KORUGA: VELJKO GLODIĆ U SJENI GUDAČKOG KVARTETA SEBASTIAN

KORUGA: VELJKO GLODIĆ U SJENI GUDAČKOG KVARTETA SEBASTIAN

13. listopada, 2021.

 

 

Piše: Igor Koruga

Povijesna uloga Camillea Saint-Saënsa (1835-1921) i društva ¨Société Nationale de Musique¨, kojeg je početkom 1871. godine s istomišljenicima osnovao u korist p(r)omaknuća pariške orkestralne i komorne glazbe spram one operne, bila je značajna koliko i nezahvalna. Naime, dvojbena je pretpostavka, nipošto neprimjerena, da je (neo)klasicistička, ¨apstraktna¨ instrumentalna francuska glazba s kraja XIX stoljeća, takozvana ¨musique savante¨, u svom djelovanju ipak ostala dijelom ograničena, upravo stoga što joj je, za razliku od tadašnjih opera i simfonijskih pjesama, nedostajala nacionalna obojenost. Saint-Saënsovo je pak umijeće, posebno u poznijoj dobi, možda najtočnije bilo opisano u onodobnoj Njemačkoj u kojoj su ga smatrali virtuozom skladateljskog métiera s mogućnošću prilagodbe svakom stilu osim onom ključnom, svom, za kojim je bezuspješno tragao do kraja života. Stoga se Saint-Saëns, cijenjen i opterećen kao skladatelj, interpret, arheolog, svjetski putnik i spisatelj, nerijetko znao naći u procijepu između arhitektonike i logike djela, to jest u kompozicijsko-tehničkom protuslovlju i estetičkoj problematici koje su opet bile povezane (i) s povijesnom situacijom.

Prvorazredno djelo Davorina Kempfa

Njegov drugi i posljednji Gudački kvartet u G-duru, op. 153, tipično je djelo prezahtjevnog skladatelja koji je u svega tri stavka pokušao izraziti vedrinu mladosti (Allegro animato), tugu ¨smrtonosne dosade¨ (Molto adagio) te moć zrelosti i kompozicijske sofisticiranosti na koncu izražene u uredno razrađenoj fugi (Interlude i finale). Isto je djelo, u drugom dijelu subotnjeg koncerta broj 1 iz 20. koncertne sezone 2021/2022 priređenog 9. listopada od 20 sati u Velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda (HGZ-a), odlično protumačio Gudački kvartet Sebastian. Sveđ ugođena gudačka suglasja, pogotovo između prve violine (Anđelka Krpana) i violončela (Zlatka Rucnera), te su večeri nesvakidašnje iznijela svakovrsno oblikovanu elegantnu i senzibilnu ritmičku figuru iz uvoda, olovnu težinu Adagija i melodičnost Andantina obojenu violom (Nebojše Floreanija), pratećom drugom violinom (Teodore Sucale Matei) i violončelom. Svježe i uzorno, također je bilo predstavljeno i praizvedeno najdirljivije djelo iz programa, Koralni preludij i fuga, Davorina Kempfa (1947), nastalo 2020. godine, na poticaj Gudačkog kvarteta Sebastian i na temelju inspiracije gregorijanskim koralom Veni, Creator Spiritus, nadbiskupa, teologa, pisca i kršćanskog sveca, Hrabanusa Maurusa (780-856). Prema Kempfu, u Preludiju su se čule različite (inovativne) obrade korala, dok je tema fuge, ¨izvedena iz koralne melodije¨, bila ¨provođena u raznim transformacijama, transpozicijama, u inverziji i diminuciji te u širim i užim strettama, u sklopu apartnih harmonijskih progresija¨. Praizvedba je bila nagrađena rijetkim ovacijama koje su jenule tek uoči tradicionalne Minute za poeziju i nastupa darovitog glumca Ivana Colarića. Domaćoj kulturi u korist bili su još izvedeni peterostavačni Gradišćanski kvartet Rudolfa Matza (1901-1988) i četverostavačni Plesni prizori (obr. za gudače Felix Spiller), op. 73, Vjekoslava Rosenberga Ružića (1870-1954), dakako, na pozornici okićenoj slikama diplomirane slikarice Ive Zagode (1992), iz ciklusa Zaron, i fotografijama nedavno preminulog fotografa Ante Topića (1958-2020), iz ciklusa S koncertnih podija.

Od Bachove do Jazz Partite

Nešto manje umjetničkih impresija bilo je povezano s klasičnim koncertom pijanista Veljka Glodića (1958) i The Cool Jazz Dua u kojem je Glodiću, u nedjelju 10. listopada od 20 sati, također u Velikoj dvorani HGZ-a, svojski (pri)pomogao dugogodišnji kolega i prijatelj, dirigent i saksofonist Saša Nestorović (1964). U uvodnom dijelu, dakle u samostalnom recitalu, Glodić je ¨tek¨ odsvirao Partitu u G-duru, BWV 829, Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750), i iznimno složene Douze Études d’exécution trancendante, S 139, Franza Liszta (1811-1866), pohvalno, u dahu, gotovo bez pauze, šibajući po tipkovnici klavira u zanosu, no ipak, bez jasnije (unaprijed promišljene) predodžbe namijenjene publici koja je ondje namjerno došla. Srećom, situaciju je popravila praizvedba Glodićeve Jazz Partite In Lydian Modes za klavir i saksofon u kojoj je svoje ogromno iskustvo i obrazovanje u najboljem smislu uspio iskoristiti Saša Nestorović. Svoju briljantnost Nestorović je dokazao i u dodatku u kojem je majstorski iznio konture skladbe Take the ¨A¨ Train velikog američkog jazz skladatelja, pijanista, pjesnika i aranžera, Billyja (Williama Thomasa) Strayhorna (1915-1967). T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code