GLAVNE TEME

VLAŠKOVULIČANCI PROTIV URUGVAJA 1924. U PARIZU

26. lipnja, 2014.

Plačem za Croatiom plješćem Urugvaju

Napisao: Zvonimir Magdić

Sve  se zna o Luisu Suarezu. Liverpool. Broj devet Urugvaja. Pokapač Engleske, i zamalo strijelac protiv Azzurra Italije. Dva je njegova ‘ zicera,’  skinuo stari lav, Buffon, golih laktova, kao uostalom i svi talijanski vratari, kroz povijest.  Za nas,  koji smo gledali hrvatske vratare pod teškim  šiltericama, gustim puloverima, nadlakticama i koljenicama, bili su senzacija. Kako je samo skinuo skinuo „el pistolera“ Suareza! Pucano, dobro, nisko. No, nije bilo suđeno. Teška utakmica. Ili Urugvaj ili Italija! U čekaonici brzih vlakova, pitanje na treperavim usnama: „ Ko’ bu se popenjal na jedan, od njih? Taj, kojem to uspije, ide u osminu završnice Brazila ’14. Talijanima je, nota bene,  dosta neodlučno. Urugvaju, samo pobjeda. Pobijedio je. Povijest ga je zvala el Glorioso. Slavni! Da, Urugvaj.

EL GLOROSO URUGVAJ

Taj mu je nadimak donio Pariz, točno, 1924. I ja ću, sada,  sa svojih osama banki nogometa, okrenuti ploču koja škripi pod iglom metala, bakelitnom „sedamdesetosmicom“. Olimpijske igre. I, opet – nogomet. Jugovina, tih dana, koja ima u postavi od jedanaest, ako se ne varam, devet, deset Hrvata, ( i središte je saveza u Zagrebu ! ) ždrijebom, ima prvi nastup protiv – Urugvaja! Pola rulje i ne zna tko su ti, odakle dolaze oni. Bolje: malo njih zna. Zagrebački  su novinari optimistični: „Mi sigurno idemo dalje. Protivnici su nam, nekakvi ‘ urođenici’“.Rezultat na Colombesu: 7:0 za –  Urođenike! Za Urugvaj. Tom je utakmicom počelo ovo beskrajno natjeravanje južno- američkog i europskog nogometa. I, prvi stradalnik. Vlaškovuličanci  Vrdjuka i dečki. Čak je, golman Vrdjuka, kojem tepaju Klempavec, bio junak te igre. Najbolji na terenu! A njegove su prste slamali  i punili mu mrežu Scarone, Petrone, Uridinaran… No, sve je, ipak, najviše  zadivio Andrade. Jedan vitki, visoki „černac“, žongler lopte,  koji je  tako sjajno plesao s tada velikom  zvijezdom Pariza, Josefinom Backer. Igrao je, tada –  pomagača –  i gradio  igru – tih –  Urugvajaca. Emil Perška, koji je i sam bi u postavi, zagrebački novinar, akademski slikar,domoljub iz samog srca, Hrvatina,  spojka Gradjanskog, lucidan do apsoluta, za ‘Jutarnji je list’, jasno, ovo je skraćeno, zapisao: „Protiv Urugvaja, mi smo izgledali kao zečevi u uskršnjoj djetelini. Ja sam igrao, ne, ne, ja sam gledao kako – oni igraju. Čudo! Igrali su i uz nekakve južnoameričke plesova, zafrkavali se s nama. I, s Vrdjukom, koji je branio kao nikada! 7:0!“ Lalec, kak’ su mu  purgeri tepali, znal’ je posložiti priču. No, i igrače od kojih sam neke i sretao, mnogo ljeta kasnije, pa kao i novinar, bili su  riječju svojih pariških uspomena,zbijeni. Dasović, kaj je igral backamana u HAŠK-u, pričao mi je jednom, u nedjelju ujutro,  kad smo, zajedno,  lukali utakmicu u Dubravi. „Hoćete znati, kak’ je  to bilo s Urugvajom. Prosit ću molim, lepo. Točno, ovak. Mi igramo po zraku, oni, po zemlji! Mi igramo po zemlji, oni – pod zemljom!“

VEĆ SU JEDNOM UŠUTKALI MARACANU

Bili su senzacija. Olimpijsko zlato. Ja se sećam da sam, kao klinac, moral, da bi došel u društvo velikih, najprije znati taj pariški Urugvaj. Inače, od sjedenja na plotu kojem smo počupali zube od letve – niš’. Mazzali, Atsispe, Nasazzi, Gestido, Fernandez, Scarone, Petrone, Cea,…sad ih znam samo toliko, onda, Bog i bogmeč znal sam ih sve. Za te Urugvajce, pisali su kontinentalni stručnjaci, dugo poslije, da je to bilo najbolje kaj je ikada, u nogometu, igrano. Do danas. Od jednog od njih naučio sam i ovo. „ Kako se igra nogomet? Kratka i – u noge. Corte y a los pies!“ Bio je to Hector  Scarone. U Amsterdamu, Urugvaj vizira još jedno  olimpijsko zlato. Da bi, četiri godine kasnije, zaigrao na organizaciju prvog Mundiala. I, u velikoj borbi s Argentinom, u Montevideu, 1930. i  pobijedio! I,.kad su se opet pojavili na  Mundialu, pedesete, na Maracani, ušutkali su 200 tisuća fanatičnih  Brazilaca i golom Ghiggije, zgrabili –  zlato. Njihov je  i pobjednički pehar, 1980, na Kupu svjetskih prvaka. Bili su bolji od  Brazila! Tri milijuna duša, tango, Carlos Gardel, meso i Orientalna republika. I, nogomet! Uz nekoliko ‘ čarobnjaka’, svih  vremena.Ona, Nasazzi, Varela, Maspoli, Schiaffino, Cubilla, Pedro Rocha, koji je konkurirao i samom Peleu. Pa, da ne navlačim mačka za rep: Suarez. Njegov Urugvaj ide, na brazilskom Mundialu, dalje. Plačem  –  za Croatijom, plješćem –  Urugvaju. Moj veliki prijatelj Neno, i sam igrom, Urugvajac, oženjen je bio, tamošnjom curom. Utoliko više. El glorioso Urugvaj. Slavni Urugvaj.

Zvonimir Magdić