HRVOJE MARKULI DAO KRV 200 PUTA

HRVOJE MARKULI DAO KRV 200 PUTA

30. listopada, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

 

Irena Ćuk-darovatelji krvi Small

Proslavljen i obilježen Dan dobrovoljnog darivanja krvi

Piše: Janko Bučar

U četvrtak 25. listopada Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu u Domu Hrvatske vojske obilježio je i proslavio s ovogodišnjim slavljenicima ili jubilarcima koji su darovali krv 50 i više puta muški i 35 ili više puta žene. Okupilo se tako oko 350 od 375 dobrih ljudi, neće biti preskromno reći i najboljih ljudi koji svojom krvlju spašavaju naše zdravlje i živote.  A Slavljenici su i svi oni koji primaju ili trebaju njihovu krv.

A ne zaboravimo da smo i svi mi potencijalni primatelji ma koliko bili zdravi u sadašnjem trenutku. Krv je mnogima popravila zdravstveno stanje, a nekima i spasila život.

S oko 350 slavljenika bili su nazočni članovi njihovih obitelji, te prijatelji koji su uživali u druženju, ali umjetničkom programu koji je bio ponuđen od vrhunskih umjetnika, prije svega opet ljudi koji su za ovu priliku besplatno nastupili za slavljenike, s kojima su tko zna sve gdje slavili i oni kojima je njihovom požrtvovnošću i humanošću spašeno zdravlje ili život.

ZABAVNI PROGRAM

Tu večer svojim darom scenskog, glazbenog i plesnog umijeća goste su zabavljali: pjevačica Vesna Matana Matić uz Đorđa Manojlovića na glasoviru, klapa Falkuša koju vodi prof Mate Bobanac, KUD Vedar osmijeh iz Zagrebai  Krunoslav Kićo Slabinac sa svojim Lampašim.

Krunoslav Kićo Slabinac je svojom duhovitošću između pjesama i najavom pjesama na kraju razgalio sve nazočne. Da čitatelji dobiju barem dio treba spomenuti sljedeći dvoboj riječima i tijelom između Krunslava Slabinca i Željka Pervana:

Kićo Slabinac je upitao Željka Pervana:

– Željko, koliko dugo se mi znamo?

– Pa  30 godina – odgovori Pervan.

– E vidiš – reče Slabinac, približavajući svoj trbuh do Pervanovog, ne mogu vjerovati, nas dva umjesto da smo si sve bliži, mi smo si sve dalji jedan od drugog.

I u gledateljstvu je bilo veselo. Naime, kada se gradonačelnik, Milan Bandić, zahvalio darivateljima i između ostaloga rekao:

– I ja sam do 2003. godine darivao krv, dok nisam imao moždani udar. Dao sam krv 34 puta…

Na to nam prišapne jedan od darivatelja:

– Šteta, da je dao još jednom imao bi besplatni gradski prijevoz!

Program je kao uobičajeno dobro i duhovito vodio Željko Pervan, koji je ne rijetko izazvao osmijehe i smijeh na usnama posjetitelja.

REKORDERI I REKORFERKE

Bez zamjerke ostalima, ali spomenut ćemo ovdje one koji su naviše puta darovali krv, s nadom da će nespomenuti  dostići tu magičnu brojku od 100 darivanja  za muške i 75 za žene.

Najveći među najvećima te večeri bio je Hrvoje Markuli, koji je krv darovao 200 ili više puta. Darivatelji s jednako vrijednim brojem od 150 darivanja su: Vladimir Gjurgjević, Branko Šipek i Julijan Šribar.

Sa 100 i više darivanih doza krvi slavljenici su bili: Nikola Bartulović, Željko Buzina, Branko Ceković, Zlatko Cindrić, Stjepan Dijanić, Vjekoslav Drašković, Stjepan Gabud, Donat Gašljević, Marijan Gašpert, Boris Grbac, Bernard Grbić, Vlado Horvat, Željko Horvatić, Jerko Jagušt, Julijan Jurić, Marijan Kadić, Drago Karlović, Mario Keča, Oliver Kelava, Krešo Kovačić, Ivica Kremljak, Darko Krušić, Siniša Kuhar, Dragutin Maloševac, Branko Maričević, Branko Meštrić, Stjepan Novosel, Mustafa Osmanović, Nenad Prudenović, Darko Pevec, Ivan Takač i Stjepan Tomiček.

Kod žena s preko 75 darivanja bile su dvije slavljenice Jasna Jović i Marija Kurtić.

Ovim dobrim ljudima mogu se pridružiti svi oni od 18. do 65. godine života, dobrog općeg zdravstvenog stanja nakon pregleda i odluke liječnika specijalista transfuzijske medicine u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu u Zagrebu, Petrova 3 od ponedjeljka do petka  od 07:30 do 19:00 sati, i subotom od 07:30 do 15:00 sati ili na organiziranim davanjima krvi preko Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu ili Hrvatskog crvenog križa širom Hrvatske, gdje se mogu dobiti i svi savjeti i informacije o darivanju krvi.

Što reći za kraj: Hvala sa čestitkama svima njima, ali i onima koji su samo jednom darovali krv, jer je i to spasilo nečije zdravlje ili život, i svi mi možemo ih gledati kao uzore u našim životima, koji zaslužuju bez obzira što se krv kod nas daruje na načelima anonimnosti, dragovoljnosti, neprofitabilnosti i solidarnosti, više naše pozornosti, bez obzira i na poneke mane bez kojih nema čovjeka, osim naravno diktatora i njihovih sljedbenika, koji su si to ipak samo umislili jer baš i nemaju čime misliti ni suosjećati. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<