KOLUMNA ČITAONICA

KOBNA NERAVNOTEŽA FABULE I RADNJE

22. srpnja, 2012.

Piše: Ante Matić

Umberto Eco,  Praško groblje, Mozaik knjiga, Zagreb, 2012.

Odmah u početku moram napisati, da je prevoditeljica ove knjige Mirna Čubranić mene zakinula nekim rečenicama, koje je napisala na francuskom ili njemačkom, a nije ih prevela. Zašto bih ja morao znati francuski ili njemački. Zato služe voditelji i prevoditelji, pogotovo oni koji nas prevode žedne preko vode.

Veliki format, debele, crne korice i malo slova naslova, koja kao da svjetlucaju u tamnoj strani knjige. Na 390 stranica Eco je ispričao tajnovitu, čudesnu, intrigatnu priču o nečemu što njega opsjeda godinama, a to je masonerija i jezuiti. Radi se tu o kobnoj neravnoteži story i plot,kako kažu Englezi, ili, bolje rečeno, između fabule i radnje. Pripovjedač se često teškom mukom probija kroz šumu nesporazuma, još teše snalazi, ali drži da bi dobar čitatelj i bez toga  zanovijetanja mogao jednako uživati u priči. Ali, oni koji to ne skuže na brzaka, Umbertova priča zamara i iritira. Svako je poglavlje naslovljeno  najbitnijim iz tog dijela dnevnika. Od prvog do 27 poglavlja ispričana je povijest Simeonijeva i onih s kojima je živio. Glavni junaci Siemoni i Dalla Piccola reskonsrtruiraju svoju prošlost da bi koliko-toliko shvatili svoju sadašnjost i pokušali odrediti budućnost.

Jedina osoba koja je u ovoj priči izmišljena uopravo je glavni lik, kapetan Simoni, dok njegov djed nije izmišljen, iako ga Povijest poznaje samo kao Autora tajanstvenog pisma opatu Barruelu.

Sve ostale osobe (osim kakvog sporednog lika kao što je bilježnik Rebaudengo ili Ninuzzo) zaista su postojali i učinili ili rekli ono što čine i govore u ovom romanu. To se ne odnosi na osobe koje se pojavljuju pod svojim pravim imenom. Mnogima će se to činiti nevjerojatnim, ali zaista je postojala osoba kao Leo Taxil. Pripovjedačeva škrtost učinila je malo čudo, tako da jedna osoba govori za dvije, čini ono što su u  učinile dvije osobe, a ta osoba je izmišljena, dok osobe koje ona glumi, nisu izmišljene, nego su stvarne i važne u vremenu u kojem su živjele.

LEŠEVI U PARIŠKOM ODVODU

Uz iznimku glavnog lika, svi ostali likovi u ovome romanu doista su postojali. Pisac nam pokušava dočarati opata koji dvaput umire tijekom devetnaestog stoljeća između Torina, Palerma i Pariza…leševi u pariškom odvodu, krivotvoreni Dreyfusov bordereau za njemačku ambasadu, postupni rat krivotvorina, kao što su Protokoli sionskih mudraca, koji će Hitlera nadahnuti za logore istrebljenja, jezuite koji vraški  umješno i uspješno spletkare protiv masona, te masone koji splertkare protiv svih koji nisu na njihovojh strani, mutne radnje fracuskih, ruskih, talijanskih, njemačkih i engeskih tajnih službi…

Ova je knjiga za sladokusce fantastične proze, koja otvara oči, iritira, stvara ugođaje, ljuti, nasmijava, zabrinjava, rastužujue i nasmijava sve do suza.

Umbertova priča istodobno je stvarno nestvarna i nastvarno stvarna, isto onako kakav je odnos čovjeka i vremena u kojem nije živio.

BESTSELER NA ČETIRI KONTINENTA  

Colum McCann: Neka se veliki svijet vrti, Profil, Zagreb, 2012. 

Lirsko remek-djelo pripovjedača koji neumorno slika na beskrajnom platnu svijeta.

Najbolja knjiga godine napisana na engleskom jeziku, tvrde oni koji su ovog autora nagradili nagradom Dublin Impac 2011.

U praskozorje kasnoljetna dana, nijemi i u nevjerici, ljudi iz donjeg Manhattana stoje i zure visoko uvis. Na čeličnom užetu razapetu između tek sagrađenih Blizanaca, čovjek u crnom hoda, trči i pleše – dok dolje, sto deset katova ispod, golemi grad kao da zastaje u trenutku neusporedive ljepote.

U romanu Neka se veliki svijet vrti, Colum McCann učinit će da obično postane neobično, da tuga pronađe utjehu, a životi se i sudbine ljudi isprepliću u fascinantnu portretu New Yorka i njegovih stanovnika.

Neobični irski redovnik Corrigan svoj poziv i vjeru nalazi među prostitutkama u Bronxu.

Grupica majki vojnika poginulih u Vijetnamu utjehu traže u susretima u kojima svaka riječ može ubosti, izliječiti, promijeniti sve.

Na vrelom asfaltu Bronxa, Tillie, baka, gleda svoju kćer i njezine kćeri, pokušavajući proniknuti u prošlost i budućnost prastare loze kurvi; njezinih afričkih, francuskih i nizozemskih majki. U vremenu nevinosti, u sablasnu odrazu današnjice – životi McCannovih junaka sudarit će se i zauvijek se preobraziti. Povezujući ih, McCann to čini najkrhkijim i najčvršćim sponama – nadom, ljubavlju i ljepotom: korakom kojim je francuski akrobat prije tridesetak godina, između tornjeva kojih više nema, odšetao „umjetnički zločin stoljeća“.

Na kraju ovog  kratkog prikaza, treba nešto napisato o samome piscu. Rođen je 1965. godine u Dublinu. Završio je studij novinarstva na sveučilištu St. Joseph’s, a potom radio kao urednik za Evening Herald, te kao dopisnik za dablinski Evening Press. U 21. godini seli se u SAD. Biciklom je proputovao Ameriku radeći najrazličitije poslove. Djela su mu prevedena na više od trideset jezika, a za romane i zbirke pripovjedaka dodijeljen mu je niz najuglednijih međunarodnih književnih nagrada i priznanja. Neka su od njegovih djela Fishing the Sloe-Back River, 2004; Songdogs, 1996; This Side of Brightness, 2003; Everything in this Country Must, 2004; Dancer, 2004; Zoli, 2007. McCannov posljednji roman, Neka se veliki svijet vrti (2009.), bestseler je na četiri kontinenta i knjiga koja je osvojila nepodijeljene hvalospjeve književne kritike i publike diljem svijeta. Colum McCann živi i predaje kreativno pisanje na sveučilištu Hunter u New Yorku.