Piše: Vjekoslav Krsnik
Gotovo je nevjerojatno da je trebalo proći više od tri desetljeća da u medijski kontrolirani javni prostor bude objavljena istina o onome što se dogodilo u Srbu 27. srpnja 1941. godine koji su hrvatski komunisti lažno proglasili Danom ustanka naroda Hrvatske. To je samo dokaz da se hrvatska država odnosno njezina vladajuća politika još uvijek nije oslobodila komunističkog naslijeđa u kojemu je velikosrpska politika i ideologija na razne načine kontrolirala hrvatsku prošlost da bi vladala sadašnjošću i garantirala sebi budućnost. Zato 27. srpnja ove godine nije najvažnije što se opetovano dogodilo na toj velikosrpskoj, bolje rečeno četničkoj obljetnici u Srbu, nego ono što se dogodilo na Hrvatskome radiju, gdje je u emisiji Mislava Togonala ugošćen jedan od najuglednijih hrvatskih povjesničara Mario Jareb iz Hrvatskog instituta za povijest.
Četnički ustanici
Iako je golim činjenicama u pojedinim medijima i na društvnim mrežama prava istina o događaju već dosad bila objavljivana, javni mediji, a to se prije svega odnosi na Hrvatsku radioteleviziju koja obuhvaća Hrvatsku televiziju i Hrvatski radio držali su se komunistički nametnute četničke “istine” da je to bio ustanak naroda Hrvatske. Povjesničar Mario Jareb je u tom nastupu na Hrvatskome radiju ustvrdio da su ustanak u Srbu podigli lokalni Srbi pod utjecajem četničkog pokreta. da su ustanici surađivali s talijanskim okupatorima te je ukazao na masovne zločine nad hrvatskim i muslimanskim civilima što su ih počinili četnički ustanici.
Istup povjesničara Marija Jareba očekivano je izazvao oštru reakciju Pupovčevog “Srpskog narodnog vijeća” koje je dosad na javnom mediju imalo isključivo pravo tumačiti značaj 27. srpnja 1941. godine. Glasnogovornik SNV-a Eugen Jakovčić u otvorenom pismu HRT-u zatražio je od glavne urednice Hrvatskoga radija da zaustavi daljnje emitiranje Jarebovog nastupa, nazivajući ga “neoustaškim povjesničarom”, te priprijetio da će SNV pokrenuti inicijativu da pretplatnici prestanu plaćati pretplatu HRT-u. Ove izjave Srpskog narodnog vijeća kao političkog organa saborskog zastupnika i vođe velikosrpske “pete kolone” Milorada Pupovca predstavljaju povredu Ustava, prije svega zahtijevajući od HRT-a uvođenje cenzure, te etiketiranjem povjesničara Marija Jareba kao “neoustaškog” zato što iznosi nepobitne činjenice o tzv. ustanku u Srbu u kojemu četnici nisu ustali, kako tvrdi SNV, protiv NDH nego su izvršili pokolj nad hrvatskim civilima.
Ako se gostovanje povjesničara Marija Jareba i to baš 27. srpnja kad četnički Srbi u Hrvatskoj pod vodstvom Milorada Pupovca obilježavaju taj dan kad su u Srbu izvršili pokolj nad nevinim hrvatskim civilima predstavljajući to kao “ustanak naroda Hrvatske” pri čemu izbjegavaju odrednicu “hrvatski narod”, smatra prekretnicom u tumačenju suvremene hrvatske povijesti na dosad cenzuriranoj Hrvatskoj radioteleviziji, onda to može biti znak da se konačno počinje ostvarivati preporuka istaknutog hrvatskog povjesničara iz komunističkog doba akademika dr. Dušana Bilandžića. On je na početku stvaranja hrvatske države kao bliski suradnik dr. Franje Tuđmana izjavio: “Svu historiografsku i srodnu literaturu iz doba socijalizma bi trebalo spaliti i sve pisati ispočetka”. To se naravno odnosi i na neke njegove historiografske knjige poput “Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije”, “Hrvatska moderna povijest” i “Jugoslavija poslije Tita”.
Proces je počeo
Ta zadaća sadašnjim hrvatskim povjesničarima nije nimalo laka, jer umjesto da se Filozofski fakultet zagrebačkog sveučilišta kao vodeća visokoškolska institucija u zemlji uhvati posla da se konačno hrvatska povijest počinje pisati na temelju znanstvenih činjenica a ne podržavanjem postojeće komunističke jugomitologije lansirao je dvije knjige o dvojici istaknutih komunističkih dužnosnika. Tvrtko Jakovina objavio je knjigu o Budimiru Lončaru nakadašnjem ministru vanjskih poslova Jugoslavije koji je odigrao značajnu ulogu u uspostavi UN-ovog embarga na uvoz oružja u Hrvatsku, a Hrvoje Klasić o Miki Špiljaku istaknutom članu rukovodstva Saveza komunista Hrvatske i kasnijem predsjedniku Saveznog izvršnog vijeća, odnosno jugoslavenske vlade.
Proces u duhu preporuke akademika Dušana Bilandžića je dakle počeo, ali je pitanje kao što su pokazali ovi prvi koraci u tom smjeru koliko će ključne hrvatske institucije na ovom području imati neophodnu podršku dnevne politike kako bi se neutralizirao očekivani ne baš beznačajan otpor četničke falange u Hrvatskoj na čelu sa vođom “pete kolone” Miloradom Pupovcem i njegovim Srpskim nacionalnim vijećem. Kako iza svake politike stoji novac, tako i u ovom slučaju indikativan je podatak da je Vlada nedavnom odlukom dodijelila za razdoblje od pet godina 1,7 milijuna eura Hrvatskom institutu za povijest da se detaljno istraže sve hrvatske žrtve koje su stradale u dvije totalitarne Jugoslavije, monarhističkoj i komunističkoj dok istodobno za propagandno djelovanje Srpskog narodnog vijeća kroz tjednik “Novosti”, televizijski kanal “Vida” i za druge slične projekte izdvaja po 20-tak milijuna eura godišnje.
U povijesno razrješenje hrvatsko-srpskih odnosa u proteklih 100 godina spada i vrlo vrijedna inicijativa uspješnog hrvatskog gospodarstvenika i u posljednje vrijeme mecene Branka Roglića. On je okupio nekoliko desetaka povjesničara sa zadaćom da neovisno od bilo kakvih političkih utjecaja na temelju znanstvenog pristupa rasvijetle sve povijesne kontroverze u hrvatsko-srpskim odnosima kroz proteklih 100 godina. U svakom slučaju sa svim ovim inicijativama počinje nova era otkrivanja prave i istinske hrvatske povijesti koja je dosad bila pod uspješnom kontrolom velikosrpske politike sve dok nije doživjela svoj konačni politički i vojni poraz u veličanstvenoj Vojno-redarstvenoj operaciji “Oluja”. T
