GLAVNE TEME

HRVATSKI FILMOVI SU PRIKAZIVANI U KINIMA DILJEM EUROPE

15. veljače, 2014.

Knjiga “Kinematografija u NDH” Daniela Rafaelića

Napisao:Ivan Raos

Fotografija:www.moj-film.hr         

Kinematografija u NDH  Daniela Rafaelića predstavlja se Splitu u ponedjeljak, 17. veljače 2014. u 20 sati  (u kinoteci Zlatna vrata), kad će o knjizi govoriti predstavljači i sudionici predstavljanja: dr. sc. Jurica Pavičić, dr. sc. Dragan Markovina, Leon Riymaul i autor Daniel Rafaelić

Nakon predstavljanja knjige premijerno će biti prikazan film LJUDI U OLUJI (Menschen im Sturm) iz 1941. godine, u kojemu je glumačku skupinu predvodila Olga Tschechowa, onodobna zvijezda kinematografije Trećeg Reicha. Baš taj film bio je jedan od najvećih kino hitova toga doba a, nakon Drugog svjetskog rata biva potpuno zabranjen za javno prikazivanje.  Zagrebačka projekcija prva je bila javna projekcija nakon sedamdesetak godina (održana je u četvrtak, 23. siječnja 2014.) u kino Europa – dvorana Muller u Zagrebu.

Stoga autor knjige Rafaelić i naklada Ljevak s pravom očekuju da će predstavljanje knjige i prikazivanje filma 17. veljače u splitskoj kinoteci Zlatna vrata izazvati oveću znatiželju Splićana, pa i privući iznimnu pažnju struke.

Kinematografija u NDH  novoobjavljena je a eto i javno se u Hrvatskoj predstavlja kao iznimna knjiga povjesničara filma Daniela Rafaelića, objavljena u nakladništvu Naklade Ljevak krajem 2013. Prvo je predstavljaje knjige održano 23. siječnja 2014. u dvorani Muller (kina Europa), kad su je predstavljali dr. sc. Mario Jareb, dr. sc. Ivica Šute, mr. sc. Milana Vuković Runjić, autor Daniel Rafaelić i urednik Nenad Rizvanović

FILM LJUDI U OLUJI

Redatelj: Fritz Peter Buch. U glavnim ulogama: Olga Tschechowa, Gustav Diessl, Siegfried Breuer, Hannelore Schroth, Heinz Weizel, Kurt Melsel, Franz Schafheitlin, Josef Sieber

U srpnju 1941. u endehaški Zagreb dolazi njemačka filmska skupina glumaca i filmaša predvođena Olgom Tschechowom, zaista tadašnjom vrhunskom glumačkom zvijezdom kinematografije Trećeg Reicha. Snimaju film Menschen im Sturm – Ljudi u oluji o pokušaju bijega preko njemačko-srpske granice male grupe volksdeutschera uoči Drugog svjetskog rata. Ovaj film premijerno je u Zagrebu prikazan u ožujku 1942. i vrlo brzo se prometnuo u jedan od najvećih kino hitova toga doba. Rafelić ističe da je moguće stoga što je Poglavnik ustrajavao da se jedan filmski lik oblikuje po njemu, pa je kompromisno unešen lik Hrvata (ljekarnika). Nakon rata, film je stavljen na listu tzv. vorbehalts filmova i bio je godinama zabranjen za javno prikazivanje. Zagrebačka projekcija prva je javna projekcija tog filma nakon sedamdesetak godina.

ANALIZA FILMOVA I ŽURNALA

Hrvatska filmska povijest zapravo je do sad bila jedva pokrivena donekle ozbiljenijim i relevantnim tekstovima, kad se govori za kinematografsko razdoblje (od 1941. – 1945.), koje se preskalo i zaobilazilo u što većem luku. Knjiga Kinematografija u NDH  povjesničara filma Daniela Rafaelića, značajan je iskorak i prinos Hrvatskoj filmskoj povjesnici, prije svega jer s argumentima monografski obrađuje  temu koju u postojećoj stručnoj i znstvenoj literaturi do sad je bila nedostatno obrađena tema.  Zapravo knjiga oznanjuje na jednom mjestu opsežno i razumljivo čitavu povijest kinematografije Nezavisne Države Hrvatske.

Detaljnom analizom svih filmova i filmskih žurnala proizvedenih u NDH, i više  tisuća arhivskih dokumenata iz Zagreb, Beograda, Berlina i Rima, autor knjige pomno propituje svu onodobnu zbilju vezanu za kinematografiju Nezavisne države Hrvatske, koja je djelomice bila u promidžbenom „propagandnom“ dodiru s njemačkom. Autor smatra da je takva (nacistička) „propaganda“ zaista bila uspostavljana, tj. nametnuta diljem nacističke Europe, a djelom i u NDH. Knjiga govori zašto i kako su kinematografski disidenti diljem Europe pružali otpor vladajućem represivnim vlastima (i u Hrvatskoj), i o  njima se prvi put govori. Do sad neviđeni rukopisi, fotografije i filmski plakati prvi put su u knjizi publicirani. Brojni rariteti koji se čuvaju u svjetskim filmskim arhivima prvi put su predočeni u knjizi Kinematografija u NDH. Zasebni dio knjige čine vrjedni interviewi s pojedinim bitnijim osobama (akterima filmskih djelatnosti) toga doba – koje je autor knjige napravio prije njihove smrti.

Knjiga je pisana u formi znanstvenog rada – Broj UDK: 791.43(497.5), publicistički na pristupačan način ocrtava kinematografsku, ekonomsku, socijalnu i općenito politiku kulture (filma), i svih grana kinematografije. Očito su u knjizi iznešena prvi put ozbiljena znanstvena pitanja, pritom i ponuđeni (ne) ideološki ili politički, već isključivo znanstveni odgovori. Knjiga sadrži 350 kartica teksta s više od dvjestotinjak fotografija, desetak reprodukcija filmskih plakata i pedesetak originalnih dokumenata. Čitav sadržaj se po prvi put predstavlja hrvatskoj i međunarodnoj javnosti – zaista u jedinstvenoj knjizi, kako domaće hrvatske filmske povjesnice, tako i publicistike uopće.

Rafaelić je, koristeći stroga merila naučnoistraživačkog postupka, pristupio obradi ove teme kojom se već godinama predano bavi i o kojoj je dosad objavio više studioznih članaka u stručnim časopisima (Hrvatski filmski ljetopis i drugi). Rafaelić je sistematski, precizno i detaljno proučio i obradio sve dostupne izvore, od kojih je najveći deo tek sada preko njegovih istraživanja postao poznat javnosti: originalne filmove (ako su sačuvani), dokumenta i arhivsku građu iz perioda kojim se bavi, dnevnu štampu i periodiku na hrvatskom i na stranim jezicima, raspoloživu literaturu i memoarsku građu koja se tiče kako ovog perioda, tako i onih koji su mu prethodili i uslovili zbivanja u hrvatskoj kinematografiji 1941-1945. Obavio je i razgovore sa malobrojnim živim učesnicima u događajima. Sve podatke koje je pre svega on pronašao u navedenim izvorima, a zatim i one do kojih je došao na osnovu proučavanja literature, kritički je preispitao i uporedio, kako bi došao do validnih zaključaka od kojih je satkano tkivo knjige. Obuhvaćeni su svi vidovi kinematografskih delatnosti – proizvodnja, promet i prikazivanje filmova, reakcije gledalaca i kritike, pisana reč o filmu, cenzura, veze hrvatskog filma sa inostranstvom, mesto i uticaj filma na kulturna zbivanja i svakodnevni život u Hrvatskoj za vreme Drugog svetskog rata. Prof. dr. sc. Dejan Kosanović

Iako je s obzirom na svoj karakter ta monografija namijenjena profesionalnim povjesničarima i stručnjacima drugih profila povezanih s obrađenom temom, ona je zbog načina na koji je napisana i strukturirana više negoli dostupna i takozvanim običnim ljudima koje zanima problematika koju je autor obradio. Držim to jednom od njezinih odlika, koja je zbog uloge koju bi mogla odigrati u prosvjećivanju šire hrvatske javnosti čini djelom od znatne koristi za hrvatsko društvo. Dr. sc. Mario Jareb

UVJERLJIVA KNJIGA

Sve u svemu knjiga povjesničara filma Daniela Rafaelića sadržajno je dojmljiva, jer je pomno, vješto i znalački  napisana, a  zaista uvjerljivo ukazuje na značaj Hrvatskog filma u europskoj onodobnici. Knjiga naveliko objašnjava sve prilike (s mnoštvom detalja, spoznaja i sveukupnih zbivanja), bilo da je riječ o idejama ili scenarijima, snimanjima i sve do premijernih prikazivanja baš svakog poimeničnog snimljenog filma, koji su se snimali tijekom postojanja NDH, kao dio svekolike produkcije kulture u državi. Primjetan je Rafaelićev odnos prema baš takvom hrvatskom filmu, a koji je zaista bio s identitetom djelić one najozbiljenije europske filmske produkcijske razine koja se prikazivala u kninima diljem Europe (iako se proizvodio u onodobnoj Hrvatskoj), u zahtjevnim okolnostima kakvi su vladali od nastanka NDH, i tijekom njezinog postojanja. Knjiga pregledno i učtivo pokazuje sve filmove, kako je svaki pojedini film nastajao i kako je financiran s novčanom podrškom NDH države, čija se politika filma tih godina zasnovala na europskim normama snimanja filmova (Berlin!). Poslužila je uspješna politika filma iz NDH baš odmah nakon propasti (NDH 1945.) Titovoj (totalitarnoj državi Yugi), kao osnova za ideološku propagandu i izobrazbu militantinih partijskih članova i održivost režimskih komunističkih fanatika na vlasti. Politika filma iz NDH bila je polazna osnova za održivost i način financiranja hrvatskog filma, a kao takva traje u Hrvatskoj sve do danas. Knjiga naveliko objašnjava kako i s kojim se uspjehom razvijao hrvatski film u NDH. Zapravo sve nam o tomu sa znanstvenom uvjerljivošću knjiga pregledno govori (uz pokoji tipfeler), a bez potrebe se ističe pojam „propaganda“ (službeni je pojam bio promičba u NDH), dok se u ovodobnoj Hrvatskoj za isti pojam kaže promidžba. Knjiga na žalost ne kaže zašto se oteti i opljačkani hrvatski filmovi iz Hrvatske kinoteke a, hrvatska su filmska baština nalaze bez ikakvog razloga nadalje u Beogradu (u tzv. „Jugoslvenskoj kinoteci“), ali i u drugim arhivama…

Knjiga sažeto govori o sveukupnoj kulturi NDH, iznjela je na vidjelo činjenice koje ukazuju da su to bile godine kad se posvećivalo puno pomnje filmskoj kulturu (kad se je ozbiljeno razvijao hrvatski film), o svemu tomu kompetitivno govori Rafaelićeva povijest kinematografije Nezavisne Države Hrvatske.

SPASITELJ FILMOVA OKTAVIJANA MILETIĆA

O autoru: Daniel Rafaelić, rođen 19.6.1977. godine u Bitolju, Makedonija. Osnovnu i srednju školu polazio je u Zagrebu. A 1996. godine upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu, diplomirao povijest 2002. godine – Amarna period egipatske povijesti umjetnosti. Nakon kojeg je 2003. godine na istom fakultetu upisao Poslijediplomski studij hrvatske povijesti. Potom je 2006. godine upisao Poslijediplomski doktorski studij Moderne i suvremene hrvatske povijesti (u procesu je stjecanja doktorata). Zaposlen u Hrvatskoj kinoteci,  Hrvatskom državnom arhivu (od 2002. do 2010. Godine), kao filmolog – arhivist. A od 2007. do 2009. radi kao Načelnik odsjeka za zaštitu i restauraciju filmskog gradiva. DVD naklada filma Lisinski (1944.), Oktavijana Miletića, nastala je i realizirana prema njegovoj ideji, a proglašena je nakladom godine. U Usmjeren istraživanju domaće i svjetske filmske povijesti kao i istraživanju filmskih arhiva sa svrhom pronalaska zaboravljenih i izgubljenih filmskih zapisa iz Hrvatske. U filmskim arhivima u Beču (2003.) i Berlinu (2008.) pronašao i nakon 60 godina doveo u Hrvatsku i prikazao izgubljene filmove Oktavijana Miletića Kroatisaches Baurenleben (1943.) i Agram. Die Hauptstadt Kroatiens (1944). Za doprinos istraživanju hrvatske filmske baštine nagrađen je 2010. godine nagradom Vjekoslav Majcen Hrvatskog društva filmskih kritičara. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, na predmetu Povijest hrvatskog filma, asistent je u nastavi i ispitima od 2003. – 2008. A od 2010. na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta redovito drži tri izborna kolegija: Film kao povijesni izvor-film i propaganda, Stara povijest na filmu, Srednji vijek na filmu dočim od 2013. na Odsjeku za psihologiju započinje s predavanjima Psihopatologija i film.