SVJEDOK EPOHA JOSIP BOLJKOVAC

JANŠA JE BEOGRADSKI AGENT

6. siječnja, 2013.

Životna ispovijed Josipa Boljkovca, svjedoka epoha 12.dio

Piše: Dražen Stjepandić

Josip Boljkovac je osoba koja iz prve ruke može svjedočiti o raznim povijesnim događajima, ličnostima i okolnostima koje su dovele da se ti događaji i ljudi pamte.

Njegovu uzbudljivu životnu priču pokušali smo ispričati kronološkim redom podijeljenu po povijesnim epohama. U posljednja dva nastavka u razgovoru smo kao u vremenskom stroju skakali iz epohe u epohu. Kupili smo ono što je ostalo iz ranijih razgovora i više smo se posvećivali ljudima negoli razdobljima i događajima.

U našem razgovoru, kao uvijek vođenom u njegovoj vikendici u rodnoj mu Vukovoj Gorici, Josipa Boljkovca, svjedoka prohujalih posljednjih epoha, pitali smo i koja je  njemu epoha bila najdraža?

NAJDRAŽA EPOHA

Meni je najdraža epoha od 1963. kad sam postao gradonačelnik Karlovca, pa do 1969. kad sam bio predsjednik Zakonodavne komisije u Saboru, gdje smo pogurali decentralizaciju. Išli smo s prijedlogom da gradonačelnike, predsjednike općina  i predsjednike mjesnih odbora više ne imenuje republika  nego građani. To nam je bio veliki uspjeh, jer poslije toga više nije bio problem provesti referendum. U Karlovcu smo imali nekoliko referenduma za bolnice, ceste… i svi su prošli.

OBAVJEŠTAJAC MILANOVIĆ I OTAC VESNE PUSIĆ

Premijeru Milanoviću bi dao prolaznu ocjenu, ali njegova mana je što se prije nije bavio politikom, nego obavještajnim radom u diplomaciji, pa nema političkog iskustva.  U sadašnjoj Vladi sa svojim stavovima bio je odbojan Radomir Čačić, ali je poslovan čovjek i njega treba iskoristiti, na području privrede u Vladi je bio broj jedan. Otac Vesne Pusić mi je na fakultetu predavao povijest. Jako drag čovjek.

JANŠINA PUTOVNICA

Janez Janša nije slučajno završio obranu i zaštitu. Janez Janša je bio i ostao  na vezi s Beogradom. Po svijetu je putovao s putovnicom Božidara Spasića, što je Spasić napisao u svojoj knjizi.  Treba li tu još nešto dalje govoriti. Stanko Kučan je bio sasvim druga priča. Sa Kučanom sam bio prijatelj i s njim je uvijek bila ugodna suradnja.

PADOBRANACI KOD MARIBORA

Ovdje u Vukovoj Gorici ima preko dvadeset udanih Slovenki. Mnogo je miješanih brakova i suradnja je bila uvijek dobra. Karlovačka regija je u Drugom svjetskom ratu imala sjedište na slovenskoj teritoriji i jako su prema nama bili korektni. General Bavčar, komadant divizije KNOJA 1945. dao deset puškomitraljeza engleske proizvodnje. S četom KNOJ-a  bio sam na položaju kod Maribora i u dane kad je borbardiran Drezden iznad nas je pogođena jedna leteća tvrđava, pala je točno između naših i položaja na kojem su bili Nijemci i ustaše. Iako se jedinice KNOJ-a nisu smjele koristiti u običnim borbama, ja sam na svoju odgovornost potisnuo Nijemce i ustaše i spasio sam pilote koji su iskočili s padobranima. Jedan od njih je skočio svega par metara od mene i kad me vidio sa zvijezdom na kapi odmah me od sreće zagrlio i izljubio. Padobrancima sam priredio i ručak. Kasnije je taj avion leteća tvrđava izrezan i od njega su napravljene žlice i vilice za vojsku.

KARDELJ RANJEN U LOVU

Dr. Isidor Papo šef VMA ispričao mi je kako je u jednom lovu u Karađorđevu bio ranjen Kardelj. Posjetio me u Karlovcu zajedno s Gojkom Nikolišem, šefom saniteta u Petoj ofanzivi. Dr Papo nije htio sjediti na stolici nego je sjeo na tepih i prekrižio je noge kao Turčin. Onda kad sam poslije toga bio u Beogradu Papo je Ivu Vejvodu i mene pozvao kod sebe na ručak. Tada mi je ispričao tada  veliku tajnu kako je Kardelj bio ranjen u lovu u Karađorđevu. Metak se odbio od kamena i zabio se Kardelju pored kičme uz živac i nisu ga smjeli izvaditi. Pričalo se da ga je upucao  Jovan Veselinov-Žarko. Kardelj je išao  na pretrage u London, ali ni tamo nisu  smjeli izvaditi metak. Za javnost je servirano da ide u London na pregovore, ali išao je na kontrolu, vidjeti je li se može taj metak izvaditi. Kardelj je s tim metkom sahranjen. U vrijeme tog lova Tito je bio u Africi i tek kasnije su mu to ispričali.

KAPTOLSKA KLET

Poslije rata u Zagrebu nije bilo restorana. Zahvaljujući generalu Ivanu Šiblu u Zagrebu je otvoren prvi restoran Kaptolska klet preko puta katedrale. Prije toga se niste imali gdje u gradu sastajati.

IDEJA O 200 BOGATIH OBITELJI

Tuđman je o ekonomiji jako malo znao. Zato je slušao druge i tako su mu podvalili ideju od 200 bogatih obitelji. To nije njegova izvorna ideja, to su mu podvalili. Više puta sam o tome s njim razgovarao, premda je naša glavna tema bila rat. Želio sam da izbjegnemo rat, a Tuđman je htio da Mostar bude u Hrvatskoj i tako je ušao u podjelu Bosne. Drugo što nas je uvuklo u rat je bilo izbacivanje Srba kao naroda iz Ustava. Od naroda Srbi su postali nacionalna manjina, trebalo je više taktike oko toga. Malo to pustiti vremenu. S Tuđmanom sam zadnji put bio kad sam mu došao na pogreb. Držao sam i stražu pored njegovog odra.

MIKA ŠPILJAK U TRAMVAJU

Bio sam jako dobar s Mikom Špiljakom. Jednom prigodom u Šibeniku je rekao da se ugledaju u Karlovac, gdje je najbolje rukovodstvo u Jugoslaviji. Mika Špiljak je bio Titov izaslanik na Vatrogasnoj olimpijadi u Karlovcu 1966. Moj zadnji susret s  Mikom Špiljakom bio je u tramvaju u Vlaškoj ulici. Više nije bio na položaju i bio je dosta utučen i zabrinut.

BOŽE VUKUŠIĆ I ĐUREKOVIĆ

Sve je počelo u INI, gdje je Đureković nešto uzeo više nego što je trebalo. Onda je trebao biti ubijen u Stuttgartu, ali umjesto njega je slučajno ubijen obični službenik konzulata Tatar, otac sedmero djece. Ubio ga je Bože Vukušić, znači on je trebao ubiti Đurekovića.