknuo fašistički oficir Celigoj, čiji djedovi potječu iz istog sela. U kući Celigoj Ivana, starca od 70 godina, našli su naši drugovi I. Istarske brigade Vladimira Gortana, koji su iste noći stigli u selo, strašan prizor zvjerstva okupatora. Sedam žrtava strašno iznakaženih ležalo je u kući: petero djece od jedne do deset godina, mati im Simčić Tereza, 32 godine stara, i navedeni starac Celigoj. Starac je nađen za stolom s molitvenikom u ruci, prerezanim grkljanom i drugim tragovima mučenja. Mati djece nađena je pokraj stola na podu sa dječakom od tri godine u naručju, sa izvađenim očima i strašnim tragovima mučenja, tako da joj je glava bila oblivena bijelom pjenom, koju je prouzrokovalo mučenje. Vide se i znakovi silovanja. Dijete koje je nosila u naručju bilo je izbodeno noževima i strašno iznakaženo. Troje djece ležalo je kraj vatre, u kutu izmrcvareno i prelomljenih ruku i nogu, te je bilo teško razlikovati koji dijelovi pripadaju pojedinom djetetu. U drugom kutu ležalo je dijete u kolijevci u lokvi krvi, zaklano i na više mjesta izbodeno nožem – navodi se u izvještaju koji je nastao u lipnju 1944. godine.
Za opsege zločina se saznalo i pomoću fotografija koju su nakon zločina napravi Nijemci i ustaše. Fotografije se u originalu čuvaju u Državnom arhivu u Rijeci. Sačuvane su tako što je žena koja radila u fotografskoj radnji “Maraž” u Ilirskoj Bistrici (Slo) u tajnosti izradila duplikate kada su nacistički zločinci došli razviti film, navodi AF. Nakon završetka rata slike je objesila u izlog radnje i ljudi iz okolnih sela ubrzo su prepoznali da se radi o selu Lipa.
Antifašistički vijesnik podsjeća što je prethodilo zločinu.
– U rujnu 1943. Italija je kapitulirala a na području oko Lipe je formirana oslobođena partizanska zona. U Lipi je osnovan Narodnooslobodilački odbor i partizanska škola. No, već u listopadu su nacisti okupirali nekadašnje talijanske teritorije i uveli svoju vlast. Jedna njihova jedinica, u kojoj su dijelom i bivši talijanski vojnici, bila je smještena u vojarni blizu Lipe. Dok su brojni muškarci iz sela pobjegli u šumu i pridružili se partizanima, žene su prikupljale pomoć za njih i redovito im nosile hranu i ostale potrepštine. Nacisti stoga poduzimaju operacije raščišćavanja terena od „bandi”, tj. partizana. U tim čišćenjima i civilno stanovništvo predstavlja smetnju koju treba ukloniti. 30. travnja 1944. nacistički vojnici upadaju u Lipu i ubijaju sve koje su tamo zatekli. Zvjerstva su počinjena “Uputama za borbu protiv bande na Istoku”, kojom je Hitler amenovao potpuno čišćenje terena, odnosno ubijanje žena i djece na istočnom frontu, što se počelo primjenjivati i u Jugoslaviji – navodi Vijesnik, te riječki Novi List.
Selo i mještani: žene, starci, djeca – sve je bilo spaljeno.Tek je dvoje ljudi iz čitavog sela preživjelo masakr – supruga Jakova Smaile koja je bila skrivena ispod stepenica i vojnici je nisu pronašli, te starac Josip Smaila, kojeg su ranili u glavu i zbog krvi koja ga je oblila vjerovali da je mrtav.
Osim paleža i ubojstava, selo Lipa je i u potpunosti opljačkano – odneseno je 370 grla krupne stoke, 60 zaprežnih vozova punih prehrambenih proizvoda i drugih dobara, a ukupna vrijednost premašivala je osam milijuna tadašnjih lira.
Više o ovom zločinu pročitajte OVDJE i OVDJE.
USTAŠKI ZLOČINI U STEPINČEVOJ,KRVOLOČNO-KATOLIČKOJ -BOŽOJ DRŽAVI!!SERVISU NIBELUNŠKE ,PLEMENSKE ,GEREMNSKE ,HEGEMONIJE ,III-ĆEG REIOCHA..
POTOMCI USTAŠKIH ZLOČINACA ŠIROKOG BRIJEGA I SVIH OSTALIH HERCEG POSKOČKIH CRKAVA U SLUŽBI NAJOKRUTNIJH ZLOČINA U V RIJEME STEPINČEVSKE BOŽJE DRŽAVE I III-ĆEG REICHA ,TREBALI BI ODATI POŠTU SVIM ŽRTVAMA SVOJIH SLJEEDBENIKA STEPŠINČEVIH DRAKULA I VAMAPIRA ,PRED KRAŠKIM JAMAMA KOJIH IMA POSIJAN IH PO CIJELOJ HRVATSKOJ ,A POSEBNO SU =ŠURMANCI=,JADOV NO,ŠARANAOVA JAMA ,KORIČKA JAMA I JOŠ MNOGE DA IH NE NAB RAJAM!!!,U KOJE SU NJIHOVI OČEVI BACALI ŽIVE LJUDE,SA DJECOM , JER SU BILI DRUGI I DRUGAČIJI , A ŽIVJELI SU U HERCEG POSKOČIJ.
POSEBNO JE MJESTO =ŠURMANCI = KRAJ ČAPLJINE GDJE SU HERCEGOVAČKI KATOLIČKI KOLJAČI UBILI CC-A 18OO LJUDI ,SAM O U JEDN OM TJEDNU A NAKNADNO JOŠ CC-A 3 HILJADE LJUDSAKIH BIĆA , RAZLIČITIH VJERA ,NACIJA I POLITIČKIH UVJERENJA, U CILJU OČIŠĆENJA STEPINČEVE BOŽJE DRŽAVE.ŽRTVE SU ŽIVE POBACANE U KRAŠKU JAMU A BILE SU U SVIM STAROSNIM DOBIMA I SPOLOVIMA,DAKLE ,ONAKO ,KAKO JE STEPINAC ZAHTJEVAO I VATIKAN U KONKORDATU POTPISANOM SA III-ĆIM REICHOM 1935 GODINE U RIMU. OSIM ŠURMNANCA NA ISTI NAČIN ,NEDALEKO ,U KRAŠKOJ JAMI ,ZVANOJ ,KORIČKA, ZAVRŠAVALI SU GRAĐANI SRPSKE ,JEVREJSKE I ROMSKE VJERE I NACIJE ,KAO I SV I ONI DRUGI KOJI SU SE TOME PROTIVILI ,A NAZVANI SU KOMUNISTIMA. UZ TE JAME TREBA POSTROITI SVU TU ZLOČINAČKU KASTU ,TE FRATRE KOJI SU VJERNO I AKTIV NO SLUŽILI STEPINČEVSKOJ KRVOLOČNOJ ČISTIKI,ŠTO SE POTVRDILO DA SU TAKVI I U NEDAVNOM TUĐAMN-KAPTOLSKO-ŠUŠKOVOM VJERSKOM RATU KOJI JE IMAO STEPINČEVSKI KARAKTERRADFILI I DJELOVALI KAO KRVOLOČNA PAŠČAD. DANAS ,ZA SJEĆAN JE I OPOMENU, TAMO BI TREBALO ORGANIZIRATI CRKVENA HODOČAŠĆA ZA POKORU SA TIM FRATRIMA,NEŽENJAMA,BAKOVIMA ,POTOMCIMA STEPINČEVIH KJOLJAČA,I PONOVNO IH LUSRIRATI U TRAJANJU JEDNO STOLJEĆE ,NA BILOKAKVU JAVNOST. BILO BI NUŽNO I HUMANO I POTREBNO,DA OVI KATOLIČKI, HERCEGOVAČKI ,DINARSKI, ALTAJSKO -MONGOLSKI MALUKAT,NIJE KASNO, DANAS BUDE JAVNO ŽIGOSAN ZA NEČUVENE ZLOČONE KOJE KATOLIČKA ,ZLOČINAČKA CRKVA STALNO SKRIVA I NIKDA DO SAD SE NIJE UDOSTOJILA DA MAKAR ODU NA MJESTO ZLOČINA SVOJIH OČEVA I ODAJU DUŽNO POŠTOVANJE ŽRTVAMA I JAVNO SE POKAJU.ETO ,POŠTOVANI ALTAJCI IZ POSKOČKE ,TUĐMANOVE NAHIJE ,PRUŽILA VAM SE PRILIKA DA SE MAKAR MALO OGLASITE O SVOJIM ZLOČINIMA ,KOJI SU VAŠI OČEVI I PRECI ČINILI KROZ ČITAVU POVIJEST VAŠEG DINARSKOG PREBIVANAJ NA DINARSKIM OSOJIMA I PRISOJIMA,OD MLETAČKIH HAJDUKA ,UBOJICA,LOPOVA DO EGZEKUCIJSKIH HORDI U SLUŽBI EVROPSKIH VLADAJUĆIH DINATSIJA, PA ZAVRŠNO SA STEPINČEVOM BOŽJOM DRŽAVOM U KOJOJ STE KRVOLOČNO MARŠIRALI U KRVI DO KOLJENA.
Na čemu si ti liku, podjeli malo.
Govno jedno srbo-jugoslavensko, šteta što to nisi rekao u vrijeme rata….