Premda se izlažemo opasnosti da nas ljevičarski „drukeri“ optuže za navodnu opsjednutost imenom i djelom provincijske prvoborke Milanovićeve socijaldemokracije, zabrana ulaska jednom Siščaninu ipak zaslužuje riječ-dvije neslaganja. Djelatnici HRT-a pred mjesec su dana najureni iz dotadašnjih studijsko-redakcijskih prostorija u Drugoj ulici i zdanju što ga Siščani pamte kao sjedište obrta i tvornice „Siscije“. Možda su negdje i nehotice negodovali zbog izlaska iz prostora što ga je u prijeraću HRT-u (novcem grada) pomogao urediti Josip Mađerić, a to je, vidi se, dovoljno da se novinarima javnoga servisa „zahvali za suzdržanost i na svim budućim javnim događanjima grada Siska…
Ni pet dana iza skandala, kakav se nije desio ni čvrstorukaškim kompartijskim „rasadničarima“, šovinistima u postmaspokovskom razdoblju odavno pokojne željezare, pok. Norbertu Veberu, Stevanu Končaru, Gojku Štekoviću i drugim sisačkim crvenim drmatorima jugosrpske elite – zabrane ulaska u trofejni kombinat metalurga išle su partijsko-udbaškom linijom – iz palače u Rimskoj 26, Gradske vijećnice, nema ni simbolična odgovora na nekoliko otvorenih pitanja. Pitanja što uporno zaokupljaju pozornost hrvatske javnosti. Prvenstveno, zašto se ime HRT-ova videoreportera pri odlasku na radni zadatak praćenja sjednice Gradskoga vijeća našlo na zaštitarskom popisu onih koji su 22. veljače bili nepoželjni u građevini što je stariji Siščani pamte iz zatvorskoga partizanskoga poraća, potom vremena zajednice sisačko-banijskih općina, te prvih gradonačenika, od 1999. nadzornika havariranoga DLS-a Darka Pavlaka i pravnika Zagrebačkoga holdinga Dinka Pintarića, potom za skraćena, petomjesečnoga mandata, sada aktualnoga socijalnoga savjetnika Luke Burilovića u HGK Davorka Vidovića…U demokratskom stožeru onih koji su priredili takvu skandaloznu situaciju, odnosno SDP-u i političkim mini-strankama što Sisak drže svojim feudom i taocem, očigledno ne drže potrebnim bilo što objašnjavati. Ni gradonačelnica ni doglavni zamjenici Marko Krička i Ivica Rendulić. Valjda je sve dovoljno jasno: veži konja gdje ti gazda(rica) kaže. Ipak, doznajemo sasvim šturo i pretpovijest odnosa.
I prijevremeni lokalni izbori
Premda se izlažemo opasnosti da nas ljevičarski „drukeri“ optuže za navodnu opsjednutost imenom i djelom provincijske prvoborke Milanovićeve socijaldemokracije, zabrana ulaska jednom Siščaninu ipak zaslužuje riječ-dvije neslaganja. Djelatnici HRT-a pred mjesec su dana najureni iz dotadašnjih studijsko-redakcijskih prostorija u Drugoj ulici i zdanju što ga Siščani pamte kao sjedište obrta i tvornice „Siscije“. Možda su negdje i nehotice negodovali zbog izlaska iz prostora što ga je u prijeraću HRT-u (novcem grada) pomogao urediti Josip Mađerić, a to je, vidi se, dovoljno da se novinarima javnoga servisa „zahvali za suzdržanost i na svim budućim javnim događanjima grada Siska…?! Uskratit će se elektronička obaviještenost građana, ali će se udovoljiti vrhovnom autoritetu. Ne tvrdimo da je to sociologinja i kroatologinja K.Ikić Baniček, koja petu godinu zaredom autokratski terorizira Siščane, ali… Poneki građani podsjećaju na mogućnost prijevremenih izbora, ali sve ostaje po starom. Uglavnom, poslije sjednice gradskoga parlamenta, nepopularna predsjednica vijeća Ivana Krčelić našla se pozvanom objasniti „kako jedino ona, temeljem odredbi tih i tih članaka Statuta grada Siska, ima ovlasti zabraniti ulazak prekobrojnima, onima koji bukom smetaju radu etc…“ Svemu je dodala da je za nesretni popis slobodno nazočnih doznala poslije skupa, te da će takve rabote – možda i neovlaštenih – svakako spriječiti. Ta je izjava zazvučala toliko utješno da su se i službenici protokola zbunjeno pogledali.
Župan zbrinjava prognanike
Da se za savjet upitalo neporočnu šeficu vodeće gradske partije, već iz zahvalnosti za izravne prijenose derneka iz Brezovice i praćenje drugih manifestacija od 2013. naovamo, moglo je biti popustljivije. Moglo se „hatevejcima“ ponuditi bar jedan od stotina zaključanih lokala i prostora. Poput bivšega sjedišta „Večernjakova“ dopisništva, kraj sinagoge kad će jedna ratna birtija s Trga bana Jelačića uskoro dobiti novoga korisnika iz Zagreba. Slutimo stoga da je prva drugarica demonstrirala srdžbu, jer je smještaj HRT-ovu studiju i uredništvu u zgradi Rimske 28 osigurao župan Žinić iz njoj mrskoga HDZ-a, kojim je opsjednuta. Mogla je KIB postupiti drugačije, blaže, primjerice kao u slučajevima blagoslova vrtića, izmišljanja perivoja i aleja kraj Gimnazije i na Viktorovcu – „na pisane zahtjeve stotina Siščana i u spomen na žrtve dječjeg konclogora“ – proglašenja dobitnika godišnjih nagrada i plaketa junaka obrane grada, kada je zbog osobnog animoziteta zaobišla najzaslužnije. Bilo je tako, „samsvojmajstorski, i za imenovanja tzv. ulice poginuloga „olujnoga“ branitelja i zapovjednika 57. brigade, te 120. brigade ZNG/HV-a. Brigade s imenom bana Tome Bakača Erdoedyja, u narodu neopravdano zvanom petokraka, o kojoj predsjednik koordinacije udruga branitelja Antun Pereković i prvi zamjenik predsjednika vijeća Željko Đermanović nisu (su)odlučivali negoli trolisni uži kabinet. Prva dragovoljačka 57. bojna i brigada ZNG/HV-a su izostavljene. Nagrade su po rodbinskoj i inoj vezi dobivali izabrani direktori s tatom u vijeću i inovatori, vlasti lojalni branitelji i postrojbe bivših zapovjednika, gradskih dužnosnika.
Riječ je, dakle, samo o dijelu politikantskih podvala građanima od aktualne vladajuće ekipe, za koju su ex-insideri odavno tvrdili da odluke i nalozi dolaze samo s jednog i jedinoga mjesta. Riječ-dvije i o sramotnom onemogućavanju treninga klinaca HK „Siscije“ u nedovršenoj Ledenoj dvorani na Zibelu, kojima su neki roditelji kao simpatizeri HDZ-a vjerojatno nepoćudni moćnim neokomunistima u gradskoj upravi. Stoga mame i tate ne žale truda, pa ih redovito odvode na zagrebački led. U Sisku, pak, prednost imaju treneri i članovi HK „Siska“ ( desetljećima poznate „Segeste“ – nap. a.), pa je tome termine treninga za građanstvo i sportaše podredio i ravnatelj SRC-a „Sisak“ Domagoj Petak. Zahvaljujući dosadašnjoj praksi, sisački su klinci „Siscije“ u Delnicama bili domaćini turnira. Na žalost njih samih i njihovih najbližih, ali, predmijevamo, ne i na ponos Siščana. I dok se utisci o ledenoj dvorani i gradu ledenoga sporta sabiru, minule nedjelje održana je prezentacija umjetničkoga klizanja za mlade i najmlađe klizače (Donat Rogić o tom događaju na internetu objavljuje 24 fotografije). Tom su događaju nazočili i članovi plesnoga kluba Top step. Po svemu, na pomolu je i rađanje klizačkoga kluba „Zibel“, pa se i mali „siscijaši“ trebaju nadati i radovati svojem sigurnu terminu u staroj pivovari, na Zibelu. U narodu postoji mudrost prema kojoj je svakoj sili trajanje (ipak) ograničeno, a obistinila se i u slučaju otpuštanja desetaka službenika gradske uprave i tvrtki grada. Jedna od žrtava te sumanute sječe („miči mi ga s očiju…“) bila je dipl. ecc. Ksenija Vrebac, koju je sud uz materijalno obeštećenje vratio na radno mjesto u „Sisak projekte“.
Weiss ante Portas!
Takva sreća najprije je zaobišla djelatnika iste firme, dipl.ecc. Darka Weissa, a otkaz njegova ugovora o radu milosrdna KIB je komentirala „šaljem ga u groblje slonova…“. Sjetimo se, rekla je to za bivšeg menadžera PIK-a „Posavke“ i Gradskih tržnica „Sisak“, te utemeljitelja prvog lokalnoga trgovačkoga centra „Srca“ i hrvatskoga branitelja. Weiss ante Portas!, navodno odlučuje sud, a to znači povratak u „Sisak projekte“. I još nešto: nije zagrebački filmski i TV-redatelj Branko Ištvančić, drugi svakodnevni zagrebački putnik do radnoga mjesta direktora KKV-a, poput Igora Rađenovića („Sisački vodovod“) u natječajnoj ponudi i životopisu baš sve napisao…Ili Ištvančićevo angažiranje u gradu hrvatskih pobjeda i prijatelja djece ima neku tajnu vezu s otkazivanjem korištenja poslovnih prostorija dopisnicima njegove dosadašnje tvrtke, HRT-a. T
