KRŠENJE LJUDSKIH PRAVA U BJELORUSIJI, UKRAJINI, UZBEKISTANU, SIRIJI I ITALIJI

KRŠENJE LJUDSKIH PRAVA U BJELORUSIJI, UKRAJINI, UZBEKISTANU, SIRIJI I ITALIJI

24. rujna, 2012.

 

20120728.131940 SRY109Zastrašujuće vijesti iz  Amnesty Internacionala

Piše: Amnesty Internacional Zagreb

 Val kršenja ljudskih prava opozicijskih pristaša i novinara u Bjelorusiji nije ništa drugo doli pokušaj utišavanja opozicijskih glasova uoci izbora koji bi se trebali održati 23. rujna, navodi Amnesty International. Istovremeno, pozivi na bojkot izbora sve su glasniji.

Amnesty International bilježi nagli porast uhicenja zbog sudjelovanja u mirnim prosvjedima, a

takvim pritvaranjima krši se pravo na slobodu izražavanja i okupljanja.

Yahor Viniatski, aktivist kampanje „Reci istinu“, uhicen je 5. rujna, da bi ga potom Okružni sud

Pervomajskii u Minsku osudio na sedam dana administrativnog pritvora. Istoga dana pretražen

mu je stan, a materijali povezani s kampanjom zaplijenjeni.

Dva aktivista organizacije mladih ‘Zmena’ pritvorena su 7. rujna, a kasnije i osudena, jedan na tri,

a drugi na deset dana zatvora.

„Pribjegavanje administrativnom pritvoru zapravo je još jedan pokušaj utišavanja opozicije i svih

onih koji se u Bjelorusiji usuduju misliti drugacije“ izjavio je David Diaz-Jogeix, zamjenik

direktora Amnesty Internationala za Europu i središnju Aziju.

„Mogucnost ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i okupljanja bitna je za uspostavljavanje

okruženja u kojem ljudi mogu sudjelovati u izbornom procesu bez straha od odmazde.“

PRETUČENI NOVINARI

Novinari koji su izvještavali o skupu na kojem se pozivalo na bojkot izbora pritvoreni su 18.

rujna na nekoliko sati. Neki od njih navode da su tijekom uhicenja pretuceni.

Amnesty International poziva bjeloruske vlasti da provedu temeljitu, nepristranu i ucinkovitu

istragu tvrdnji o prekomjernoj uporabi sile nad novinarima te da odgovorne izvedu pred lice

pravde. Na istom su skupu uhicena cetiri aktivista Zmene. Sutradan je jednome od njih izrecena novcana

kazna, a ostala trojica su kažnjena s i do 12 dana administrativnog pritvora zbog sudjelovanja u

neodobrenom okupljanju.

Neki opozicijski kandidati odlucili su se povuci iz izborne utrke rekavši da nema pozitivnih

promjena u izbornom okruženju Bjelorusije. Prestavnici opozicije nisu ukljuceni u izborne

odbore koji nadziru pravednost izbornog procesa.

Još od predsjednickih izbora 2010. godine Amnesty International bilježi snažno pogoršanje

stanja ljudskih prava u Bjelorusiji. Vlasti te zemlje provode sustavnu kampanju uznemiravanja i zastrašivanja boraca za ljudska prava, opozicijskih aktivista te aktivista iz civilnog društva diljem zemlje.

RUSLAN SULEYMANOV I TORTURE U UZBEKISTANU

Amnesty International poziva ukrajinske vlasti da ne izručeRuslana Suleymanova Uzbekistanu, gdje bi se našao u opasnosti od mučenja i drugih teških kršenja ljudskih prava. U skladu sa svojim međunarodnim obvezama, Ukrajina ne bi smjela izručivati izbjeglice ili tražitelje azila nijednoj zemlji u kojoj bi oni bili suočeni s ozbiljnom opasnošću od smrtne kazne, mučenja ili drugih teških povreda ljudskih prava.

Nadalje, Amnesty International poziva ukrajinske vlasti da odmah oslobode Ruslana

Suleymanova, kako bi mogao prihvatiti ponudu za preseljenje u neku treću zemlju.

Ruslan Suleymanov radio je kao upravitelj u veoma uspješnoj privatnoj građevinskoj tvrtki

„Karavan Bazar“ u Uzbekistanu. Neki su utjecajni pojedinci navodno pokušali preuzeti kontrolu

nad tvrtkom 2008. godine. Kad je tvrtka odbila predati svoje dionice, mnogi upravitelji tvrtke

suočili su se s optužnicama vezanim uz gospodarske zločine.

Strahujući da bi se i sam mogao suočiti s kaznenim progonom i nepravičnim suđenjem, Ruslan

Suleymanov najprije se preselio u Kirgistan, gdje je podnio zahtjev i dobio državljanstvo, a zatim

se u studenom 2010. godine preselio u Ukrajinu. Pritvoren je 25. veljače 2011. godine u

Černigivu kad je otišao u tamošnju podružnicu Ministarstva unutarnjih poslova podnijeti zahtjev

za radnu dozvolu. Sve do 18. svibnja 2011. godine nije imao pristup odvjetniku, što predstavlja

kršenje ukrajinskih zakona i međunarodnih standarda koje se Ukrajina obvezala poštivati. Ured

glavnog tužitelja dozvolio je 20. svibnja njegovo izručenje u Uzbekistan, kako bi mu se moglo

suditi za gospodarski kriminal.

Ruslan Suleymanov podnio je 20. svibnja 2011. godine zahtjev za azil u Ukrajini. Zahtjev je

odbijen na žalbenom postupku 2. srpnja 2012. godine i trenutno je na razmatranju na višem

upravnom sudu. Suleymanov je također podnio zahtjev za supsidijarnu zaštitu u Ukrajini i taj je

zahtjev trenutno na razmatranju. Njegove žalbe protiv odluke o izručenju također su bile

neuspješne. Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice priznao je Suleymanovu

status izbjeglice te je zatražio njegovo preseljenje u neku treću zemlju.

Prema ukrajinskom zakonu osoba ne smije biti pritvorena radi izručenja dulje od 18 mjeseci, a

nakon isteka tog roka mora biti puštena na slobodu. Rok od 18 mjeseci ističe 25. rujna ove

godine. Suleymanov je 7. rujna, u sklopu priprema za izručenje, prebačen iz pritvoreničkog

centra u Černigivu u pritvor u Kijevu.

Usprkos opetovanim tvrdnjama uzbekistanskih vlasti da se praksa mučenja značajno smanjila u

proteklih nekoliko godina, Amnesty International i dalje prima izvješća o široko

rasprostranjenom mučenju i drugim vrstama zlostavljanja pritvorenika i zatočenika.

U SIRIJI UBIJENO JOŠ 48 DJECE I 20 ŽENA

Civili, među njima i mnogo djece, glavne su žrtve neprestanih i nasumičnih napada od strane sirijske vojske, navodi Amnesty International u novom izvještaju.

Kratki izvještaj (s popratnim videosnimkama) temelji se na terenskom istraživanju Amnesty Internationala provedenom tijekom prve polovice rujna o napadima u kojima je ubijeno 166 civila, uključujući 48 djece i 20 žena, te ranjeno stotine osoba u 26 gradova i sela u Idlibu, oblasti Jabal al-Zawiya i sjevernim pokrajinama Hame.

U izvještaju se navode novi dokazi o problemu koji se pojavio proteklih tjedana u područjima gdje vladine snage, natjerane na povlačenje od strane opozicijskih skupina, sad nasumično bombardiraju i granatiraju izgubljeni teritorij, što dovodi do katastrofalnih posljedica za civilno stanovništvo.

„Vladine snage sad rutinski bombardiraju i granatiraju gradove i sela koristeći bojno oružje koje se ne može usmjeriti na određenu metu, znajući da su žrtve takvih nasumičnih napada gotovo uvijek civili. Takvo se oružje nikad ne bi smjelo koristiti u naseljenim područjima,“ izjavila je Donatella Rovera, viša savjetnica za krizne situacije Amnesty Internationala, koja se nedavno vratila iz sjeverne Sirije.

„O patnjama civilnog stanovništa ove sirijske regije ne izvještava se dovoljno, jer je svjetska pozornost uglavnom usmjerena na borbe u Aleppu i Damasku. Ali strahote koje stanovnici Idliba, Jabal al-Zawiya i sjeverne Hame svakodnevno trpe uistinu su užasne. Takvi nasumični napadi predstavljaju ratni zločin.“

Civili su ubijani ili ranjavani u svojim domovima, dok su trčali i tražili mjesto za sakriti se, ili na istim mjestima na kojima su tražili utočište od bombardiranja. Osam civila, među njima petoro djece, ubijeno je, a još ih je mnogo ranjeno 16. rujna u zračnom napadu u Kafr Awayedu u pokrajini Jabal al-Zawiya. Stanovnici su u razgovoru za Amnesty International izjavili da je sedam žrtava ubijeno na proslavi vjenčanja te u obližnjim kućama, a šestogodišnji dječak ubijen je dok je kupovao kruh.

Isti se obrazac napada ponavlja kroz sva područja koja su došla pod učinkovitu kontrolu opozicijskih snaga.

Amnesty International svjedočio je svakodnevnim zračnim bombardiranjima, topničkim i minobacačkim napadima na gradove i sela diljem regije. Uporaba takvog nepreciznog bojnog oružja i streljiva u naseljenim područjima rezultirala je proteklih tjedana dramatičnim povećanjem broja civilnih žrtava.

DJECA UBIJENA DOK SU BJEŽALA U SKLONIŠTE

Među žrtvama takvih napada je i 35 civila ubijenih u selu Kafr Anbel, u dva odvojena zračna bombardiranja. Tijekom četiri zračna napada na tržnici su 28. kolovoza ubijena 22 civila.

Tijekom bombardiranja u blizini trgovine mješovitom robom ubijeno je 22. kolovoza 13 civila, uključujući i tridesetjednogodišnju Zahiu al-Aabbi, koja je prikupljala plastiku oko sela te je prodavala kako bi mogla uzdržavati majku, sestre, brata s invaliditetom te slijepog oca.

Napadi u blizini bolnica kratko nakon velikih priljeva žrtava, ili napadi kraj redova za kruh potiču sumnju da se takvim napadima namjerno ciljaju velike skupine civila, što predstavlja ozbiljno kršenje humanitarnog prava i ratni zločin.

Veliki broj ubijene djece, zabilježen u izvještaju Amnesty Internationala, dodatno naglašava nasumični karakter brojnih napada od strane sirijske vojske. Četvero djece, Ghofran Habboub, njen brat i dvoje rođaka, ubijeno je u jednom od takvih napada, kad je 14. kolovoza bombardiran njihov dom u selu Shellakh u blizini Idliba.

Nekoliko dana poslije, 18. kolovoza, minobacač velikog kalibra bačen je na ulicu u Ma’arat al-No’manu, južno od Idliba, ubivši dvije petogodišnje djevojčice, Hajar Rajwan i Ines Sabbouh, te njihovo dvoje rođaka u dobi od 10 i 11 godina, dok su se igrali oko svojih domova.

Neke su osobe ubijene dok su bježale u zaklon ili tražile utočište. Samo u nekoliko posljednjih tjedana, otkad su snage sirijske vlade pokrenule niz nasumičnih napada, ubijeno je ili ranjeno stotine ljudi, među njima i mnogo djece.

ROMI U ITALIJI

Diskriminatorni zakoni, politike i prakse koji marginaliziraju

pripadnike romske zajednice u Italiji moraju se hitno mijenjati, navodi danas Amnesty

International u kratkom izvještaju.

Izvještaj On the edge: Roma, forced evictions and segregation in Italy razotkriva kontinuirani i

sustavni neuspjeh talijanskih vlasti da podrže zaštitu prava romske zajednice.

Prošlo je 10 mjeseci otkako je najviši talijanski upravni sud proglasio nezakonitim tzv.

‘Nomadsko izvanredno stanje’, tj. izvanredno stanje usmjereno protiv Roma, ali Romi čija su

prava bila prekršena zbog troipolgodišnjeg trajanja izvanrednog stanja još nisu primili reparaciju

niti im je omogućena učinkovita pravna pomoć.

„Talijanska vlada ne ispunjava svoje međunarodne obveze te obveze prema Europskoj komisiji.

Djeca, žene i muškarci iz romskih naselja nastavljaju se suočavati s prisilnim deložacijama bez

provođenja istinskih konzultacija, pravovremenog obavještavanja te pružanja alternativnih

stambenih opcija. Najviše je pogođeno stanovništvo neformalnih naselja, koje u svakoj prilici

bude iznova izbačeno iz svojih domova,“ izjavio je John Dalhuisen, direktor Amnesty

Internationala za Europu i središnju Aziju.

„Nedavna izgradnja novog rasno segregiranog naselja La Barbuta, koje se nalazi izvan Rima,

predstavlja vrlo očigledan primjer neuspjeha talijanskih vlasti da uvedu promjene.“

„Montijeva vlada ne koristi pogrdni rječnik svojih prethodnika. Međutim, kad je u pitanju

prelazak s riječi na djela, ne postoji stvarna razlika između ove i prethodnih vlada.“

Bez obzira na obećanja o promicanju jednakog tretmana i poboljšanja životnih uvjeta romske

zajednice, uključujući i Nacionalnu strategiju za uključivanje Roma koju je talijanska vlada

predstavila Europskoj uniji u veljači 2012. godine, stotine pripadnika romske zajednice ove je

godine u Rimu i Milanu bilo izloženo prisilnim deložacijama te je ostalo bez krova nad glavom.

Planovi o zatvaranju ovlaštenih ili ‘toleriranih’ naselja nastavljaju se provoditi unatoč nedostatku

istinskih konzultacija te pružanja adekvatne pravne zaštite. Životni uvjeti u većini ovlaštenih

naselja i dalje su vrlo loši, a uvjeti u neformalnim naseljima, s nedostatkom pristupa vodi,

sanitarnom sustavu i električnoj energiji, još su gori. U naseljima se nastavlja segregacija na

rasnoj osnovi, a Romi su i dalje u velikoj mjeri isključeni iz sustava socijalnog stanovanja.

PRISILNE DELOŽACIJE 850 OSOBA

U mnogim su slučajevima kontinuirane prisilne deložacije dovele do toga da Romi postave

barake na mjestima gdje su izloženi iznimno opasnim uvjetima, s vrlo otežanim pristupom vodi,

sanitarnom sustavu i drugim uslugama te vrlo lošom zaštitom od vremenskih neprilika i zaraza

koje šire štakori i miševi.

„Jako sam uznemiren. Živio sam u ovlaštenom naselju, radio sam, moja su djeca išla u školu, a

sad nemam ništa,“ rekao je Daniel koji već 12 godina živi u Italiji i bio je stanovnik ovlaštenog

naselja Via Triboniano u Milanu, sve dok on i njegova obitelj nisu prisilno deložirani u svibnju

2010. godine. Trenutno živi u neformalnom naselju u Milanu.

Prema izvorima lokalnih vlasti u Rimu, više od 850 osoba prisilno je deložirano iz neformalnih

naselja u prvih šest mjeseci 2012. godine. Hitno sklonište bilo je ponuđeno u samo 209 slučajeva

– isključivo majkama i djeci. Samo je pet majki i njihovo devetoro djece prihvatilo ponude, jer je

većina njih odbila da budu odvojeni od svojih obitelji.

„Romi u Italiji i dalje ostaju zarobljeni u birokratskim preprekama koje osiguravaju da oni ne

mogu ispuniti uvjete za dobivanje malobrojnih socijalnih stanova,“ ističe Dalhuisen.

„Samo tijekom prošlog tjedna talijanska je vlada bila sudomaćinom šestog Svjetskog urbanog

foruma koji je naglasio potrebu za poboljšanjem kvalitete života. Krajnje je vrijeme da se

talijanske vlasti prestanu izrugivati svojim međunarodnim obvezama te da poboljšaju kvalitetu

života pripadnika romske zajednice koji žive u ovlaštenim i neformalnim naseljima, pružajući im

adekvatno stanovanje na koje imaju pravo. Romskim obiteljima mora biti omogućeno da se

integriraju te postanu ravnopravnim članovima društva.“

Amnesty International također daje preporuke Europskoj komisiji da pokrene postupak protiv

Italije u okviru Direktive o rasnoj jednakosti, zbog diskriminatornog postupanja talijanskih vlasti

prema Romima u vezi s njihovim pravom na adekvatno stanovanje.

Određene nade za poboljšanje prava romske zajednice u Italiji proizlaze iz dviju nedavnih

sudskih odluka koje se odnose na prisilne deložacije i segregaciju Roma.

Gradonačelnik Rima je 31. srpnja 2012. godine naredio zatvaranje naselja Tor de’ Cenci u kojem

su još od 1996. godine živjeli Romi iz Bosne i Makedonije, službeno zbog manjkavih higijenskih

uvjeta i povezanih opasnosti za zdravlje stanovnika.

Jedini alternativni smještaj koji im je ponuđen bio je u segregiranim naseljima La Brabuta i

Castel Romano.

POTONUO JOŠ JEDAN BROD S EMIGRANTIMA

Potonuće broda koji je prevozio imigrante prema južnom talijanskom

otoku Lampedusi prošlog petka još jednom podsjeća da zemlje Europske unije moraju učiniti

puno više kako bi spasile siromašne ljude koji pristižu na njihove obale te im pružile svu

potrebnu pomoć, navodi Amnesty International.

Prošle je godine 1,500 osoba iz sjeverne Afrike izgubilo živote u pokušaju da se domognu

Europe, uglavnom preko otoka Lampeduse koji predstavlja ključna ulazna vrata za Europu, a

nalazi se 80 km sjeverno od Tunisa. U većini slučaja to su bili tražitelji azila i ostali imigranti iz

sjeverne Afrike, ali i šire.

„Još su jednom vode oko malog talijanskog otoka Lampeduse bile poprištem tragedije,

upozoravajući tako da se broj ljudi koji umiru na pragu Europe i dalje povećava,“ izjavio je

Nicolas Beger, direktor europskog ureda Amnesty Internationala.

„Europska unija je iznevjerila ove ljude. Europske zemlje moraju zajedničkim snagama, jačajući

kapacitete i koordinaciju za akcije traganja i spašavanja, spriječiti utapanja.“

„Iako je broj imigranata koji pristižu na Lampedusu u opadanju nakon što je dosegao vrhunac

tijekom nemira u sjevernoj Africi prošle godine, posljednje potonuće broda pokazuje da vlasti

moraju ostati budne i spremne pružiti pomoć velikim grupama ljudi – uključujući i mnoge

potencijalne tražitelje azila i izbjeglice – u plovilima koja su često pretrpana i nepodesna za

plovidbu.“

Prošlog se četvrtka u izdvojenom incidentu na zapadnoj obali Turske navodno utopilo 50

imigranata, od toga polovica djece, nakon što se prevrnuo brod koji ih je prevozio. Drugih 45

osoba, za koje se pretpostavlja da su Iračani, Sirijci i Palestinci na putu prema zemljama EU,

uspjelo je, prema izjavama određenih dužnosnika, doplivati do obale.

Tijekom 2011. godine brojne tragedije brodova s imigrantima, koji su preko Lampeduse išli

prema Europskoj uniji, dovele su do međunarodnog preispitivanja postupaka talijanskih i vlasti

drugih zemalja.

U ožujku 2012. godine Parlamentarna skupština Vijeća Europe (PACE) objavila je rezultate

istraživanja o incidentu koji se dogodio godinu ranije kad je brod u nevolji ostavljen da pluta u

Mediteranskom moru dva tjedna. Od 72 imigranta na brodu, među kojima su bili ljudi iz Sudana,

Nigerije, Gane i Etiopije te dvoje djece, preživjelo je samo devet osoba. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code