AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

IZ HRVATSKE BJEŽE I KLUBOVI

9. lipnja, 2019.

Sve za dobrobit onih koji su dali i svoje živote za ovu lijepu (opljačkanu) našu hrvatsku državu, u kojoj će, ako se taj trend odlaska nastavi, ostati samo masovne i ine grobnice, koje će nas podsjećati na dane „pobjede i slave“, kad su nam obećavali da će naša imena biti zapisana – zlatnim slovima

Napisao: Mladen Pavković

Često slušamo i čitamo da iz Hrvatske bježi sve više ljudi u druge države, pretežno – trbuhom za kruhom, kako se kaže.

Ako im  nije dobro danas, kako im je tek bilo 1991.?

Međutim, ne bježe samo Hrvati, „bježe“ i klubovi!

Tako nas je napustio i Košarkaški klub Cedevita, u vlasništvu hrvatskog tajkuna Emila Tedeschkog, koji se prema nekim navodnim njegovim riječima u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata obogatio na prodaji žvakaćih guma!

Sada taj klub umjesto u Zagrebu ima sjedište u Ljubljani (Slovenija).

Idu dalje

Drugim riječima, oni koji su se tko zna na kakve sve načine obogatili dok su drugi ginuli (nema zakona o porijeklu imovine) mogu što hoće. Nije im dobro u Hrvatskoj, pa idu dalje i potpomažu i sport u drugim državama.

Dobro je da se neki hrvatski tajkun (da se malo našalimo) ne sjeti i pita: „pošto Hrvatska?“, odnosno da kupi još malo što je od ove države ostalo i da nas sve „preseli“ recimo u predgrađe Londona ili New Yorka, koji ionako već sada imaju jednom više stanovnika nego Hrvatska!

Sve za dobrobit onih koji su dali i svoje živote za ovu lijepu (opljačkanu) našu hrvatsku državu, u kojoj će, ako se taj trend odlaska nastavi, ostati samo masovne i ine grobnice, koje će nas podsjećati na dane „pobjede i slave“, kad su nam obećavali da će naša imena biti zapisana – zlatnim slovima!

HAZU nema počasnih članova

Nije li sramotno, jadno i tužno da Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) već godinama nema ni jednog živog počasnog člana? Na popisu njihovih „počasnih članova“ nalaze se imena četrdeset i dvije osobe, od kojih im je „najzvučnije“ ime – Josip Broz Tito!

Čudno je da „besmrtni“  ne mogu ili bolje rečeno ne žele u svojim redovima ugledne i cijenjene ljude, već su prema svemu sudeći dovoljni sami sebi.

Naime, prema njihovim pravila za počasnog člana može biti izabrana osoba zaslužna za razvoj i napredak znanosti i umjetnosti

Zar u Hrvatskoj, ali i drugdje u svijetu nema baš ni jednog uglednog i značajnog, poglavito Hrvata, koji može ispuniti njihove uvjete?

Vjerujemo da takvih ljudi ima barem deset puta više nego što oni imaju redovnih članova!

Sve u svemu, sramno da sramnije ne može biti. T