Ćiro sa suprugom Zdenkom i sinom Miroslavom početkom srpnja u Zagrebu
Foto Robert Gašpert – Story
Piše: Zoran Milanović
Kada se spomene ime Miroslava Ćire Blaževića, gotovo svi koji ga osobno poznaju, a takav je ogroman broj, smatraju se njegovim prijateljem. No, ima i onih, čiji broj također nije zanemariv koji su uvjereni da im je Ćiro najbolji prijatelj. Takvima je legendarni trener bar jednom u životu bio na usluzi u njihovim najtežim životnim trenutcima. Nekima je pomogao materijano, nekima lijepom riječju i savjetima, za mnoge je, da bi riješio njihov problem, nesebično založio svoj ogromni autoritet, ali sigurno da nema osobe koja se s velikim Ćirom bar jednom u životu srela a da od njega nije dobila neki dar, sat, dres, loptu, čokoladu, cvijeće, sto eura. Ćiro je osoba koja među običnim pukom nema neprijatelja. Njega podjednako fanatično vole i cijene, kao istinsko nogometno božanstvo, i u Hrvatskoj i u rodnoj mu Bosni i Hercegovini, na Kosovu gdje je svojedobno spašavao od ispadanja tamošnje klubove, Iranu, Švicarskoj, Kini i svuda po svijetu kuda je njegova noga kročila, a vjerojatno nema tog kutka na kugli zemaljskoj gdje Ćiro nije bar jedanput bio. Ipak u Ćirinom životu postoji jedna osoba koja se sa sigurnošću može nazvati njegovim najvećim prijateljem. To je Zdenka Blažević vjerna Ćirina supruga, životna suputnica i sapatnica, koja već pet desetljeća s legendarnim trenerom dijeli i dobro i zlo. Upravo su ovih dana svoju iskrenu ljubav i pedesetogodišnju bračnu vjernost supružnici Blažević proslavili u krugu najuže obitelji u poznatom ribljem restoranu ‘Katarina’ u Šmirki. Svoj zlatni pir-pedeset godina braka Miroslav Ćiro Blažević i supruga Zdenka odlučili su proslaviti upravo na Kvarneru gdje se i začela njihova ljubav. Inače Ćirina supruga Zdenka djevojačkog prezimena Đorđević rođena je Riječanka, stoga je i logično da upravo Kvarner zauzima centralno mjesto u njihovim srcima.
Ćiro i njegova Nena, kako od milja legendarni trener zove svoju suprugu Zdenku, imaju troje djece, kćer Barbaru (1962.), Katarinu (1966.) te sina Miroslava (1971.) i, zasad, petero unučadi. Kada sam se ovih dana našao sa Ćirom na kavi u Zagrebu, dan prije proslave zlatnog pira na Kvarneru, rekao mi je da upravo završava još jednu ljubavnu pjesmu. Sada sam sto posto uvjeren da su ti nježni ljubavni stihovi namjenjeni njegovoj Neni u znak zahvalnosti za njezinu pedesetogodišnju ljubav i istinsku vjernost. A nakon proslave zlatnog pira Ćiro će zasigurno još neko vrijeme sa svojom obitelji provesti u Hrvatskoj, a onda ga opet očekuju novi izazovi i velike obveze. Iako se nedavno vratio iz Shanghaija bez ostvarene misije da kinesku nogometnu reprezentaciju odvede na Olimpijske igre u London, Kinezi su čvrsto odlučili zadržati ga, kao nogometnog trenera pod svaku cijenu. Miroslav Ćiro Blažević koji je rođen 10. veljače 1935. godine u Travniku, s lakoćom nosi teret svojih godina, ipak, priznaje da mu najteže pada trinaestosatno putovanje u Kinu avionom i to u kontinuitetu, čiji napor, objektivno, ne bi mogao izdržati ni netko puno mlađi od njega.
Upravo u sjeni proslave zlatnoga pira ovih je dana stiglo i nekoliko primamljivih ponuda na Ćirin stol. Od svih, čini se, da je treneru svih trenera najzanimljivija ona iz Skoplja, odakle ga tamošnji nogometni dužnosnici zovu za vođu makedonske nogometne vrste. Ćiri je, priznao mi je, žao napustiti Kinu, jer ga tamošnji navijači, ali i narod obožavaju, a nogometni funkcionari žele i dalje vidjeti kao čelnog čovjeka njihove reprezentacije. Oni koji bolje poznaju kineske prilike u polušali kažu da kada Ćiro bude napuštao Kinu, tu najmnogoljudniju naciju na svijetu, zasigurno će u toj zemlji biti proglašeno stanje nacionalne žalosti. Nešto slično događalo se i u Iranu, gdje su Ćiru već počeli doživljavati kao Božje biće. A dok je bio trener Bosne i Hercegovine, tamošnji narodi su ga zavoljeli do te mjere da su ga zdušno predlagali za predsjednika države. Čak su i europski dužnosnici priznali da je Ćiro po pitanju ujedinjenja naroda u BiH učinio više od svih mirovnih misija i tamošnjih političara. Što se tiče njegova djela u Lijepoj našoj, zlatna bronca iz Francuske sa Svjetskog nogometnog prvenstva 1998. vječno sja i teško da će taj uspjeh itko u narednih sto i više godina dostići. Zato smo našem Ćiri kao redakcija portala Tjedno zaželjeli da u zdravlju i veselju zajedno sa svojom suprugom Zdenkom i cijelom obitelji dočeka dijamantni pir i još puno toga jer naš najtrofejniji nogometni trener je to, svojim dobrim dijelima, uistinu i zaslužio.
3 komentara
Uskoči u raspravuŠta je Čiro oženjen? Nikad čula. Lijepo je da je se sjetio barem sada dok je ostario
ah, jeste li g.. milanoviću imali dosta vazelina dok ste se duboko po debelom crijevu uvlačili g. blaževiću?