105. ROĐENDAN GRAĐANSKOG

105. ROĐENDAN GRAĐANSKOG

22. travnja, 2016.

1942 u sofiji

Gradjanski putuje svijetom. Tuče čak i predstavništvo Austrije s Bimbom Binderom, u Beču, 2-1. Osam dana prije ‘Anschlussa’. Slavni Juventus s Montijem, gubi u Zagrebu, 3:0 u velikoj obrani Franje Glasera. Velebnih je 4:0 protiv Ujpesta, za SE-cup.i 1:0 u uzvratu. I, onda ostvarenjem Nezavisne Države Hrvatske Gradjanski dobiva dva nogometna dragulja. Dupca i Lechnera. Igra fantastično,Kao nikad ni prije ni poslije, nitko. Na kraju, u momčadi se pojavljuje i Štef Bobek. Bukovi je sve to ‘lepo porihtal’

Napisao: Zvonimir Magdić

Je, tak je to bilo u drvarnici gospona Šafraneka, u Ilici 21. Sjednica je novoosnovanog nogometnog kluba Gradjanski. Do tada ‘španali’ su u slobodnom kraljevskom gradu (Bula Bele IV) akademičari HAŠK-a i srednjoškolci, Concordije. Sad i obični purger, ima svoje – plave. Bilo je veselo u Ilici. I, tihi, ali uvjerljivi zaključak jedne brbljancije u zagrebačko predvečerje: „Je, danas smo u drvarnici, a sutra, bumo u Europi’!

Kontinent nemre bez Gradjanskog

Gradjanski je u šiltericama i u vagonima  trećeg razreda, dvadeset treće, prešel u Barcelonu i tam’, maznul, na igralištu, Les Corts, tvrdom i žutom ko’ kamen, i tada, slavnu FC Barcelonu. Velikih 1:0. Gol, Brace Babića. I čudesa, na purgerskom golu, Klempavca Drageca Vrdjuke, čak skinut i elf-metar. Bio sam u Barceloni sa Samitierom i Ricardom Zamorom, najboljim golmanom svih vremena, i ako je to, za mene, naš Franjo Glaser, toliko ljeta poslije. Nemoguće. Oni pamte, pojedinačno, Gradjanski. Gradjanski je dočekan na ramenima cijelog Zagreba, a hrvatsku nogomet zakoračio, obećano, u Europu. Moj, gospon Šafranek! Kontinent nemre bez Gradjanskog. Svi jure u Zagreb. Pa, čak i Baasovi ‘Kesizupci,’ u fantaziji Emila Perške. I, gle čuda. Purgeri su domaćin prvoj engleskoj profesionalnoj momčadi: Tu je Liverpool, tridesetšeste. S Matt Busbyem. Senzacija: 5-1 Gradjanskog. Tri gola Augusta Lešnika! U jesen, iste godine, prvi klub, sve tamo do Crnog mora, Gradjanski, ide u Englesku! 4:4 utakmica s ‘Heartsom’ u Edinburgu, ostaje za sva vremena. Ušla je u program utakmice Heratsa i Dinama, pola stoljeća, kasnije. Nezaboravna je pobjeda Purgera protiv sjajnog Juventusa s Montijem 3:0. Glaserova pobjeda. Ali, plavi dobivaju i prvu igru s Juveom, 1:0 u Beogradu. Kraj tolikih igara s Mađarima, ona 2:1 pobjeda protiv Ferncvarosa, kad Gradjanski pojačava slavni Ico Hitrec, u uspomeni je čitavih naraštaja  Zagrepčana. I, Hrvata. I baš tu, u tom naglašenom hrvatstvu, u onoj gadnoj borbi s ‘zidinama tamnice naroda’, u kojoj životom plaća i vođa Stjepan Radić, dvadesetosme, Gradjanski prednjači u tom ‘nateravanju’ s Beogradom. Kraj tolikih, blista 4:0 pobjeda, u Beogradu, za ‘državno’ tridesetsedme. I  opet, August, kako su ga zvali od milja Beli Lešnik zabija tri gola. Gospodo, u prvih osam minuta igre, koju otvara  Srbin, Stojadinović. Četvrti je Branka Plešea. Zagreb je opet na nogama. I cijela Hrvatska. Pedeset tisuća ljudi dočekuje Purgere. Nisu u kočijama. Nose ih na ramenima – gradom. Junaci, pa prvaci su, te godine: Urch, Hugl, Bivec, Kovačević, Jazbinšek, Kokotović, Medarić, Đanić, Lešnik, Antolković i Pleše.

Pet puta prvak stare Jugoslavije

U promjenjenim političkim i športskim prilikama, osnivanjem Banovine Hrvatske, koja pokriva granicom i Hercegeovinu i ‘pola’ Bosne, Gradjanski, u čudesnoj završnici, 1940, opet je prvak peti put! Trebalo je dobiti  posljednje četiri utakmice, od četiri. I  Purgeri su ih dobili. Sve: Tukli su ‘gadnu’, prosrpski raspoloženu ‘Slaviju’ u Sarajevu, HAŠK u Zagrebu te Jugoslaviju i BSK, u Beogradu. S lijeva na desno: Glaser (Urch), Brozović, Belošević, Đanić, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wolfl, Lešnik, Antolković, Žalant. Da Gradjanski je bio i prvi prvak SHS, 1923. U dvije utakmice dobio je izvrsni sarajevski SAŠK, klub bosanskih Hrvata. Vrdjuka, Ferderber, Šifer, Vragović, Rupec, Gotz, Babić, Pasinek, Perška, Pavleković, Mantler, Pejnović- Gradjanski je sve bolji. Postaje pojam. Sve je veći broj klubova koji nose, po uzoru na zagrebački Gradjanski, to ime. Čak, i u Skoplju! I ‘dvadesetšesta’ je Gradjanskog. U velikoj, 2-1 pobjedi protiv Jugoslavije. Golom Gillera, sjajnog napadača, u izmaku igre. Svoje treće osvojeno prvenstvo, s odlučnom pobjedom u Beogradu protiv BSK- a, dvadesetosme izborili su: Mihelčič, Mantler, Gmajnički,  Hitrec, Mihaljević-Pikić, Remec, D.Babić, N.Babić, Perška, Cindrić, Giller.

Gradjanski putuje svijetom. Tuče čak i predstavništvo Austrije s Bimbom Binderom, u Beču, 2-1. Osam dana prije ‘Anschlussa’. Slavni Juventus s Montijem, gubi u Zagrebu, 3:0 u velikoj obrani Franje Glasera. Velebnih je 4:0 protiv Ujpesta, za SE-cup.i 1:0 u uzvratu. I, onda ostvarenjem Nezavisne Države Hrvatske Gradjanski dobiva dva nogometna dragulja. Dupca i Lechnera. Igra fantastično. Kao nikad ni prije ni poslije, nitko. Na kraju, u momčadi se pojavljuje i Štef Bobek. Bukovi je sve to ‘lepo porihtal’. I Gradjanski je drugi prvak NDH: Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wolfl, Lešnik, Antolković, Kokotović, 1943. Taj sastav tuče cup-pobjednika Njemačke, bečku Viennu, 3:0 u Zagrebu i 1:0 u Beču. I onda, kraj svih tih bugarskih u rumunjskih turneja, igra veliko petokružje s Nagyvaradom, prvakom Mađarske. U velikom stolu. Pet utakmica, četiri pobjede, i jedan neodlučna, u Velikom Varadinu. Ona, u Zagrebu, u veljači četrdeset četvrte, 1:0 ( Wolfl), s Poglavnikom u svečanoj loži najveća je u povijesti, po klasi, hrvatskog nogometa. I, još jedno ‘čudo Božje’: 4:0, s Nagyvaradom, u Pešti, u ljeto 1944. I opet su, na glavnom kolodvoru, čekani Purgeri. I ja sam bio u toj masi. I svečanost jedne velike pobjede u Gradskom podrumu. S predsjednikom hrvatske vlade Nikolom Mandićem. Svijet se okrenuo na glavu.

Nova vremena. Komunizam. I, zdrobljeno sve što je hrvatsko, pa i šport. I nogomet. Jednostavno, ukazom, nema više Gradjanskog. Koja je to bila tuga. Moj tata, nikada više nije prešel na utakmicu. ‘ Ne sine, nema našeg Gradjanskog’. A bilo ga je, rođen je točno 26.travnja, 1911. I ove 2016. slavi 105. rođendan. Koja je to bila snaga – Gradjanski – s kojom se Hrvat tukao za svoju slobodu, potvrđuje i ovaj ‘stori’: iako je Gradjanski ukinut u Zagrebu, nije u Subotici. Tamo su bački Hrvati, u zamjenu za svoju voljenu ‘Bačku’, dali novom fiskulturnom društvu ime – Gradjanski. Čitavu godinu dana još je živio Gradjanski. Dok se neki partijski  mudrac nije dosjetio jadu: pa, to je ustaški klub. To, malo tko zna. Na koncu, u Subotici je nekoliko godina izlazio i jedini list koji je imao  za komunizma, hrvatski pridjevak: ‘Hrvatski  list’. Usputnica, jedne povijesti. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code