GLAVNE TEME PRISJEĆANJE

LAŽI O BANSKOM GRABOVCU

22. srpnja, 2017.

Komunisti i velikosrbi godinama napad na Banski Grabovac to selo nazivaju „ustaškim uporištem“, riječ je o još jednoj laži. Jer, Banski Grabovac je 1931. imao 819 isključivo srpskopravoslavnih žitelja, bez ikakvih vojnih i policijskih odreda NDH, dok su u srpnju 1941. na području između državnih cesta Glina-Petrinja, Glina-Dvor i Petrinja-Kostajnica, koje na jugu omeđuje Zrinska gora, sva sela, Luščani, Bačuga, Vlahović, Veliki Šušnjar, Klinac, Mlinoga, Dodoši, Mačkovo Selo, Tremušnjak i Majski Trtnik naseljena većinskim Srbima.

Napisao: Josip Frković

Otkako je 2006. nastavljeno održavanje, osobito od 2011., uz potporu Sanaderove neizabrane „automatske“ Sanaderove nasljednice i donatorice obnove četničkoga spomenika u Srbu Jadranke Kosor i tadašnjega predsjednika države Ive Josipovića, održan kontroverzni narodni zbor u Banskom Grabovcu (zadnji prijeratni ostat će u sjećanju sudionika po najbrojnijim jugosrpskim zastavama i riigidnim unitarističkim porukama navodnoga hrvatskog pjesnika i zagovornika „bijele knjige“ Stipe Šuvara, Gorana Babića, već četvrt stoljeća stanovnika Beograda – op.a.), tradicija se i ove godine nastavlja. Ne, doduše, nadnevka 24. srpnja nego dva dana ranije, valjda zbog središnjega zbora SABA i Srpskoga narodnoga vijeća u Srbu. Ne zna se, doduše, hoće li paradni svečano odjeveni pripadnici Počasno-zaštitne bojne HV-a nositi vijence i hoće li ponovo nazočiti zapadnoslavonski ratni šerif „krajine“ Velljko Džakula, 1995. „olujni zarobljenik HV-a, a lokalni Banovci pod kapama sjediti na zidu za intoniranja državne himne, „Lijepe Naše“. Netom spomenuti prizori, vjerujemo, ipak se neće ponoviti s obzirom na nižu, lokalnu razinu komemoracijskoga skupa „boraca NOR-a i naroda Sisačko-moslavačke županije“, zbog kojih je i stvarne povijesne istine o četničkom Gaćešinu i Demonjinu napadu na Hrvate i nesrbe s pristojne udaljenosti prosvjedovala skupina pravaša. Pri samom vrhu plakata, koji poziva na subotnji „svečani skup u povodu 76. obljetnice prve oružane akcije banovinskih partizana 24. – 26. srpnja 1941., kao organizatori nabrajaju se udruga antifašističkih boraca i antifašista Petrinje, potom SABA zajednica udruga Sisačko-moslavačke županije i Republike Hrvatske, te SNV“.

Besplatan prijevoz i partizanski ručak

Spomenimo i najavljene govornike: potpredsjednica petrinjskoga UABA Zrinka Ćorić, gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović i niz predstavnika antifašista i SNV-a ili izaslanici države i Hrvatskoga sabora, te povjesnik Josip Jagić. U kulturno-umjetničkom programu nastupit će izvođači iz Velike Gorice, Jabukovca, Petrinje i zagrebački „Partizanski zbor“. Dodajmo i to da organizatori posjećenost grabovačkoga zbora jamče besplatnim autobusnim prijevozom od Petrinje, Novske, Siska, Dvora i Vrginmosta, te zajedničkim ručkom i partizanskim druženjem. A što su 2011. o „ustaničkim srpanjskim danima“ u posebno tiskanoj ediciji napisali članovi HSP-a dr. Ante Starčević? „Premda se na skupovima ne spominju Tito i vodeća uloga komunističke partije, mnogi sadržaji ostaju nepromijenjeni. Ali, ponovo se raspiruje presahlo bratstvo i jedinstvo. Vremešni, priučeni čuvari tekovina revolucije i njihovi mladi sljedbenici ponavljaju davno utvrđene istine koje se ne propituju: ustanak je počeo uspješnim napadom ustanika Vasilja Gaćeše na ustaško uporište Banski Grabovac, nakon čega su ustaše iz osvete pobile i poklale 1285. Srba…“ Je li taj podatak vjerodostojan, teško je utvrditi, jer su velikosrbi odavno za svoje žrtve skloni dodavanju nula. U raznim razdobljima broj seljaka, žrtava zloćudnoga ustaškoga režima, povećavao se i s 800 porastao na 1285. No, istina je svakako da su u napadu provalili u općinsku zgradu, zarobili bilježnika Dragutina Šipraka i uzeli šest vojničkih pušaka.

Bombama na pružnu stražarnicu

Druga skupina srpskih hajduka upala je u željezničku postaju, uzela sav novac iz blagajne, uništili su sve brzojavne i brzoglasne instalacije, oduzeli dvije puške, te sobom poveli zarobljenoga predstojnika postaje Leopolda Lukanca. Treća skupina napadača provalila je u kuću ciglara Domenica Cimbarija, uzela 20.000 dinara, razbila prozore i u kuću ubacila bombu. Vlasnika ciglane i jednoga sina poveli su sobom (dvojica su umakli), ali je Dominik Cimbari na cesti ubijen. Četvrta grupa napala je željezničku stražaru prema susjednom Vlahoviću, ubacivši u unutrašnjost dvije bombe. Pri tome su lakše ranili nadglednika pruge Ivana Marakovića i radnika Đuru Malovića. Vasilj Gaćeša strogo je naredio Nikoli Demonji u zaseoku Kačarima da ubije bilježnika, sina Talijanova i ustašu, svjedočio je kasnije Ranko Mitić. Ubijena su dvojica Hrvata, što je tadašnjim četnicima najvažnije. Kad komunisti i velikosrbi godinama napad na Banski Grabovac to selo nazivaju „ustaškim uporištem“, riječ je o još jednoj laži. Jer, Banski Grabovac je 1931. imao 819 isključivo srpskopravoslavnih žitelja, bez ikakvih vojnih i policijskih odreda NDH, dok su u srpnju 1941. na području između državnih cesta Glina-Petrinja, Glina-Dvor i Petrinja-Kostajnica, koje na jugu omeđuje Zrinska gora, sva sela, Luščani, Bačuga, Vlahović, Veliki Šušnjar, Klinac, Mlinoga, Dodoši, Mačkovo Selo, Tremušnjak i Majski Trtnik naseljena većinskim Srbima. Nikad kraja bizantinskim lažima … T