GLAVNE TEME

KAD OTPLATITE KREDIT UZMU VAM KUĆU

5. travnja, 2014.

Otvoreno pismo ministru Slavku Liniću

Napisala: Nada Landeka, Udruga Veronika Vera

Fotografija:www.udarno.com

Na temelju oglasa u dnevnoj tiskovini, i  po uputama predstavnika  trgovačkog društva „Tangos S“, Kaptol 5, Zagreb,   koji je žrtvu odveo u  Odvjetnički ured Hinka Žerjava, kojom prilikom je u uredu bila  prisutna  i  njegova supruga  odvjetnica Renata Žerjav, oboje na adresi  Stanka Vraza 11, 42000 VaraždinSa istim odvjetnicima Hinkom i Renatom  Žerjav žrtva je sklopila dogovor o kreditiranju,  a u uvjerenju da su isti predstavnici Banke Kovanice iz Varaždina. Po sklopljenom dogovoru o kreditiranju, odvjetnici Hinko i Renata Žerjav predočili su joj  ugovor sa Štedno kreditnom zadrugom Posojilnica – Banka Bilčovs – Hodišče –  Škofiče, Lamannsdorf, Bilčpovs 33 iz Austrije, pri tom tvrdeći da će se sva financijska transakcija vezano uz ovo kreditiranje obaviti u Banci Kovanica. Ugovori (tri) o kreditima, sa dvije različite pravne osobe, obje Štedno kreditne zadruge iz Austrije, (POSOJILNICA – BANKA BILČOVS, i POSOJILNICA-BANK ZILA) sklopljeni su na način da se nije mogao, prema njegovim riječima sklopiti jedan kredit u iznosu od 30.000,00 eur-a koliko je podnositeljici prijave bilo potrebno, već joj je odvjetnik Žerjav ponudio sklapanje tri kredita u iznosima 22.000,00 eur, 5.500,00 eur i 7.500 eur, i na sva tri odmah prilikom isplate obustavio svoju proviziju i proviziju koja navodno pripada Banci tako da je iznos primljen na ruke u njegovom uredu iznosio daleko manje od iznosa koji je bio naveden u ugovoru tj. prijaviteljici je na ruke isplaćen iznos od 27.000,00 eur-a a ne 38.000,00 eur. Razliku od 11.000,00 eur-a Hinko Žerjav i Renata Žerjav zadržali su za sebe, i na isti nisu platili porez na dohodak, sukladno zakonu.

Za sva tri kredita, osim hipotekarnog zaloga na nekretnini, za uredan povrat kredita jamčili su i  solidarni jamci.

NEZAKONITO FINANCIJSKO POSLOVANJE U HRVATSKOJ

Iz priloženih naloga za uplatu, izvršenih u Banka Kovanica, po nalogu odvjetnika Hinka Žerjava, evidentno je, i bez ikakve sumnje, da je prijaviteljica uplaćivala rate kredita na privatni devizni  račun odvjetnika Hinka Žerjava,   (u banci evidentiran kao DEVIZNA ŠTEDNJA GRAĐANA), konto broj 7 Banka Kovanica, 

Nadalje, bitno je napomenuti da žrtva nikada nije niti na koji način komunicirala sa davateljem kredita, koji nije ovlašten obavljati financijsko ni kreditno poslovanje u Republici Hrvatskoj, a koje poslovanje je propisano Zakonima o kreditnim institucijama, i Zakonom o štedno kreditnim zadrugama, niti su isti kontrolirani, a niti prijavljeni HNB-u, a niti drugim nadzornim institucijama u RH zaduženim za kontrolu tijeka novca u Republici Hrvatskoj.

Sami Ugovori nisu u dijelu napisanom na hrvatskom jeziku, uopće ovjereni  niti potpisani od strane davatelja kredita, pa se sukladno Zakonu o obveznim odnosima također smatraju nepostojećim tj. ništetnim, jer su ovjereni samo od jedne strane tj. od primatelja kredita, koji je cijelo vrijeme bio u zabludi da se radi o legalnom i zakonitom poslu, koji će se obavljati preko Banke Kovanica, kako je to odvjetnik Hinko Žerjav i rekao. Prijaviteljica nije znala, niti je mogla znati, da račun u Banci Kovanica pripada Hinku Žerjavu kao fizičkoj – privatnoj osobi, a ne kao osobi ovlaštenoj za provođenje bankovnih ili kreditnih odnosno nekih drugih financijskih transakcija.

U periodu od 2004 godine do 2013 godine, na žiro račun odvjetnika Hinka Žerjava, uplaćeno je od prijaviteljice više od 38.000,00 eur-a po osnovi plaćanja za primljena sredstva iz kredita. O svim uplatama, prijaviteljica posjeduje originalne potvrde o uplaćenim sredstvima.  Osim uplaćenih sredstava na njegov privatni devizni račun (kako je to osobno naložio),  prijaviteljica je značajan iznos sredstava dala odvjetniku direktno na ruke. Sama prijaviteljica svjedoči o „hrpi“ ljudi koji su čekali u redu da mu plate ratu kredita, a na njegovom stolu je kako ona kaže  „u tim prilikama bila značajna svota eura.“

Osim redovno uplaćenih rata, u Banci Kovanica i sredstava koje je primio „na ruke“, odvjetnik Hinko Žerjav, je po istoj osnovi blokirao mirovinu jednog od jamaca, s koje je mjesečno uskraćivao iznos od 750,00 kn, od 2008. godine pa  sve do dana njegove smrti, u listopadu  2013 godine što ukupno iznosi cca 7.200,00 eur-a.  Nadalje, i drugi nositelj manjeg  kredita i drugi jamac,  također su uplaćivali sredstva po zaduženjima s osnove ovih kredita, a odvjetnik je provodio i  zapljenu sredstava sa plaće (do sada nepoznat uskraćeni iznos).  Iz kompletne evidencije koju posjeduje oštećena, proizlazi, da je za  27.000,00 eur-a primljenih sredstava, do sada, od 2004. godine do danas uplatila što direktnom uplatom u banci, što na ruke odvjetnicima u njihovom odvjetničkom uredu, a što zapljenom sredstava sa žiro i tekućih  računa, iznos veći od  50.000,00 eur-a do prosinca 2013. 

Oštećena je u nekoliko navrata, pismeno a i osobno telefonskim putem,  putem drugih institucija, inspektorata, tražila od kreditora a i od odvjetnika očitovanje o stanju duga, konto kartice, izlistanje uplaćenih sredstava, i zamolbu da uplaćuje direktno na račun ovih dviju Štedno kreditnih zadruga, no njenom zahtjevu nije do danas udovoljeno.

LJUDI U REDU ČEKAJU DA PLATE RATE KREDITA

Istovremeno su odvjetnici Hinko i Renata Žerjav, kao punomoćnici ovih štedno kreditnih zadruga, neovlaštenih za poslovanje i kreditiranje na području Republike Hrvatske, sukladno pozitivnim propisima koji su na snazi u RH, a s kojima je Ministarstvo financija dobro upoznato, pokrenuli i ovršni postupak ne samo po računima, već i na nekretnini u vlasništvu prijaviteljice, upisanoj u z.k. ul. 4—-,  k.o. Grad Zagreb, ZK TIJELO II. Ono što najviše šokira, je činjenica da ovi „navodni“ kreditori koje prijaviteljica  nikad nije vidjela, susrela, niti s njima sklopila bilo kakav posao, već je dobila gotove ugovore, nepotpisane na  dijelu koji je sastavljen na hrvatskom jeziku od njihove strane, i to  u uredu ovih odvjetnika imaju, upisano založno pravo na nekretnini u iznosu od 22.000,00 eur-a, a da nakon uplate iznosa od preko 50.000,00 eur-a (kao pod gore), potražuju i danas iznos od preko 35.000,00 eur-a, točnije, sa obračunom u  prosincu 2013. godine.

Istovremeno, osim ovrhe na nekretnini koja je u tijeku, pokrenuli su i ovršni postupak nad plaćom jednog jamca   za iznos od 33.000,00 eur-a,  a također provode ovrhu i nad nositeljem drugog manjeg kredita  koji je prilikom isplate iznosio  7.500,00 eur-a sada potražuju 12.000,00 eur-a.

Po svemu proizlazi da sve uplate od 2004 godine do danas, a koje iznose preko 50.000,0 eur-a nisu niti proslijeđene na žiro račune  štedno kreditnih zadruga koje su nelegalno poslovale na području RH putem punomoćnika  tj. odvjetnika Hinka i Renate Žerjav, a koji ih i nadalje zastupaju na području RH, iako nemaju međunarodnu punomoć za zastupanje što je propisano ZPP-om, već su ta sredstva očigledno zadržana na računima Hinka Žerjava na koji su i bili uplaćivani. Samo stanje po potvrdi koju je prijaviteljica dobila iz Banke Kovanica, na dan 28.09.2004. godine –  potvrdjuje da je s tim danom na privatnom deviznom računu odvjetnika Hinka Žerjava stanje deviza pokazivalo iznos od 32.973,49 eur. 

Iz svega proizlazi, da ova dva odvjetnika, ne samo da postupaju protivno Odvjetničkom kodeksu kojim je propisano ponašanje odvjetnika na području RH sukladno odvjetničkoj etici, već i da su isti na nezakonit način pribavljali devizna sredstva, koja nisu ni na koji način kontrolirani od niti jedne institucije u Republici Hrvatskoj, naročito ne od strane HNB,  koja je inače zadužena za kontrolu financijskog toka novca od financijskih i kreditnih institucija i štedno kreditnih zadruga, a niti od strane Porezne uprave, koja je zadužena za utvrđivanje utaje poreza. Prijaviteljica posjeduje čvrsta saznanja da nije jedina koja je na ovakav način dovedena u zabludu i koja je uplaćivala visoke iznose po osnovi primljenog kredita.

Kako odvjetnici Hinko i Renata Žerjav, usprkos uplaćenim sredstvima od strane prijaviteljice od preko 50.000,00 eur-a do današnjeg dana za isplaćenih 26.000,00 eur-a i to na ruke u odvjetničkom uredu, i dalje provode ovršni postupak na nekretnini koja je jedno od jamstva po kreditu i koja je jedina nekretnina prijaviteljici, u kojoj živi, a koja je na žalost, zbog svih ovih opisanih okolnosti postala socijalni slučaj, potpuno nezaštićena od zakonodavnih tijela RH,  te joj ovi odvjetnici i nadalje  odbijaju dostaviti izlistanje uplaćenih sredstava, a odbijeno je i financijsko vještačenje koje je predloženo Općinskom sudu u Zagrebu, u Ovršnom postupku br. Ovr —-/08) te stoga  postoji neposredna i izravna opasnost da joj se u ovršnom postupku oduzme nekretnina za kredit koji je u stvari prema uplaćenim iznosima,  već dva puta isplaćen, a istovremeno i nezakonit, a sami ugovori ništetni, molimo da:

Ministarstvo financija, odmah i bez odgode izvrši nadzor nad poslovanjem Odvjetničkog ureda Hinka i Renate Žerjav, te nadzor nad njihovim privatnim kunskim i deviznim računima,  kao i da se provede nadzor odnosno kontrola da li su, kada i na koji račun uplaćivali uplaćena im sredstva, u korist Posojilnice Zila i Posojilnica Bilčovs, te da nakon provedene kontrole, utvrde, da li je od strane odvjetnika  Hinka i Renate Žerjav došlo do povrede hrvatskih zakona, odnosno do utaje poreza, te da  Ministarstvo financija nakon provedene kontrole pokrenu zakonom propisane postupke vezano uz  njihovu  kaznenu odgovornost. 

I SVJETSKA BANKA TRAŽI ZAŠTITU POTROŠAČA U HRVATSKOJ

Svjetska banka se još prije tri godine osvrnula na potrebu zaštite potrošača u RH, nužnom promjenom i primjenom zakona, zaštitom potrošača prema Zakonu o kreditnim institucijama. Članci 304. do 310. Zakona o kreditnim institucijama izričito se odnose na pitanja zaštite potrošača. Članak 309. ne nalaže HNB-u da reagira na pojedinačne pritužbe klijenata kreditnih institucija, ali ga ovlašćuje da nadzire da li pojedina kreditna institucija posluje sukladno dobrim poslovnim praksama, objavljuje opće uvjete poslovanja te nadzire ugovore koje ona zaključuje sa svojim klijentima. Članak 310. propisuje da se osim Zakona o kreditnim institucijama primjenjuje i Zakon o zaštiti potrošača. Važeće odredbe Zakona o kreditnim institucijama i Zakona o zaštiti potrošača predstavljaju dobar temelj za zaštitu potrošača u bankovnom sustavu. K tomu, one ovlašćuju HNB za nadzor njihove primjene od strane banaka. Glavni izazov za Hrvatsku je provedba spomenutih odredbi putem učinkovitog institucionalnog te mehanizma obrade pritužbi.

Pravni sustav treba prepoznati i osigurati jasna pravila o zaštiti potrošača te su potrebni adekvatni institucionalni dogovori za učinkovito provođenje i prisilnu provedbu pravila o zaštiti potrošača.

U skladu s člankom 309. Zakona o kreditnim institucijama, HNB je ovlašten u okviru svojih nadležnosti nad kreditnim institucijama pratiti pridržava li se kreditna institucija općenito dobrih poslovnih praksi, posebno onih koje se odnose na objavu općih uvjeta poslovanja i ugovore zaključene s klijentima. HNB ipak ne provodi pregled evidencija o zaprimljenim pritužbama  kako bi se uvjerio da banke i ove štedno kreditne zadruge iz Austrije  poštuju Zakon o zaštiti potrošača iako mu Zakon o kreditnim institucijama to nalaže.

Članak 15. Zakona o obveznim odnosima propisuje da osoba koja smatra da je neko njezino pravo povrijeđeno je ovlaštena štititi ga i ostvarivati putem suda, ako zakonom odlučivanje nije povjereno nekom drugom nadležnom tijelu.

Pravne odredbe prema Zakonu o kreditnim institucijama – Članak 309. Zakona o kreditnim institucijama uređuje postupak pritužbi. Njime se propisuje da ako potrošač smatra da se kreditna institucija ne pridržava uvjeta iz ugovora o pružanju bankovnih, odnosno financijskih usluga, može svoj prigovor na postupke kreditne institucije uputiti:

I. odgovarajućoj organizacijskoj jedinici kreditne institucije – NE ODGOVARAJU I IGNORIRAJU PODNESKE

II. organizacijskoj jedinici kreditne institucije koja je zadužena za rješavanje pritužbi potrošača – NE POSTOJI

III. unutarnjoj reviziji u kreditnoj instituciji – IGNORIRAJU  BILO KAKVU KOMUNIKACIJU

IV. društvu ili udruzi za zaštitu potrošača – PRIJAVLJENO

V. nadležnoj ispostavi područne jedinice Državnog inspektorata – DORHU

VI. drugim nadležnim tijelima – MINISTARSTVU FINANCIJA

Segment nebankovnih kreditnih institucija u Hrvatskoj obuhvaća društva za potrošačko financiranje, leasing društva, kartičarske kuće i zalagaonice.  Do sredine svibnja 2007., otprilike 110 štedno-kreditnih zadruga moralo je odlučiti hoće li ići u likvidaciju ili se preoblikovati u štedne banke (na koje se primjenjuje Zakon o kreditnim institucijama) ili u kreditne unije (na koje se primjenjuje Zakon o kreditnim unijama). U skladu s time, te institucije čine dio bankovnog sektora Hrvatske i podliježu nadzoru od strane HNB-a.

Razvoj nebankovnih kreditnih institucija koje odobravaju potrošačke kredite u Hrvatskoj je tek u ranoj fazi razvoja. Potrošačke kredite banke izdaju već godinama, no tek nedavno su nebankovne kreditne institucije također počele pružati usluge potrošačkog financiranja (to nisu institucije koje primaju depozite te stoga ne podliježu nadzoru od strane HNB-a). Ugovori o financiranju tih društava nude se potrošačima izravno putem trgovca, poput trgovaca automobila ili namještaja. U Hrvatskoj ovaj segment obuhvaća dva društva koja izravno pružaju financijske kredite, takozvane “zajmove” no upravo ova mogućnost “otvorila je vrata” brojnim manipulacijama i zlouporabama zakona.  U periodu od 2007.  do 2010. kada je  donešen novi Zakon o potrošačkom kreditiranju,  sklopljeni su brojni ugovori  o zajmovima, ugovori o kreditima  – što sa domaćim “kreditnim uredima”,  što sa štedno kreditnim zadrugama iz Hrvatske, a isto tako i iz inozemstva – a svi ovi ugovori nisu podvrgnuti nikakvoj kontroli i nisu  obuhvaćeni niri jednim zakonom,  stoga  su  takvim ugovorima oštećeni ne samo brojni građani RH, već i Republika Hrvatska, upravo iz razloga jer je uskraćena za ogroman iznos dobiti iz takvih transakcija a koje su ti tzv. Kreditni uredi i ŠKZ bili dužni platiti Ministarstvu financija.

Segment potrošačkog financiranja sastoji se od trgovačkih društva koja podliježu Zakonu u trgovačkim društvima (NN 111/1993., 34/1999., 118/03.), Zakonu o zaštiti potrošača (NN 125/2007.), Zakonu o zaštiti osobnih podataka (NN 103/2003., izmjene i dopune NN 118/2006. i NN 41/2008.) i Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 122/2003.). Ona također podliježu novom Zakonu o potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009.), koji je stupio na snagu 2010. Ona ne

podliježu Zakonu o kreditnim institucijama (NN 117/2008.) budući da ona nisu financijske institucije koje primaju depozite.

Zakon o kreditnim institucijama definira “financijske institucije” (članak 9.) kao društva koja nisu “kreditne institucije” (definirane u članku 2.) i čija je pretežna djelatnost u jednom od nekoliko područja, uključujući potrošačke kredite, hipotekarne kredite, usluge vezane uz poslove kreditiranja i financijski leasing. Odredbe o zaštiti potrošača (članci 304-310.) primjenjuju se samo na kreditne institucije kako su definirane tim Zakonom. Stoga jedina “nadzorna” tijela za društva za potrošačko financiranje su Porezna uprava, FINA za izvještavanje o bilanci i Državni inspektorat za zaštitu potrošača.

NEZAKONITE OVRHE

U svojoj izjavi za medije, pomoćnik ministra Branko Šegon u kolovozu 2013., a i nakon toga neki drugi djelatnici iz Ministarstva financija izjavili su da je stotinjak trgovačkih društava   koji su  nudili kredite, kao i oni koji ovršuju sredstva po računima građana više ne posluju, te da su isti ugašeni. Provjerom u razgovoru sa građanima,  kao i provjerom  u sudskom registru, utvrdili smo da isti ne samo da dalje posluju na području Republike Hrvatske, već i nadalje ovršuju račune građana.   Zapanjujuća je činjenica da ta trgovačka društva  ovršuju račune bez ikakve zakonske osnove, jer su građani mahom sklopili ugovore o zajmovima i ugovore o kreditima sa tzv. Kreditnim uredima i Štedno kreditnim zadrugama kojima su tom prilikom  dali i ovjerene bianco zadužnice, dok su im račune blokirali druga trgovačka društva s kojima oni nemaju nikakav ugovorni odnos.

Kao posrednici u naplati,  ili bolje rečeno opunomoćenici  sa zadatkom naplate potraživanja, javljaju se  učestalo odvjetnik Majić iz Zadra, i odvjetnik  Krpan iz Zagreba,  kao i brojni djelatnici tzv. Kreditnih ureda,  i ureda koji u svrhu naplate  potraživanja  nazivaju građane iz call centara. Građani koji su sklopili  ugovore o kreditu, ili zajmu sa takvim “kreditnim uredima i ŠKZ”  su potpuno nezaštićeni, svakodnevno ih se uznemiruje i iznuđuje (osobe koje ih zovu, zovu u ime poduzeća s kojima građani nemaju nikakav ugovorni odnos),  a imovina im se ovršuje, te ih se  gotovo svakodnevno deložira iz njihovih stanova i kuća. Jednako tako velik je broj građana koji su ostali bez svojih domova već samim potpisom ugovora, za koji nisu shvatili da je Ugovor o kupoprodaji a ne Ugovor o zajmu. 

Ovo, gospodine ministre, i ostali službenici Vlade RH,  Ministarstva financija,  moramo zajedničkim snagama  što hitnije riješiti jer ćemo u suprotnom u Hrvatskoj  imati pune ulice socijalnih slučajeva.

Podsjećam vas  na medijske izjave službenika iz Ministarstva financija, kao i na izjave pomoćnika ministra financija Branka Šegona iz kolovoza 2013 godine, nakon održanog Okruglog stola o kreditnim uredima, a koji se javno izjasnio o ništetnosti takvih kreditnih aranžamana odnosno ugovora,  kao i kreditnih aranžamana s “navodnim investitorima iz inozemstva”, a u stvari zajmodavcima, a  koji zajmovi i krediti  nisu regulirani zakonom RH. Radi se o čistom dovođenju u zabludu i manipulaciji, te zlouporabi hrvatskih zakona na štetu hrvatskih građana, pa u duhu pravde i pravednosti, kao i ovlasti koje ovo Ministarstvo financija  ima, molimo da se što donese jedinstvena  Odluke na nivou RH o ništetnosti takvih kreditnih tj. ugovornih odnosa sa štednokreditnim zadrugama koje nisu registrirane u RH pa time niti zakonite,  kao  i  sa drugim  kreditnim  uredima i “investitorima”  koji su na području Republike Hrvatske   poslovali na nezakonit način, a koji su posljednjih četiri godine građane Republike Hrvatske dovele do ekonomskog sloma i genocida.

Zahvaljujem, s poštovanjem, i molim obavijest o učinjenom!

Zagreb, 10.01.2014.

Dostavljeno:

Ministarstvo financija

Ured Predsjednika RH

Vlada RH

Europska Komisija

A.A.

iz Zagreba

(podaci poznati Minisarstvu financija i

Udruzi Veronika Vere)

i

UDRUGA VERONIKA VERE

Martićeva 67/I

10000 Zagreb

adresa za poštu, p.p. 187 Branimirova bb