GLAVNE TEME

JAKOVČIĆ JE ISTARSKI AL CAPONE

12. ožujka, 2013.

Upleten u sve institucije i afere

Piše: Saša Radović

“Želim ići na izbore za Europski parlament jer mislim da mogu, kao rijetko tko iz Hrvatske odlično zastupati Hrvatsku u Europskom parlamentu, a s druge strane, mislim da ima puno ljudi, koji mogu biti ministri turizma. Za razliku od Europskog parlamenta, tu mislim da nas nema baš puno koji možemo zaista legitimno i s velikim autoritetom zastupati Hrvatsku u Europskom parlamentu”, naglasio je Jakovčić u TV emisiji „Nedjeljom u dva“.

Dva crna oblaka nadvila su nam se nad Lijepom našom i šire, nad Europom. Mogla bi oluja, moglo bi gadno pljusnuti! Zamislite samo novog ministra turizma u liku Ivana Jakovčića. Umjesto poslušnog učenika Veljka Ostojića, na scenu bi stupio njegov profesor. Koliko bi istarskih plaža ili brionskih otočića „kupili“ njegovi zermani (rođaci) i prijatelji, koliko bi stotina betonskih apartmana niklo uz fiktivna golf igrališta? Ili zamislite tog istog Nina kao zastupnika u Europskom parlamentu! Asocijacije, film koji se vrti u glavi; Al Capone kao američki ministar poreznog resora ili Ivo Sanader ponovno kao premijer ili barem kao ministar financija!

Iako izgleda kao vic, skeč ili kao komična opereta, sličan horror scenarij mogao bi nam se dogoditi. Kad može Zoran Milanović reći da sukob interesa nije nezakonit i tolerirati ga svojim ministrima, te pokazati da mu ni malo ne smetaju zločini ratnog ni pretvorbenog kriminala – sve je moguće. Skicu morala u Hrvatskoj dovršava njegov alter ego, šef najjače oporbene stranke ogrezle u kriminalu i korupciji. Karamarko bez grižnje savjesti izjavljuje:„Istinski HDZ-ovci znaju što je poštenje i moral.“ Može li gore?

AFERA ROOCKWOL i 25 MILIJUNA EURA

U takvom političkom ozračju izvrnutih modela ponašanja i izgubljenih kriterija, jedan Ivan Jakovčić uklapa se u shemu. Ukoliko postoje koalicijski ili ini dogovori, Jakovčić će sjesti na jednu od fotelja. Za mjesto ministra turizma dovoljan je blagoslov premijera, tako da tu ne postoje nikakvi problemi realizacije. Za Europski parlament potrebni su izbori, ali problema također nema. Iako Jakovčić po anketama dobiva tek 0,97% ili nešto više glasova – tu sitnicu možemo zanemariti. Hrvatski izbori su od 1990. uvijek bili farsa. Pionir hrvatskih izbora Josip Manolić s diplomom NKVD (sovjetske tajne službe), prenio je znanje i na svoje nasljednike. Osim toga u Hrvatskoj ima i cca 800.000 lažnih (i mrtvih) glasača, pa je manipulacija laka. Istarski župan ne mora brinuti.    

Lako je shvatiti da SDP-u i posebice, HDZ-u ne smeta Jakovčićeva nezakonito stečena imovina, sumnjivi krediti, sukobi interesa – te kriminal i milijunska korupcija u svim istarskim mega aferama. Vrana, vrani ne kopa oči. IDS je sličan ovim strankama kao jaje jajetu, ali po kompaktnosti to je još jača stranka. Predsjednik Ivan Jakovčić upleo je nevjerojatno čvrstu mrežu rodbinskih (zermani) i interesnih niti. Njegov vodeći kadar upleten u sve istarske državne i lokalne institucije, uveo je omertu, zakon šutnje, te bespogovornu podršku članovima mreže i njihovim obiteljima.

Teže je shvatiti pasivnost javnosti. DORH i politička elita pokušava svim sredstvima skriti afere i bogaćenje kriminalom, ali Internet, odnosno slobodni, nekorumpirani portali – svakodnevno isporučuju istinu. Pred svima nama je Jakovčićeva latifundija, Jakovčić &Todorić sokovi „Gineta“, krediti koje ne može vraćati, afere s milijunskim korupcijama (Dragonera-Barbariga, Arenaturist, Dajla, Bankomat, Hypo i mnoštvo drugih). Samo u aferi Rockwool govori se o korupciji od 25,2 milijuna eura. Svima je znana njegova mreža urbanističkog kriminala; bivši ministar Veljko Ostojić, načelnik Općine Gračišće Ivan Mijandrušić i „stotina drugih“ (kako javno navodi Damir Kajin). Ninov model kupnje zemlje „za ništa“ i nakon pretvaranja u građevinsko područje, zlatna prodaja – kopiran je i izvan Istre. Anđelko Leko prenamjenom je zemljišta na otoku Visu zaradio 6 milijuna eura. Ima toga još, istarski model je i apartmanizacija pod fiktivnim „golf terenima“ (Dubrovnik, Srđ).     

Nema sumnje da se na ime svoga župana mršti svaki pošteni stanovnik Istre, čak i oni koji ne otvaraju portale. I bez afera, Ivan Jakovčić dvadesetak godina uspješno je varao svoj puk mnoštvom skupih spinova. Treba se samo prisjetiti njegovih putovanja u SAD „zbog gradnje muzeja Guggenhaim“ kojom će Pula godišnje zarađivati milijarde. Takvih preskupih ekskurzija bilo je mnogo, ali bez i jednog rezultata. Danas mu ipak više nitko ne vjeruje. 

MODEL ZA BOGAĆENJE

Ivan Jakovčić kao ministar u Vladi RH ili kao zastupnik Hrvatske u Europskom parlamentu bila bi jedna od posljednjih kapi u prepunoj čaši. Za Europu bila bi to javna obznana da je Hrvatska zemlja kriminala i da javno tolerira kriminal. Teško je reći da je ova ružna priča baš posljednja kap, jer nitko ne može pretpostaviti što se još može dogoditi. Po svim kriterijima mi smo na samom dnu i moralno i materijalno, ne možemo padati niže – a ipak još uvijek padamo! Dokle?! To nevjerojatno prilagođavanje nemogućem ne može vječno trajati. Krajnje je vrijeme da se u stravičnom nizu političkih promašaja dogode pozitivni pomaci. Ni u kojem slučaju to nisu izvanredni izbori, jer su vodeće stranke još uvijek kompaktne i dobro organizirane. Od dva zla možemo dobiti samo jednako ili gore! Karamarko može zamijeniti Milanovića ili obratno – uz identičan model tolerancije kriminala, bogaćenja 98% bogatih i sustavnog uništenja siromašnih 2%. Dva navedena mlada političara i kršna Hrvata rade jednak posao uz manje ili više hrvatskog ponosa u programima. No, taj hrvatski ponos ne može se jesti, a ostale komponente programa – lažna su obećanja.

Pozitivan pomak mora se dogoditi uskoro, iz dana u dan raste kritična masa gladnih i onih koji shvaćaju da je dvadesetogodišnje političko bauljanje Hrvatske po kaljuži kriminala i korupcije – promašaj!

Anno Domini MMXIII.