KOMPLEKS ZBOG RADNIČKOG PORIJEKLA

KOMPLEKS ZBOG RADNIČKOG PORIJEKLA

10. ožujka, 2014.

 nikolina vidoje

Odgovor na laži Nikoline Ristović

 

Napisao: Dražen Stjepandić

Sreo sam mnogo lažova i lažljivica, ali malo je takvih kakva je gospođa Ristović poznatija kao  Nikolina Pišek. Bila je nedjelja u vrijeme ručka kad me nazvala. Kasnije sam vidio da je prije toga je zvala na oba mobitela navedena u  impressumu portala Tjedno, a naposljetku me dobila na mom trećem osobnom mobitelu. Izrazito se potrudila doći do mene. 

-Moje je ime Nikolina Pišek-rekla je kopirajući predstavljanje agenta 007.

-Dajte molim vas nazovite kasnije baš završavam ručak-ljubazno sam joj rekao.

Međutim nije se dala, pa sam ponovio da će mi jelo zagorjeti, a i gosti na ručku su čekali. Međutim nastavila je navaljivati, htjela je raspravljati o tekstu koji smo dan ranije objavili na našem portalu Tjedno. Zapravo htjela je da taj tekst o njenoj majci, koja prodaje kinesku robu na Kvatriću, maknemo „dok ga nisu prenijeli u Srbiji“, kako je rekla.

-Ne možemo ga makniti jer su ga već prenijeli neki hrvatski portali-rekao sam  navodeći portal Oko  iz Dubrovnika.

Još sam joj rekao da sam njen fan i nisam lagao. Fan u političkom smislu.

Tako je završio prvi poziv. Nije prošlo dugo poznata televizijska voditeljica je nazvala ponovno ni malo ne poštivajući vrijeme nedjeljnog ručka. Iznenađen nedostatkom osnovnog kućnog odgoja, pristojni ljudi ako baš tada moraju zvati barem se ispričaju i zasigurno neotesano ne zovu ponovno,  kao ova poznata voditeljica. Zbog drugog poziva  izašao sam iz kuće jer nisam htio razgovarati pred gostima i ljubazno sam joj pokušao objasniti da kuham ručak i da ne mogu baš tada razgovarati.  Nikolini Pišek to ništa nije značilo, očito je dobra domaćica kao  i  majka, a u  tom tekstu zbog kojeg je zvala, kad pristojni ne zovu, objavili smo i kako  je zbog karijere ostavila dijete.

Ipak, bez obzira na ambiciju i želju za probitkom kod dotične i predrasude, koje kolaju među novinarima, a kažu da su televizijski ljudi pravi morski psi, za nas iz pisanih medija, zaista, sam bio iznenađen kad sam čuo što je nakon toga izašlo na fejsu.    

„Svaki dan u životu susretnete barem jedno novo govno.“- iste večeri o našem mobiteliranju  na svom profilu napisala prvi tekst. „Ja sam danas susrela najnovije. I možda najveće. Zove se Dražen Stjepandic i glavni je urednik jednog nebitnog portala koji će sutra zaprimiti sudsku tužbu za objavljivanje najgnjusnijih laži o meni. Što me i ne bi možda pogodilo uopće da se laži ne odnose na meni najmilije i najbitnije – moju obitelj…
I tako, nazovem ja njega… i kažem mu sto mislim, i pitam ga zašto nitko od suradnika nije provjerio materiju o kojoj piše i navode… Zašto me nitko nije nazvao..?“-zaista me to pitala, a zapravo je htjela reći zašto me nitko nije pitao za dozvolu za objavu tog teksta.

-Pa popravite se malo u odnosu prema vašoj obitelji- odgovorio sam, a što je ona u svojim tekstovima iskrivila i  napisala je „veleuvazeni urednik nepostojeceg portala mi kaže: 
“Da ste malo popravili svoj odnos s obitelji, sve bi bilo u redu…”
Ja u nevjerici:
“Vi doista meni izgovarate ovu rečenicu..?”
– kažem ja u sto cuda – “da ste vi i vasi suradnici malo preispitali moj odnos s obitelji, onda biste saznali da je moj nevoljeni brat za rođendan od mene dobio automobil kakav vi nikada u svom mizernom životu nećete imati prilike voziti…”
“Aaaa” – kaže sušta i nepatvorena inteligencija utjelovljena u liku Dražena – “nije sve u materijalnim vrijednostima…”
“Ali, cijeli vas tekst je baziran na tome”- reknem ja.“

SAME LAŽI

 Nije mi rekla “auto kakav vi u svom mizernom životu nećete voziti“.  Samnom je bila na ti, dok sam joj persirao i razgovor pokušavao odgoditi za poslije pet sati.

-Ja sam svom brati kupila auto kakav ti nikad nečeš voziti- to je zapravo rekla.

-Čemu takav materijalistički razgovor?- pitao sam je ne vjerujući kakav primitivan razgovor, s nadutom osobom, moram voditi  dok mi je jelo pušilo  na uključenim ringlama. A i bez takve situacije, zaista nisam razumio zašto bi mene zanimalo kakav je auto kupila svom bratu.  Zatim sam joj rekao da nisam ja autor spornog teksta,  kao što i nisam. Pitao sam je i zašto vodi takve razgovore s nama sirotinjom  što je također propustila navesti u svom teškom olakšavanju po meni.

“Ja svojim suradnicima vjerujem i nemam potrebe ispitivati navode.“, napisala je kasnije na svom profilu, a ja sam zapravo rekao „kako mi je dužnost vjerovati svojim suradnicima“ i  zaista se kao glavni urednik tako ponašam, dok me ne prevare, a nisam glavni urednik prvi put. Još sam rekao da ću navode u tom tekstu o njenoj majci i njenim djelatnostima na Kvatriću dodatno provjeriti. A zapravo kad se pročita tekst o njenoj majci koji smo objavili na kilometre se osjeti kako se tu nema što provjeravati, zašto bi netko takvo nešto izmišljao i to se osjeti čak ako vam takav tekst donese i novinarski suradnik kojeg ste susreli prvi put. U tom slučaju s gospođom Ristović nije se pozabavio nitko drugi doli realnost s druge strane medalje, suprotno ono0me  što o sebi nudi u javnosti.

-Ja ću te tužiti-siktao je glas Nikoline Pišek s druge strane veze.

„I, uostalom, svakoga dana dobijem tri tužbe, mislite da je mene briga…?“- napisala je

A ja sam zapravo rekao da nekada u jednom danu dobijem i po 34 tužbe, brojkom i slovima trideset i četiri tužbe u jednom danu. To sam rekao, a ne tri- četiri, međutim nije mogla vjerovati u ono što sam izgovorio pa je broj tužbi  smanjila. Htio sam joj reći da me na taj način neće zaplašiti.

 „Zašto se uzrujavate, ako to nije istina?” – izmekece on i ostane živ”-napisala je dalje.

Da dobro sam je pitao, ali takva lažljivica ne može vjerovati koliko je istina jaka, rijeka duboka pjeva jedna pjesma, nije ju lako preplivati, a kamoli samo tako pregaziti. Ako nešto nije istina to će se sigurno pokazati i mislio sam joj reći kako ćemo i mi nešto poduzeti da se greška ispravi, ako smo pogriješili. Pa nije nama u interesu pisati laži i gluposti. Međutim moj pokušaj za ljudskim razgovorom umišljena je ismijala.

“Pa bas zato” – uzrujam se ja ne vjerujući još da vodim ovakav razgovor. – “ako ja sada objavim da ste vi sodomist i pedofil, da općite sa životinjama, imate sifilis i poslijednji stadij ADISa, to vas ne mora uzrujati, jer to nije istina, zar ne…? Uzrujat će vas jedino ako objavim da ste govno, jer to zaista jeste…”-napisala je kasnije, a nije mi to tako rekla nego je samo pitala:“ što ako ja dam  u novine da si peder? „

Kasnije je sodomoju  preuveličala, a pedere je izbacila, jer nije zgodno mnogo ih je u svijetu u kojem se kreće, a i dobro su organizirani moglo bi ju koštati, umjesto toga dodala je citirane ogavnosti  pokazujući ne samo kako je lažljiva nego i kakve prljave strasti ima u svojoj glavici s ružnjikavim crtama lica. Dok sam  čitao taj dio sjetio sam se jednog čovjeka koji mi je pričao zašto mnogim damama služe njihovi psići. Čovjek ne može, a  ne sjetiti se tog razgovora i ne pomisliti zašto toliku naklonjenost posvećuje svojim psima. U  javnosti uglavnom govori o Tajsonu i njegovom nasljedniku rijetko spominjući kćer. 

„I tada mi je veleuvazeni poklopio slusalicu“-napisala je.

Nisam poklopio slušalicu nego sam stisnuo gumb na mom mobitelu.

-To je razgovor ispod mog nivoa. Boook- rekao sam joj.
Em razgovor koji ne vodi ničemu, em ručak na štednjaku. Puši se Nikolina, puši se jelo, između toga odabrao sam spasiti ručak, a s njom nastaviti poslije pet.

POKLAPANJE SLUŠALICE

Nazvala je i poslije pet, ali to je zaboravila napisati, rekao sam da ću se javiti jer mi gosti još nisu otišli. Ručak je dobro kasnio, ne samo zbog nje.

„Oko 20.30 zvoni mi telefon. Na moje iznenađenje, začujem glas svog govnjivog krvnika, Dražena Stjepandića alias Frenkija Bonana kako se dotični zvao 90-ih.“-napisala je.

Zaista kad su mi otišli gosti i kad sam odvezao djecu i ostao sam nazvao sam je u namjeri da u razgovoru postignemo neki kompromisni dogovor, neki intervju u kojem bi sve objasnila ili demantirala ako je slučajno moj suradnik “promašio ceo fudbal“ kako bi to rekli tamo gdje sada živi. Uvijek je toliko mogućnosti i nisam jednom uspio stvar izgladiti i pronaći neki kompromis.  Dobro poznajem njenog prvog muža, upoznali smo se još u Božićevom ST-u, bilo je dana kad smo se intezivnije družili,  čak smo zajedno nastupili na Zagrebfestu ’93. Pisao sam i za Arenu kad je Marko Cigoj bio njen posljednji glavni urednik. Ali Nikolina se samo javila i brzo je prekinuila vezu. Javljanje je samo iskoristila da uzvrati u poklapanju kako to ona kaže.

Imam nekih veza i u novinarskim krugovima u Beogradu, jedan naš tekst o Severini prenijelo je oko tristo portala u Srbiji i BiH. Međutim nisam odmah požurio poslati  link na tekst koji ju je toliko uzrujao. Nisam želio dodatno joj pogoršavati situaciju, u političkom smislu cijenim sve ljude koji doprinose boljem odnosu Hrvata i Srba, zato sam izgovorio da sam joj bio fan, premda je ona u Beogradu zbog love i svejedno joj je čija je. Istodobno nisam ni slutio koliko je Pišekica već te večeri nakakala po meni na svom profilu. Nisam znao ni da je tešku nuždu po mom liku i djelu obavila i slijedećeg dana. Tek utorak popodne jedan kolega mi je javio kako se u određenim krugovima u Zagrebu naslađuju načinom kako se po meni, teško stenjući, olakšava ona koja bi prezime Drekec-Serec poslije svega bolje pristajalo od Pišek.

NEUSPIO GLAZBENIK 

“…Da, jesam, napravila sam malo istraživanje.
Dotični je bio loš i stoga neuspio glazbenik, neprimjećeni pisac i autor nekoliko nezamjećenih knjiga, koji je svoje mjesto pod zvijezdama tražio rovareći po smrti nekadašnjeg šefa Ive Pukanića, pa je stoga valjda odlučio osnovati tabloidni portal kojeg su od samog osnutka pratile afere: korupcijski skandal s kraja prošle godine, skandal s izvlačenjem proračunskog novca, kao i rep od velikog poreznog duga.“-napisala je pokazujući kako ne zna je i ije. Ne piše se neprimjećeni nego neprimijećeni i ne nezamjećeni nego nezamijećeni.

Ovo loš i neuspio glazbenik odmah potpisujem. Možeš misliti kakav sam bio glazbenik kad sam s njenim prvim suprugom imao bend. Ali, ako ćemo se služiti tim kriterijima, onda se za novosadskog zeta Alberta Einsteina može reći da je bio loš violinist. Zašto za Tita nikad nitko nije napisao da je imao neuspješnu pijanističku karijeru, umjesto da je znao preludirati na glasoviru. Relja Bašić je jednom rekao da smo  mi koji imamo glazbeničko iskustvo kvalitetnija publika, a ja bih dodao i kvalitetniji novinari, ako se bavimo novinarstvom,  posebice ako vam je estrada bila područje žurnalističkog rada kao što je meni bila specijalnost devedesetih godina koje spominje.

Bio sam pjesnik koji je mogao neke svoje pjesme i otpjevati. Nikad ni jedna nije postala hit, ali nije da mi pjesma nije uzvraćala, istina malo na čudan  način,  pa se tako  mogu pohvaliti da sam imao i svjetske dosege.  Moj prvi album,  LP i kaseta „Eine kleine Rock Musik”(Slušaj najglasnije,1991.), bila je službeno posljednja vinilna ploča otisnuta na preši u nekadašnjem Jugotonu  i  bivšoj Jugoslaviji. Prije mene na toj preši je otisnut i  neki beogradski bend, kojem se nažalost ne mogu više sjetiti imena,  oni su otisnuti u petsto, a moj prvi album u tisuću primjeraka. Zahvaljujući tomu službeno sam uvršten u nezavisna i raritetna diskografska izdanja. U svijetu postoje brojni kolekcionari rijetkih i raritetnih diskografskih  izdanja. Najveći svjetski distributer kolekcionarski vrijednih izdanja početkom devedesetih bio je Semafor iz Shagena pored Amsterdama i uzeo me u svoju distribuciju. Prodavao je moju prvu ploču po cijeni od 70 funti, od čega ja naravno nisam imao ništa.

Pjesma s tog albuma “Petra” snimljena je 1989., dvadesetak i kusur  godina prije nego što je grupa  Savage Garden snimila svjetski hit „To The Moon and back“. Odgovorno tvrdim da su nam maznuli rif, što je u rock`n`rollu jedan od najvažnijih izražajnih elementa. Početak sredina i kraj su toliko slični da je moj pariški odvjetnik kojem sam prepustio slučaj isposlovao razgovor o izvan sudskoj nagodbi. S toga se za razliku od ostalih domaćih hitmakera, a ja kad sam se tako nazivao mislio sam da će to ljudi doživljavati kao šalu, mogu reći da su mene i Veca Šalamona koji je skupa samnom koautor te pjesme mogu se hvaliti da su mene krali svjetski bendovi, a ne ja njih.     

ŠTIVO ZA SPONZORUŠE

Dalje, što znači to napisao je nekoliko nekoliko nezapaženih knjiga? Mislite reći kako  me nisu kao Nives Drpić čitale sponzoruše. Nisam štivo za sponzoruše, polupismene voditeljice i slične? Drago bi mi bilo da ste vi gospođo Ristović pročitali neke od tih zapaženih knjiga,  u što sumnjam. Po onome što i kako pišete na fejsu bilo bi mi daleko draže da o tome razglabam s nekim pismenijim. Ne znam kako se ne stidite kao tako reginalno zapažena voditeljica u javnost slati takve nepismene proljeve. Oočito svoje skromne pismenosti niste ni svjesni. Za taj tuđi novac s kojim se napuhavate mogli ste dati da vam netko ispravi te pu

košlolske pogreške, kojim obiliju vaše skrobomanije  na fejsu. Ne potcjenjujete blesimetar, ljudi su ga izmislili zbog takvih kao što ste vi. Lektor je časno zanimanje i u pismenoj komunikaciji mijenja blesimetar, kao što vam razni šminkeri pomažu da ispadnete ljepša, potreban vam je i lektor ako se već usuđujete u javnost slati svoje bljuvotine.  

Napisali ste da sam čeprkao po smrti bivšeg šefa Ive Pukanića. Opet pogrešno, nisam čeprkao  po smrti, nego sam napisao knjigu o njegovom životu s naglaskom na povijest privatnih novina u Hrvatskoj od Marinka Božića pa do početka ovog stoljeća. Uvijek sam naklonjeniji životu, uglavnom  pišem o životu, a ne o smrti.

Tu knjigu “Puki nacionale”(V.B.Z. Zagreb, 2010.)  prosudbeni sud  Jutarnjeg lista svrstao je u dvadeset najboljih publicističkih djela u  2011. godini.  Od tih dvadeset najboljih publicističkih naslova bilo je deset autora iz EPH, više od toga za knjigu o Ivi Pukaniću nisu mogli učiniti. Knjiga je do sada prodana u preko osam tisuća primjeraka, premda nisu održane promocije u Beogradu, Sarajevu i Podgorici kao što je bilo planirano. Večernji list je knjizi posvetio feljton u pet nastavaka… Danima je objavljivao naslovnicu knjige kao jedno od najistaknutijih izdanja u to vrijeme na kioscima. Knjiga se prodavala i u svim poštanskim uredima. Ako to nije zapaženo onda ne znam na što vi u Hrvatskoj smatrate zapaženim.

Ne igra se  nogomet samo u prvoj ligi, za mene svi oni koji trče po snijegu i blatu u nižim ligama slušajući pogrdna dobacivanja domaćih navijača nisu nezapaženi nogometaši nego pravi sportaši. Jedan uvaženi hrvatski književnik na tu temu je rekao: “Svi smo mi samo relativno nepoznati i poznati pisci.” Zapaženost i nezapaženost nije odlika snage ukoričene kreativne energije i talenta. O svemu tome najbolji sud donijet će vrijeme, čak i u vašem poslu ono na kraju prosudi, mediokriteti isplivaju, ali se kasnije i dave kao što ćete se vi udaviti u onome što nažalost sudeći po sebi vidite u ljudima.

POSLUŽILA SE I TUĐIM LAŽIMA

“od samog osnutka pratile afere: korupcijski skandal s kraja prošle godine, skandal s izvlačenjem proračunskog novca, kao i rep od velikog poreznog duga.“-napisala je. Odjednom naš portal “koji ne postoji”  i nebitan je počinje postojati i ako je imao toliko afera onda nije više tako nebitan.

Nisu nas pratile afere nego smo mi otkrivali afere. To o korupcijskom skandalu i izvlačenju proračunskog novca prepisali sete od Domagoja Margetića, u nedostatku vlastitih laži kasnije ste se poslužili tuđim. Slučajno ili namjerno uhvatili ste se srbijanskog bezbednjaka u novinarskim redovima, koji kao i vi veće uspjehe postiže u Beogradu negoli u rodnom Zagrebu.  A i ta kao i prethodne laži i izvrtanja  služe da prikriju jednu tako jednostavnu i lako provjerljivu informaciju, a to je da vaša majka nije kostimograf u HNK, nego prodaje kinesku robu na Kvatriću. U srbijanskim medijima ste izjavili da vam je otac inženjer, a majka kostimograf u kazalištu, a ne skromni narodski ljudi koji kao i svi mi jedva krpaju kraj s krajem. Cisternu fekalija  istresli ste na mene, a  ni jednom riječi niste spomenuli to što ste prvo trebali spomenuti. Ni jednom riječju niste spomenuli što smo to nalagali o vama i „vašim najmilijima“. O svemu drugom naširoko, a nimalo o svom skromnom obiteljskom porijeklu, a to vas je zapravo pogodilo  kao konj kopitom.  U tom grmu leži vaša muka,  kao mnogi skorojevići želite prikriti ono što je bilo prije, posebice je to dodatno nezgodno poslije laži koje ste o svojoj obitelji javno iznosili i to su ljudi pročitali i uzvratili istinom koju smo mi objavili. O svemu osim o onome zbog čega sve to pišete. 

Tretiran sam kao  stidna uš i kao prava nitkolina iskrivili ste i u svoju korist navukli ste naše neugodne razgovore. Kad sam nitkolinu  nazvao nakon što sam pročitao što je objavila o meni nije se javila.

U tim bljuvotinama od početka je spominjete  sudsku tužbu. Naravno, iskrivili ste i ono što sam rekao o pravosuđu, a htio sam joj reći da nije problem što vaša  skromna i vrijedna majka prodaje na Kvatriću nego u vašem skorojevićkom snobizmu zbog kojeg  vas to pogađa. Dalje,  ne znam što je u svemu utuživo, te da sumnjam da bi nešto postigli čak ni na zloglasnom sudu u Šibeniku kod neke od sutkinja potkupljenih od strane Andrije Kevića, ali i to je kao i ostalo ste iskrivili jer niste  ni željela čuti što  to mislim i želim reći.

 Sada nakon svega moram  poru

iti  kako samo ja vas mogu još lakše  tužiti.  Takav poklon mnogi ne bi propustili. Zaista je začuđujuće kako jedna voditeljica, za koju se ne može reći da je mlada i neiskusna, medijski toliko bahata i usudila se upotrijebiti izraze kao: „ najveće govno“ , pa “govno jer to zaista jeste”, govnjikavi…pa onda čobanski atributi ka izmeketao…

Sve je to suludo utuživo i u mom  „mizeranom životu“ to bi mi dobro došlo.  I tako sam stalno po sudovima, ista meta isto odstojanje samo bi se uloge malo promijenile. Ali nije to moj nivo, u ničemu se ne bih mijenjao s takvima kao što ste vi i ponosim se što sam potpuno drugačiji.

Samo zbog izraza medecinski monstrum, što sam napisao za donedavnu ravnateljicu  zagrebačke Hitne pomoći nepravomoćno sam osuđen dotičnoj dami iz Kukuruzara pored Gline isplatiti 70 tisuća kuna. Sjesti za računalo i WC školjku kod vas je totalno isto, ali neću vas tužiti zbog neviđenog primitivizma i diletantskog nošenja vlastite pojavnosti u javnosti.  Sve ostalo uključujući Margetićeve teorije  samo je podebljalo uvjete za tužbu, ali neću vas tužiti. Srbi imaju jedan sjajan izraz- džabalebaroš.

Nije to moj nivo. Ostavljam vas da se sami udavite u onome što enormno proizvodite. Nije ni čudo što svaki dan upoznate to što ste rekli na početku. Očito ste sami takvi i samo to  vidite u ljudima.

Bež more-rekli bi tamo gdje živite, a ja bih još dodao- more onoga zbog čega služi kanalizacija. T

 

7 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Guest
    #1 Guest 1 travnja, 2014, 12:06

    O boze bolesnika….jadan li si, mentalne bolesnike kao ti treba zaista zaliti. Liječenje nema smisla

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. planetx
    #2 planetx 16 ožujka, 2014, 13:34

    Promašio si majstore što si uopće odgovarao. Spuštaš se na njezin nivo. Pa čovječe ja se s njom ne bi pojavio gdje me ko može vidjeti. Spremio u krevet to da ali za to jedino i vrijedi.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. žuti
    #3 žuti 15 ožujka, 2014, 05:40

    E jadni, mali kako se ono zoveš,Stjepandiću, čime se ti baviš. Čekas da netko negdje nešto izjavi i onda kopaš po smeću… Jadniji si od onih o kojima pises naročito kada daješ obrazloženja i presjek svog jadnog života boreći se, kao, za neku istinu. Jadno

    Odgovorite na ovaj komentar
    • jounalist
      jounalist 24 veljače, 2017, 12:41

      Piskaralo je KRALJ LAZOVA !
      Pravi novinar ne STJEPANDIZIRA istine
      a ovaj junak ?
      Boze cuvaj Hrvatsku
      od hrvatskih “novinara” a la Drazen !

      Odgovorite na ovaj komentar
      • flonflo
        flonflo 24 veljače, 2017, 13:32

        imas pravo. on je pjesnik, glazbenik, sprdalo,piskaralo “`rvatolog”`,ali novinar nije….Nema pomoci,
        danas ga RVATI zele,
        sutra ce zazaliti !

        Hrvati

        Odgovorite na ovaj komentar
  4. Crohope
    #4 Crohope 10 ožujka, 2014, 19:23

    To kralju,reci svima šta ih ide…kakav kralj!!Istina i govno uvijek isplivaju hahahahha

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Đoko
    #5 Đoko 10 ožujka, 2014, 15:45

    Ima ono nešto u ovome tekstu jer uvijek ostaje istina da se gospodin postaje samim rođenjem svojim.Nasuprot tome nikakav novac a ni društveni status to ne garantira jer ono “radničko” porijeklo kad tad ispliva na površinu.Zapravo bolje reći nemoguće ga je sakriti .

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code