GLAVNE TEME

JEDINO NAS GRČIĆ USPIJEVA NASMIJATI

24. studenoga, 2014.

Taj politički klaun unosi veselje u hladne hrvatske domove

Napisao: Saša Radović

Fotografija:www.sibenskiportal.hr

Hrvatskoj se smiješe nove investicije. Zli novinari nabijaju na nos Vladi izostanak reforma, a upravo je taj izostanak reforma – bingo!!! Hrvatska će uskoro biti veliko gradilište. Uz autoceste od kojih je dobar dio jalov i neisplativ, te uz mnoštvo izgrađenih i poluizgrađenih sportskih dvorana – gradit ćemo nove komplekse lokalne i državne uprave. S obzirom na to da je Vlada odbila reformu uprave – morat ćemo znatno povećati broj službenika u lokalnoj ali i u državnoj upravi. Iduća rotacija vlasti (dolazi po redu, HDZ!) znači tisuće i tisuće novih ljudi koji su se u ovom mršavom (za HDZ!) oporbenom mandatu – istakli svojom podobnošću. Ne ćemo otpuštati stari kadar, ali bit će novoga – na pretek! Svim tim ljudima i tisućama plaćenih zamjenika, pomoćnika, vijećnika… treba osigurati i krov nad glavom. I veći, novi, moderniji vozni park. Nema nikakve sumnje da 21 županija, 127 gradova i 429 općina, te mnoštvo agencija, zavoda… vapi za novim, modernijim radnim prostorima, garažama i pratećim objektima. Lokacije novih upravnih centara nisu sporne – treba graditi u postojećim gradskim parkovima. Na čelo tih novih milijardskih investicija bilo bi najbolje postaviti ministra Zmajlovića – skromnu, samozatajnu i racionalnu osobu.

POLITIČKI KLAUN

Mediji, pa čak i oni državni, korumpirani, ne unose optimizam u našu svakodnevicu. Jedino još ministar Grčić uspijeva do suza nasmijati naciju i unijeti veselje u hladne hrvatske domove. Za ukupan dug opće države koji je dosegnuo polovicom godine 255,6 milijardi kuna, on tvrdi da to nije loše. Taj dug čini 78 posto procijenjenog ovogodišnjeg bruto domaćeg proizvoda (BDP), ali i to je bolje nego da su postotci preko 95 posto.

Hrvatska treba takve ministre kao što je Grčić, a ne samo one koji gledaju sve crno i prognoziraju oporavak tek oko 2076. godine. Još su gori kojekakvi pismoznanci što pišu priče o konstantnom padu od 2008. pa sve do – tko zna koje godine… Tvrde da je pred nama grčki scenarij, bankrot države i smanjivanje plaća, kažu da imamo korumpirane, nesposobne i egoistične političke elite u Hrvatskoj. Iako nam je država članica Europske unije u nerješivoj smo i bezizlaznoj situaciji.

Ako gledamo odozgo – s Gornjeg grada – svijet i nije tako crn. Čini se da u Lijepoj našoj para ima za bacanje. Više od 80 milijuna kuna godišnje hrvatska ministarstva troše na službena putovanja. Tu ne računamo onaj Brazil. Na putovanja samih ministara troši se oko 1,6 milijuna kuna godišnje. Glamurozni luksuzni park automobila (čini se da limuzine voze i razmažene ljubavnice) stajao je puk – stotine milijuna. Milanović ne zna kud bi s novcem – pa je Vlada glatko odlučila udvostručiti iznos koji će predsjednički kandidati dobiti iz državnog proračuna. Nitko ne pita – zašto? Zbog čega?

Znaju da se mogu još izvjesno vrijeme zaduživati. Dok traje, traje – grabi dok možeš! Ako krivo krene, imamo autoceste na prodaju (monetizaciju). I još toga. Te tri ili četiri milijarde eura od autocesta dobro bi došle. Svakoj baki iz staračkog doma jasno je da se ne bi „skraćivali ili otpisivali“ dugove, jer Vlada ima druge planove. Pred Hrvatskom je gore spomenuti „mastan“ graditeljski zahvat: što veća gradilišta – veće provizije. Farbanje tunela Mala kapela platili smo dva ili više puta – nove fasade možemo farbati, farbati i naplatiti još više!

U svakoj šali – pola zbilje, kaže puk. Gornji tekst je šala, a zbilja slijedi: Zbilja je da se nismo usrećili s ovom Vladom. Moglo bi se to reći i prostije, ali je ljepše bez komentara: No, od kritike ovoj, bezosjećajnoj i empatičnoj Vladi – nema koristi. Čekati izbore – samo je odgoda smrtne kazne! A nikakvim demokratskim elementima bajno društvo ne želi napustiti svoje zlatne fotelje i kraljevske privilegije. Pa, kako se što prije riješiti Vlade koja svakim danom siromaši osiromašenu Lijepu našu? Spomenuli smo da nikakav demokratski put nije otvoren – dakle, preostaje nam jedino učiti od povijesti – učiteljice života“.

FRANCUSKA REVOLUCIJA

Iz dva povijesna primjera lako je povući paralele s Hrvatskom. Prvi primjer, „Francuska revolucija“, zadire dublje u prošlost, ali frapantna je sličnost s današnjim preduvjetima u Hrvatskoj. 

Krajem 18. stoljeća u Francuskoj su uz kralja egzistirala tri staleža: plemstvo, svećenstvo, i buržoazija (građanstvo i seljaštvo, 98 %). Javne i državne službe obavljali su plemići i svećenstvo, te su kao vladajući stalež, od kralja dobivali državne naknade (i mirovine). Osim toga bili su oslobođeni plaćanja poreza. Buržoazija je bila politički obespravljena.

Paralele s današnjom Hrvatskom lako je naći. Svećenstvo i plemstvo činili su 2% ukupnog stanovništva, a posjedovali su 30% zemlje. Bilo ih je oko 200.000 što asocira na Tuđmanovu premisu o 200 bogatih obitelji „koje će vladati Hrvatskom“. Kralj i dvor (Milanović, Vlada RH, Sabor) kao institucija bili su pred očima svekolikog pukla, na udaru, vrlo uočljivi, izdvojeni iz javnosti – uz život iznad mogućnosti. Kralj Louis XVI. uveo je balove, vatromet, prijeme, maskenbale, što je dovelo do visokih poreza i krize vladavine (hedonizam hrvatske vlasti, pretvorba, milijardski dugovi, kriminal, korupcija… i recesija sedmu godinu). Louis XVI. (1754. – 1793.) našao se u velikim poteškoćama, a nije imao realnih vladarskih sposobnosti. Buržoaziji su isisane zadnje kapi krvi – nestala je baš kao i hrvatski građanski sloj. Stisnite zube, pomislite na našu vladarsku sposobnost, na harače, namete, PDV…, na prazne hrvatske stolove i na hladne hrvatske sobe. Treba li dalje navoditi frapantnu sličnost French antique i današnje Hrvatske?

Nastavak znamo, pad Bastille i korjenita društvena promjena.

Po povijesnim parametrima, malo nedostaje da se slično dogodi i dva stoljeća kasnije u Hrvatskoj.

MANI PULITE (Afera „Čiste ruke“).

Drugi primjer eklatantan je i moguć noćas, sutra ili uskoro… Počelo je naivno 1992. godine, vezano uz jednu alimentaciju i osvetoljubivu suprugu. U pitanju je bilo svega oko 3.500 eura mita nekakvom direktoru sirotišta. Međutim, talijanski tužitelj Antonio Di Pietro, po tom tragu nailazi na umreženost svih političkih stranaka u čudovišni koruptivni sustav. Gotovo ni jedan javni posao nije mogao biti sklopljen bez K&K (kriminal, korupcija). Cijene autocesta, tunela, luka, industrijskih postrojenja, sportskih dvorana, stadiona… – otišle su u nebo. Za nekoliko tjedana polovica članova talijanskog parlamenta našla se pod istragom. Otkrilo se da su sve stranke koje su sudjelovale u vlasti, ucjenjivačkim metodama izvlačile novac iz javnih fondova za svoje potrebe i za potrebe svojih dužnosnika. Ustanovilo se da političke stranke izvlače rackett od poduzeća kojima njihovi izabrani eksponenti (zastupnici, vijećnici) povjeravaju javne radove, nabavke i razne usluge (koje li sličnosti s Hrvatskom!).      

Nakon polustoljetnog monopola na vlast, po kratkom postupku raspale su se, ponajprije Kršćanska demokracija (DC) i Talijanska socijalistička stranka (PSI). Zbog umiješanosti u korupcijski skandal, tadašnji predsjednik talijanske vlade Benitto Craxi bježi u Tunis, gdje se teško razbolio i umro. Antonio Di Pietro stekao je golemu popularnost, te postao ministar i senator.

Zvuči previše poznato. Od svih političkih sustava, hrvatski kao da se napajao na talijanskom primjeru uspješnog spoja višestranačja i mafijaških pravila ponašanja. Namješteni natječaji, u nebo dignute cijene, podjela poslova na principu jedan dobiva rade svi, izvlačenje novca preko kooperanata, bogaćenje odabranih pojedinaca i crni stranački fondovi. Razlika je samo u nijansama.

Nažalost, sličnost rješenja teško je dohvatljiva. Hrvatska nema Tužiteljstvo, a nema ni poštenog dužnosnika koji bi to proveo.

Pa ipak, u noćima bez sna, kad nam se elita nelagodno vrti ispod pokrivača – događaju se vizije; Mani pulite, Antonio di Pietro, oduzimanje opljačkanoga… Znaju da te vizije moraju doći, znaju da je opljačkano prokleto. Uzet će im sve, kopat će po kontejnerima kao što danas kopaju oni koje su pokrali! Najteže će biti u metropoli. Tamo se nalazi hobotnica, od sluzave glave na Markovom trgu do zastrašujućih pipaka; državnih institucija, pravosuđa, povezanih poduzeća, agencija, rođačkih tvrtki – ukratko umreženog kriminala. Mnoge stvari morat će se rješavati radikalno, prelomiti preko koljena. Trulo jaje ne može se popraviti – treba ga razbiti.

Anno Domini MMXIV. / 1.