KRITIČKI STAVOVI BISKUPA KOŠIĆA

KRITIČKI STAVOVI BISKUPA KOŠIĆA

12. prosinca, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

vlado-kosic2 Custom

Promovirana knjiga Vlade Košića “Biskup na prvoj crti”

 

 

Napisao: Josip Frković

Nakon proživljenih ratnih užasa, među svojim vjerničkim pukom živopisne Hrastovice, Petrinje i Mošćenice, nakon neposrednoga svjedočenja umiranju i razaranju onoga što se stoljećima gradilo i stvaralo – dočekavši slobodu domovine – ondašnji je mladi svećenik napisao memoarsku knjigu „Župnik na prvoj crti“. Četiri godine kasnije, počeo je njegov uspon prema vrhu hijerarhijske piramide Crkve u Hrvata, u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Riječ je, naravno, o Vladi Košiću, kojega je papa Ivan Pavao II. potkraj 1998. – u dobi nepuna četiri desetljeća – imenovao pomoćnim biskupom zagrebačkim. Od trijumfalne „Oluje“ činilo se Vlado će Košić postupno zaboravljati prvu crtu, bar onu vojne ugroze domovine, ali se takva predviđanja nisu ostvarila. Obavljajući svoje crkvene dužnosti, društvena zbivanja u Republici Hrvatskoj s nove prve crte nastavio je promatrati i javno iznositi kritičke stavove. Tako je o četvrtoj obljetnici ponovne uspostave drevne Sisačke biskupije, kojoj je na čelu bulom „Antiquam fidem“ pape Benedikta XVI. od 5. prosinca 2009., nastala i knjiga „Biskup na prvoj crti“. Nakon svečane svete mise u sisačkoj katedrali Uzvišenja sv. Križa, koju je dan prije predvodio žestoki protivnik uzurpacije vlasti mons. Valentin Pozaić, dan kasnije, na blagdan Nikolinja, održana je u velikoj Dvorani bl. Ivana Pavla II. promocija knjige. Njenih 350 stranica, čulo se uvodno, sadrži zbir od 40-ak javnih istupa, homilija, pisama i reagiranja. Od povijesne propovijedi na najvećem stratištu Hrvata u Bleiburgu 2010. do reagiranja na medijske napise otprije nekoliko tjedana, kad  je koričenje nove knjige u Tiskari „Tonimir“ u Varaždinskim Toplicama već počelo. Uz veliki broj sisačko-zagrebačkih štovatelja misli, duhovne i društvene prakse mons. Košića, među njima i dr. Zdravka Tomca, nazočni su doznali mnoge široj javnosti nepoznate detalje iz života bivšega župnika sv. Bartola i sv. Lovre. Današnjega sisačkog biskupa koji svjedoči i pronosi bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. Cilj riječi izgovorenih s propovjedaonice ili pak napisanih oruđem nove evangelizacije, društvenim mrežama, uvijek je i prije svega kod biskupa Košića bio u borbi, voli reći nastojanju za istinske vrijednosti našega hrvatskog naroda, ustvrdio je urednik knjige i predstojnik biskupijskoga Ureda za odnose s medijima Stjepan Vego.

– Pojedine riječi i konstatacije napisane tek prije dvije ili tri godine današnjem će čitatelju zvučati proročki, a onima za pola stoljeća svjedočit će življenje drevne vjere na ovim našim prostorima od prvih kršćana do suvremenosti…

 

OTPOR NASTRANOSTI

Biskup Košić je ponajbolji predstavnik svih onih koji vole i hrvatski narod i hrvatsku državu, kazao je promotor i recenzent knjige akademik Josip Pečarić. Blaženi Ivan Pavao II. za nas Hrvate govorio je da smo narod nade, a bivši francuski vojni biskup Michel Debout na međunarodnom vojnom hodočašću u Lourdesu rekao je da se divi Hrvatima, jer imaju nešto što sve više nestaje. Imaju vrijednosti koje se u Europi gube, a bez kojih ona ne može živjeti. Obojica su, dakako, ponajprije mislili na našu ljubav prema Bogu, svom narodu, domovini i obitelji. Oni su i te kako znali da te ljubavi svjetski moćnici drže glavnim prijetnjama njihovoj vladavini svijetom. Nama je sigurno jasno kolika je izuzetna ljubav koju su naši branitelji pokazali prema našem narodu i domovini u Domovinskom ratu, te njegovom nastavku u Haagu. Veličanstven je bio doček generalima Gotovini i Markaču, kada je hrvatski narod pokazao svjetskim moćnicima – usprkos propagandi njihovih slugu na vlasti i u medijima – da te vrednote žive u nama i da ih ne mogu uništiti. Danas tu ljubav branitelja ponajbolje predvodi stožer za obranu hrvatskoga Vukovara koji je ponovo izložen napadima. Nekad su napadači bile srpske horde, a sada su to oni u Hrvatskoj koji su na čelu provođenja velikosrpskog Memoranduma-2, istaknuo je Josip Pečarić. U kontekstu referendumskih pobjeda Hrvata – 750 i 650 tisuća prikupljenih potpisa – Pečarić je spomenuo i primjer buđenja obespravljenih Francuza bez roditeljstva i braka koji su se poveli za nama. Demokratska Europa zahvaljuje maloj Hrvatskoj koja se s demokracijom upoznala tek prije dva desetljeća. Možda se tu krije duhovna sfera u kojoj naši Hrvati uvijek pobjeđuju. Uspjehom referenduma Hrvatska je uspjela povezati sve vjernike u Europi, uspjela je vratiti vjeru u ateističku Europu. Vjernici su ti koji su se ohrabrili boriti protiv okupacije zlih zakona kojima se želi uništiti Boga. Borba je to između dobra i zla. Sotona nikada neće pobijediti, a Hrvati koji su pružili najveći otpor nastranosti ulaze u povijest. Svim ovim temama biskup Vlado Košić posvetio je čitav svoj život, ovim hrvatskim vrednotama kojima se divio francuski biskup, a danas cijeli kršćanski svijet, poručuje akademik Pečarić. Iz Košića u svakoj prigodi zrači ljubav prema hrvatskom narodu. Papa Ivan Pavao II. prepoznao je da su Hrvati narod nade, osobito rukovođen spoznajom o biskupu Košiću.

 

PROKAZIVATI NEPRAVDU I PROMICATI DOBRO

Pečarić  potom podsjeća da biskupove homilije govore o žrtvama Bleiburga i križnih putova, žrtvama totalitarističkih režima, alkarima, žrtvama Domovinskoga rata, mučeničkoj smrti vlč. Antuna Grahovara, braniteljima i žrtvama Gvozdanskoga i Zrina, domovini… O liku Vlade Košića i svom osobnom poticaju na objavljivanje „Biskupa na prvoj crti“ govorio je istaknuti njemački menadžer iz Darmstadta i hrvatski domoljub dr. Josip Stjepandić. Njegov prvi hobi je Hrvatska, a omiljeni medij što omogućuje bavljenje domovinom je internet. Zapravo, to je dalekozor i ključanica kroz koju motri na Hrvatsku. Prateći TV-prijenose iz Haaga, dr. Stjepandić je stekao je čvrsti zaključak da neka druga Hrvatska koju ne poznaje radi uporno na tome da se generale osudi, a preko njih, posthumno, i prvoga predsjednika RH dr. Franju Tuđmana. A 16. studenoga 2012. vidio je Stjepandić oduševljeni doček oslobođenih generala, ali i mnoga skamenjena lica. Među njima i ono na žalost današnjeg glavnoga ravnatelja HRT-a. Direktor nakladnika „Tonimira“ Stjepan Juranić u svom je obraćanju kazao kako u prakticiranju bogoljublja Vlade Košića, „Varaždinca domovine sina“, svaka homilija i govor završavaju molitvom koje bi ukoričene mogle postati molitvenicima. Autor knjige je rekao kako prilozi govore o stanju društva i njegovim problemima, a presjek su biskupske službe tijekom četiri zadnje godine. Vlado Košić je rekao i to da je poželjno – kako su to činili Isus Krist ili mučenik sveti Kvirin – da se vjernici bave društvenim pitanjima, prokazujući nepravde, da promiču dobro i pravdu, te da društvo mijenjaju nabolje. Pošto je za akademika Pečarića ustvrdio da je to najveći Hrvat kojega poznaje, mons. Košić objašnjava kako je, suprotno od negativnih mišljenja, spomenuti napisao dvanaest pisama, predlažući prvom ministru da generala Gotovinu nominira za Nobelovu nagradu za mir. Što se tiče trenutka kada ga je zagrebački nadbiskup kardinal Bozanić predložio za čelnika Komisije HBK „Iustitia et pax“, Košić podsjeća da je zadaću najprije htio otkloniti uz opravdanje kako nije po vokaciji moralist nego dogmatik. Ne mogavši ipak odbiti prijedlog, ustvrdio je kako kao Zagorec sklon pravicama ipak prihvaća novu ulogu. Podsjetio je pri tome kako majka brine zbog njegovih nepomirljivih i tvrdih stavova u korist vjere i domovine. Rekla mu je, veli, „Dragi sinek, daj se pazi, buju te zaprli v rešta…“.  T        

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<