GLAVNE TEME PRENOSIMO

GUARDIAN: PUTIN GUBI, U RUSIJI ČAK JE I VODKA POSKUPJELA

10. prosinca, 2025.

Putinov savjetnik Jurij Ušakov ukazao da su nedavni prostorni pomaci “pozitivno utjecali” na pregovore. Tisdall to naziva zabludom. Dobitci su, piše, marginalni jer Rusija proteklih dvije godine nije osvojila niti 1 posto ukrajinskog prostora. Unatoč iznenadnoj invaziji i golemoj nadmoći u ljudstvu i tehnici, Putin nije uspio pokoriti Ukrajinu

Priredio: Franjo Dobrović

Simon Tisdall kao politički komentator Guardiana u autorskom tekstu iznosi vrlo oštru i osobnu kritiku ruskog predsjednika Vladimira Putina i predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, tvrdeći da su njihove odluke pogubne ne samo za Ukrajinu nego i za Rusiju, Sjedinjene Države i širu međudržavnu i međunarodnu sigurnost.

Prema Tisdallu, Britanci koji misle da njima vladaju nesposobni političari trebali bi, “zbog perspektive”, pogledati Putina i Trumpa. On tvrdi da Putin sustavno uništava vlastitu državu ratom kojeg je sam započeo i koji za Rusiju predstavlja gospodarsku, financijsku, geopolitičku i ljudsku katastrofu koja se svakim danom produbljuje.

Tisdall.piše da je Trump iz osobnih ni malo jasnih razloga prošlog tjedna Putinu ponudio politički spas, ali ga je ruski predsjednik glatko odbacio. “Te dvije budale savršeno se zaslužuju”, smatra komentator Guardiana.

Putin pati od ekspanzionističkih fantazija

Prema Tisdallovu tumačenju, na pregovaračkom stolu u Moskvi, bio je tzv. mirovni sporazum koji bi de facto nagradio rusku agresiju, time što bi brutalnom agresoru ustupio velik dio ukrajinskog državnog prostora, ozbiljno potkopao neovisnost Kijeva i oslabio obranu Ukrajine od budućih napada.

Takav Trumpov dogovor, uvjeren je Tisdall, podijelio bi SAD i Europu, možda i kobno oslabio NATO, možda djelomice rehabilitirao rusko gospodarstvo i vjerojatno srušio vladu Volodimira Zelenskog. Sve su to, podsjeća Tisdall, ključni ruski ratni ciljevi.

Ipak, Putin je kazao “ne” jer, prema autoru, pati od neoekspanzističkih fantazija i opsesije vlastitim političkim nasljeđem. Uvjeren je da može dobiti sve, i još više, nastavkom rata. Tisdall tvrdi da je Putin uvjerio Trumpa kako je ruska pobjeda neizbježna i da su “lukavi Europljani” pravi huškači rata. Ali ta je pretpostavka, piše, pogrješna.

Tisdall podsjeća da će skoro biti četiri godine otkad je počela Putinova invazija na Ukrajinu, i dalje zaglavljen u blatu i ledu Donbasa, dok se unutar Rusije stanje pogoršava. Nakon dvije godine rasta potaknutog isključivo vojnom potrošnjom, prihodi od nafte i plina, koji čine oko 60% državnih prihoda, pali su 27% u odnosu na prethodnu godinu, a daljnji pad prihoda od prodaje nafte i plina postaje nepredvidiv i niti malo optimističan, jer proračunski manjkovi svakim kvartalnom sve su veći pa se recesija nazire.

Ukrajina je uočila ruske slabe točke

Inflacija službeno iznosi oko 8% iako je najmanje još četiri puta tolika, kamatne stope bile su 18 % a sad su oko 16%, proračunski deficit raste te bi do kraja godine mogao doseći vrtoglavih 250 milijardi eura, više od polovice likvidne državne imovine iz fonda nacionalnog bogatstva potrošeno je od 2022., državne tvrtke gomilaju dugove, inozemna ulaganja urušila su se, a troškovi uvoza strateške robe porasli su 122%. Rusija je većinu zlatnih rezervi oko 2 i pol tisuće tona bud zašto prodala tijekom 2023. i na početku 2024., prije nego mu je u drugoj polovici 2024. počela znatno rasti cijena koja još uvijek raste. Tisdall ističe, da sve to služi financiranju rata te da je čak i votka poskupjela za više od 5%.

Tisdall piše da se ukrajinsko obrambeno djelovanje i pritisak na ruske postrojbe duž bojišnice stalno pojačava i da se ruski osvajački rat pomalo preselio u Rusiju. Ukrajina je identificirala slabe točke: ruske rafinerije, cjevovode i “flotu u sjeni” tankera koji odvoze ilegalni izvoz nafte. Ukrajinske specijalne postrojbe redovito pogađaju energetska postrojenja duboko u Rusiji, izazivajući paniku i nestašice goriva.

Uz sve to, prema Tisdallu, energetski divovi Rosneft i Lukoil suočavaju s problemima jer azijski kupci, uključujući one u Kini, pokušavaju izbjeći sekundarne američke sankcije. Autor smatra da se ekonomsko propadanje Rusije podudara s dramatičnim padom njezina geopolitičkog utjecaja.

Putin nije uspio pokoriti Ukrajinu

Dok je zaglavljena u Ukrajini, Moskva je nemoćno promatrala kako se Sirija okreće Zapadu, a Iran postaje meta američkih i izraelskih napada. Sada i Venezuela uzalud traži rusku potporu. Odnosi s Kinom, piše Tisdall, svedeni su na odnos u kojem je Rusija poniženi mlađi partner.

Tijekom nedavnog posjeta Indiji Putin je, prema njegovim riječima, djelovao kao slab pregovarač u državi koja, pod američkim pritiskom, sada bojkotira rusku naftu. Javni govor (narativ) kojeg sve više putinofili i rusofili šire da “Rusija pobjeđuje”, tvrdi Tisdall, oslanja se na izmišljene (navodne) ruske uspjehe na bojištu.

Putinov savjetnik Jurij Ušakov ukazao da su nedavni prostorni pomaci “pozitivno utjecali” na pregovore. Tisdall to naziva zabludom. Dobitci su, piše, marginalni jer Rusija proteklih dvije godine nije osvojila niti 1 posto ukrajinskog prostora. Unatoč iznenadnoj invaziji i golemoj nadmoći u ljudstvu i tehnici, Putin nije uspio pokoriti Ukrajinu.

Cijena tog neuspjeha mjeri se stravičnim ruskim ljudskim gubitcima, više od 1 200.000 poginulih od početka agresije 2022. godine. Više od 280.000 poginulih ili teško ranjenih ruskih vojnika tijekom prvih osam mjeseci 2025., odnosno moglo bi biti oko pola milijuna ukupno do kraja ove godine.

Prema Tisdallu, ključno pitanje glasi: koliko dugo će ruski narod trpjeti diktatora odgovornog za genocid i masovna ubojstva, trovanje u Salisburyju i ratne zločine, koji sada prijeti i ratom s Europom? On ističe cinične novčane poticaje i odštete za poginule koji se nude siromašnim dobrovoljcima iz ruralnih područja, čiji je prosječni životni vijek na bojištu traje 12 dana.

Kao dodatni udarac, isplate su smanjene zbog proračunskih rezova. Tisdall se poziva i na neovisnog novinara Alekseja Kovaljova, koji tvrdi da vojna potrošnja kratkoročno prikriva desetljeća zanemarivanja, “nudeći socijalnu mobilnost kroz masakr”.

Kad rat jednom završi, upozorava Kovaljov, Rusiju bi mogla pogoditi golema društvena kriza, čega se Kremlj boji i zato guši javno i internetsko neslaganje. Prema Tisdallu, i to je razlog zbog kojeg Putin ne želi završiti rat.

Situacija se u sadašnjem svijetu programski se ubrzano mijenja ona uvelike pogađa i Rusiju. Veliko je pitanje, je li Rusija neuništiva

Tisdall završava tekst kritikom Trumpove politike prema Ukrajini. Smatra da je predsjednik SAD-a od početka popuštao Rusiji i da se bez ikakvog razloga prilagođavao Putinu napadajuću Zelenskog i obustavljao isporuke oružja, čime je oslabio Ukrajinu. Trumpovu želju da se prikaže mirotvorcem, izbor rodbine i bliskih suradnika za neformalne izaslanike te pokušaje marginalizacije Europe Tisdall vidi kao poteze koji pomažu i ohrabruju Putina.

Po njegovoj prosudbi, Trumpovo miješanje u rusko-ukrajinski sukob produljuje rat i ne će dovesti do mira. Zaključuje da bi se trebao povući, dok bi Europa i NATO trebali pojačati vojnu pomoć Ukrajini, osigurati reparacijske zajmove iz zaplijenjene ruske imovine, strože provoditi energetske sankcije i odlučnije odgovoriti na sabotaže i kibernetičke napade.

Na kraju, Tisdall ističe da je Rusija kao država “prevelika da bi propala” i da njezina povijest pokazuje da je neuništiva, ali da je teško odgovoriti na pitanje što će se sve slijedeće godine zbivati u Rusiji i Ukrajini?! Pi tom je dodao da je lažni Putin pobjediv. “On gubi, ne pobjeđuje. I prije ili kasnije, kao i careve i totalitarne vladare prije njega, Rusija čije ime slavi sažvakat će ga i ispljunuti”, predviđa. T