GLAVNE TEME

KUDA PLOVE NAŠA BRODOGRADILIŠTA?

19. ožujka, 2012.

Hrvatska je kolonija u najpotpunijem smislu te riječi

Piše: Josip Miljak

Nastavlja se mrcvarenje hrvatske brodogradnje, nekada giganta i ponosa, sada patuljka neizvjesne budućnosti. Može li ozbiljna država s 5835 km obale, 31.000 km2 teritorijalnog i 25.000 km2 otvorenog mora i zemlja s 1246 otoka i otočića, samu sebe negirati kao pomorsku zemlju. Ova nebriga oko brodogradilišta kazuje da smo i to u stanju. Te činjenice za vlast ne znače apsolutno ništa. To je pokazala i odricanjem od Gospodarskoga pojasa i tako Talijanima i Slovencima na milost i nemilost prepustila 25.000 km2 mora i slobodan izlov ribe, slobodan prolaz za opasne terete gdje gubimo cca 600.000 milijuna eura godišnje. Tako smo sada samo zemlja na moru, ali koja to more doživljava kao lokvu za kupanje turista, koji spavaju u stranim (svojim) hotelima. Tako se potpuno ostvaruje paradigmatska odrednica hrvatske servilne i sluganske politike, pa se ubrzano pretvaramo u naciju uslužnih djelatnosti. S takvim pristupom Hrvatska može samo tonuti sve dublje. Što bi radili Anti Paveliću da je nešto ovakvoga uradio?

BEZ SUVISLE GOSPODARSKE POLITIKE

Država Hrvatska od obnove 1991. godine pa do danas nije uspjela artikulirati nikakvu suvislu strategiju vlastitoga razvoja, nije odredila nikakve prioritete što želi, koji su to ključni nacionalni interesi koji se krvlju brane i oni koji to nisu pa se tu i može popuštati pred najezdom neliberalnog divljeg kapitalizma, koji uzgred, nimalo ne mari za strateške interese država koje porobljava. Za Tuđmanove ere u početku je ta strategija bila sama uspostava države i to je uspjelo uz pomoć naroda i vojske, a onda su počela lutanja po; „Bespućima povijesnih zbiljnosti“, što najupečatljivije obilježava besramna pretvorba i privatizacija. Ali ono što je došlo nakon Tuđmana je faza totalnoga samouništenja u režiji nedoraslih skorojevića, koji ne da nisu imali nikakvoga plana razvoja hrvatske države, nego o njemu nisu niti razmišljali. Tako je sada i biti će sve dok „krava muzara“ ne kolabira.
Koji su nužni elementi za donošenje strateških planova razvoja neke države, naroda i gospodarstva? Postoje mnoge odrednice od povijesnoga usuda, tradicije do brojnosti jednoga naroda, njegove obrazovne strukture, okružja, geopolitičkoga položaja, zemljopisnih značajki koje same po sebi diktiraju gospodarski smjer i najvažnije duhovno stanje nacije koja mora biti svjesna same sebe i svojih mogućnosti. Također bez nacionalno svjesne, domoljubno i državotvorno orijentirane političke vlasti ne može niti jedna država ići naprijed. Postoji mnoštvo primjera da sadašnja Hrvatska jednostavno nije država, niti je ikada imala svoju pravu političku elitu, koja bi odbacila servilnost prema stranim gospodarima, a okrenula se narodu i njegovim interesima. Hrvatska je kolonija u najpotpunijem smislu te riječi, jer da nije, imala bi strateški plan svoga razvoja, ali kolonije ne donose planove, zar ne.

KOLONIJE NE DONOSE PLANOVE

Prvi čovjek vlade za gospodarstvo nedavno je, podsjećamo, umirivao škverane. “Ako nitko i ne kupi brodogradilišta, brodogradnja će opstati”, rekao je ministar Čačić i naglasio da se neće ići u stečaj s likvidacijom. (Media Servis 1.3.2012.) Do kraja ovog mjeseca bit će riješeno pitanje brodogradilišta – ili će se potpisati ugovor s Dankom Končarom ili škverovi idu u stečaj. Kazala je to ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić, doznaje Večernji list, okupljenim veleposlanicima država Europske unije. (http://dalmacijanews.com nedjelja, 11.ožujka 2012.) Tako se „slažu“ dvoje prvih ljudi Hrvatske narodne stranke i vlade, pa u roku od samo deset dana daju dijametralno suprotne izjave, što pokazuje da se sve radi potpuno stihijski i bez ikakvoga plana.
„Sutra će biti poznata sudbina brodogradilišta“ – pisalo je  u Business.hr/ Hina  |  12.15, 18.05.2010., dakle prije pune dvije godine, a sudbina još kako vidimo nije stigla, a kada će, ne zna se. Pošto se na natječaj iz 2009. javilo samo dvoje ponuđača koji nisu udovoljili uvjetima, u drugom krugu privatizacije država po posebnim uvjetima, za jednu kunu, prodaje većinske udjele u četiri brodogradilišta – 83,32 posto dionica u riječkom 3. maju, 95,24 posto dionica u Brodotrogiru, 99,54 posto dionica u Brodogradilištu Kraljevica i 99,78 posto dionica u Brodograđevnoj industriji Split. Po nominalnoj cijeni prodaju se udjeli u dva brodogradilišta – jedan poslovni udjel koji čini sto posto temeljnog kapitala Brodosplit-Brodogradilišta specijalnih objekata po početnoj cijeni 18,16 milijuna kuna, te većinski udjel, od 59,25 posto pulskog Uljanika za kojega je početna cijena 397,49 milijuna kuna. „Sutra“ je odavno prošlo, jer je ovo bila ponuda iz 2010. godine, a rješenja za brodogradnju nema na vidiku.
Na saboru svoje stranke 17.3.2012. Radimir Čačić izjavljuje da su oni, HNS-ovci ono najbolje što Hrvatska politika imade i ostade živ. Ako su oni najbolji, kakvi su ostali? Podsjeti me ovo na jednu istinitu priču iz doba NDH, kada je Kerubin Šegvić kao vladin izaslanik putovao službeno u Italiju. Kerubin je bio izrazito ružan, pa jedan Talijan iz delegacije nije mogao odoljeti a da ne priupita nazočne Hrvate; „Kakvi su vam tek đavli, ako su vam Kerubini ovakvi“ Ali ovo je ipak bezazlena šala, HNS-ovci nažalost misle ozbiljno, kako reče pokojni komunistički prvak Ivica Račan.