Veći PDV, novi porezi i otkazi u javnom sektoru
Piše: Mihovil Tomić
Premijer Zoran Milanović je i zvanično potvrdio je da će PDV rasti sa 23 na 25 posto. Nekoliko dana prije toga premijer je komentirao uvođenje poreza na imovinu jer kao porez na imovinu imaju sve države, a Hrvatska je dosada imala komunalnu naknadu. Porez na imovinu najteže bi pogodio siromašnije i srednje slojeve pučanstva od kojih su mnogi desetljećima radili teško otplaćujući kredite da bi izgradili kuću ili nekakvu manju kuću za odmor, a sada bi za nju prema najavama morali plaćati godišnje 15 do 20 tisuća kuna poreza.
Mnogi imaju i zgrade naslijeđene od djedova, baka koje su često u lošem stanju, a sada bi za njih morali plaćati ogromne svote poreza. Takav porez ne bi gotovo uopće pogodio bogate, jer oni svoje vile, dvorce, jahte i avione imaju upisane kao vlasništvo tvrtke, a ne osobno vlasništvo.
Porez na imovinu uveo bi se 1. srpnja 2012., a u paketu s laganim smanjenjem zdravstvenog doprinosa na plaće. Podsjetimo, vladajući su prije izbora govorili kako neće uvoditi porez na imovinu, pod službenim objašnjenjem da bi prihodi od njega bili premali, te da je potrebno određeno vrijeme za njegovu cjelovitu pripremu. Međutim, istina je bila ta što je Jadranka Kosor, bivša premijerka, počela plašiti umirovljenike i građane kako će ih Kukuriku koalicija uništiti uvođenjem poreza na imovinu, jer će tako oporezivati i njihove teško i mukotrpno izgrađene vikendice
Harač na imovinu neće zaobići ni one s više nekretnina. Primjerice Domagoj Milošević, bivši potpredsjednik Vlade, koji ima 14 stanova, morat će plaćati godišnji porez na svaki stan koji nije prijavljen kao prebivalište, a koji nije iznajmljen ili u nekoj drugoj poslovnoj funkciji. U državama EU-a porez na nekretnine primjenjuje se u svim članicama, osim Belgije i Malte, a visina stopa kreće se od 0,1 do tri posto vrijednosti nekretnine. Dok se u Austriji plaća porez na svaku nekretninu od 0,2 do 1 posto od njezine procijenjene vrijednosti, u Grčkoj, Irskoj, Litvi i Portugalu vlasnici stambenog prostora u kojem i žive od njega su potpuno oslobođeni, ili ga plaćaju sniženo. U Sloveniji porez iznosi od 0,1 do 1,5 posto, no prvih 160 kvadrata stana je oslobođeno poreza ako vlasnik u njemu stanuje. Srbija je, na primjer, porez na imovinu uvela još 2001. i njegove stope kreću se od 0,4 do 2 posto vrijednosti imovine, a u poreznu osnovicu ulaze sve nekretnine, ne samo višak četvornih metara stana. U Italiji stopa poreza na imovinu varira od 0,4 do 0,7 posto i također se plaća na sve nekretnine.
Od najavljenog poreza na dividendu neće biti ništa jer su se veliki dioničari poput Deutsche Telekoma i vlasnika naših banaka osigurali ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Sada je nesumnjivo da će vladajući podići PDV s 23 na 25 posto. I u tome začudo imaju podršku većine naših ekonomista. Guverner Željko Rohatinski čak zagovara PDV od 26 posto. Zašto ne i 27 posto, pa da se izjednačimo s Mađarima ili 28 posto, da mi budemo rekorderi u Europi. Ili 30 posto, lakše ga je računati.
Sve je to moguće u društvu koje uvijek razmišlja samo o tome kako pokrpati rupe danas, a baš ga briga što će biti sutra. Većini naših mudraca, političara i ekonomista, povećanje PDV-a čini se prihvatljivim a argument im je: tako rade i drugi. Naprotiv, PDV treba smanjivati, a ne povećavati, porez na dodanu vrijednost nikako ne bi smio biti veći od 20 posto.
Luksemburg ima najmanju stopu u Europskoj uniji, 15 posto. Švicarska, koja nije u Uniji, ima još nižu – samo osam posto. U većini drugih zemalja PDV se kreće između 19 i 23 posto. Od zemalja koje su nedavno promijenile stopu poreza na dodanu vrijednost ili to tek kane učiniti, većina ih je digla PDV. U isto vrijeme ima zemalja, na primjer Češka, u kojoj se razmišlja o smanjenju. Većina zemalja isto tako ima i sniženu stopu na slične proizvode: hranu, ugostiteljstvo, promet, lijekove, knjige i novine.
Porez na dodanu vrijednost jedan je od najrasprostranjenijih poreznih oblika u svijetu i koristi ga oko 120 zemalja, a u Hrvatsku je uveden 1999. Iako se tijekom 12 godina njegove primjene mijenjao sustav PDV-a, taj je porez bio jedan od najizdašnijih proračunskih prihoda. U prvih jedanaest mjeseci 2011. tako je proračunu donio gotovo 35 milijardi kuna, što je u odnosu na ukupne prihode središnje države gotovo 36 posto. Od sredine 2009. godine primjenjuje se opća porezna stopa PDV-a u visini od 23 posto kojoj podliježe većina roba i usluga. Od 2006. godine uvedena je međustopa od 10 posto u turističkom sektoru, koja se odnosi na usluge smještaja u svim vrstama ugostiteljskih objekata te na usluge agencijske provizije za te usluge, a godinu i pol dana kasnije PDV od 10 posto plaćaju i izdavači na novine i časopise koji izlaze dnevno ili periodično. Nižu stopu PDV-a ne mogu koristiti izdavači čiji su proizvodi posvećeni oglašavanju.
U Hrvatskoj je na snazi i takozvana nulta stopa PDV-a, koju Europska unija ne dopušta, pa će oslobođenje od oporezivanja socijalno osjetljivih proizvoda otići u zaborav pristupanjem u tu asocijaciju. Od oporezivanja putem PDV-a tako su oslobođene sve vrste kruha i mlijeka, knjige, u
Hrvatska ima neke zemljopisne posebnosti i ona mora biti jeftinija od okolnih zemalja. A ako bude skuplja ili drastično skuplja, što će se zbiti prihvati li se povećanje PDV-a, zna se što će se dogoditi. Svi će u kupnju krenuti preko granice jer ona u bilo kojem dijelu Hrvatske nije daleko. Kupovat će jeftinije i još dobivati povrat poreza, pa će se doprinos PDV-a državnom proračunu smanjiti umjesto da se poveća.
Rješenje je u isušivanju sivog tržišta koje proguta najmanje trećinu budžeta, ali za isušivanje te močvare, treba imati poštenu upravu, poštenu inspekciju, poštenu policiju i poštenu carinu.
Ministar Slavko Linić je ustvrdio i kako nova Vlada neće kresati mirovine, ali će se razmatrati situacija u javnoj upravi, jer je masa plaća prevelika, pa su mogući preustroji i racionalnija organizacija državne uprave, što u stvari pretpostavlja smanjivanje broja zaposlenih u javnoj upravi. Nova Vlada bi trebala donijeti i Zakon o financijskom poslovanju koji će rok plaćanja PDV-a povećati s 30 na 45 dana, s tim da bi država svoje obveze morala plaćati u roku od 30 dana, a privatni sektor u vremenu od 60. Govoreći o problemu nelikvidnosti, upravama blokiranih tvrtki će se dati 30 dana da se nagode s vjerovnicima, a ako ne uspiju, slijedi novi krug pregovora za nagodbu u roku od 90 dana nakon čega se ide u – stečaj.
Domaćem užasu i velikim troškovima treba pridodati i ulazak u EU, a neki kažu Europa je tri puta skuplja kutija cigareta i mnogo toga drugog.
O daljnjoj rasprodaji državne imovine, također najavljenoj, u ukupnom poreznom i drugom poskupljenju neće se stići ni razmišljati. 
