Maja Brinar sve dogovorila s Ivom Josipovićem u Moskvi?
Piše: Mihovil Tomić
Foto: Jutarnji.hr
Filmsko remek-djelo čuvenog talijanskog redatelja Luchina Viscontija – “Smrt u Veneciji” možda na najbolji način oslikava propast jednog grada, te na fellinijevski način ocrtava društvenu dekadenciju toga vremena. U prošlom stoljeću Venecija je bila sinonim za ekskluzivni i aristokratski turizam i destinacija privilegiranih i bogatih gdje se pansion mjerio tjednima a ne noćenjima kao danas. Čini se da naš Dubrovnik ide istim utabanim stazama ne učeći na pogreškama kako Venecije tako i drugih potrošenih mediteranskih gradova. Dakle, vrlo sličan prizor iz tadašnje Venecije vidljiv je u današnjem Dubrovniku. Starosjedioci polako prodaju imetak strancima, a lokalno stanovništvo nezaustavljivo ustupa mjesto hotelima.
Hrvatska, očigledno bez jasne urbane i turističke vizije, odavno je dovedena na rub političko- investicijskog ponora, te će zasigurno morati krenuti drugim putevima a ne mijenjati svake četiri godine SDP za HDZ ili HDZ za SDP, a usputno s time svakih nekoliko godina zamjenjivati resorne ministre, zakone, poglede na budućnost i sve ono loše što s time ide ruku pod ruku.
OD MINISTRICE DO KUĆANICE
Maja Brinar svoju je kratku i strelovitu karijeru u Hrvatskoj započela u Agrokoru, gdje je s nepunih 30 godina dospjela na poziciju šefice odjela za financije. U Agrokoru je imala nadimak “Kuštrava Maja”. Iz Agrokora je dolaskom Račanove koalicije otišla u Ministarstvo gospodarstva, navodno, na poziv ministra Fižulića, ali uz svestranu pomoć Nadana Vidoševića. Tim prelaskom postala je voditeljica ministrova kabineta, a ubrzo postaje njegovom zamjenicom. Nakon toga, a u sklopu njenih kasnijih zaduženja oko privatizacije INA-e, počele su ubrzane pripreme za SDP-ovsku privatizaciju domaće naftne kompanije, tijekom kojih je upoznala Aarona Frenkela. Gospodin Frenkel je izraelski biznismen i potječe iz vrlo bogate židovske obitelji koja je stekla golemo bogatstvo trgujući dijamantima i ruskom naftom.Tijekom 2007. godine tadašnji predsjednik Stjepan Mesić predložio je imenovanje Aarona Frenkela počasnim konzulom Republike Hrvatske u Izraelu. U ovom trenutku Republika Hrvatska uz postojeće veleposlanstvo i konzulat ima u Izraelu četiri počasna konzula.
Svadba Maje i Aarona odvijala se u Monte Carlu, a na vjenčanje je, navodno, bilo utrošeno oko dva milijuna dolara s brojem od 700 uzvanika, a zasvirali su i Dubrovački trubaduri. Taj događaj je u Hrvatskoj bio medijski vrlo intenzivno popraćen. Tih dana u Monte Carlu su viđeni Davor Štern i bračni par Zlatko i Piruška Canjuga. Od tog trenutka Maja Brinar postaje kućanica, te se polako uklapa u ortodoksnu obitelj Frenkel preobrativši se na židovstvo.
OD KUĆANICE DO INVESTITORICE
Gotovo deset godina kasnije Maja Brinar-Frenkel, supruga izraelskog investitora Aarona Frenkela, odlučila je preuzeti brigu oko napola ugaslog projekta Golfskog parka Dubrovnik. Tome je prethodio neobično zanimljiv susret bračnog para Frenkel s predsjednikom Ivom Josipovićem izvan granica Hrvatske. Sastanak se dogodio na paradi Crvene Armije u Moskvi i to prilikom protokolarnog susreta hrvatske i izraelske delegacije. Od tada sve je poduzetnoj investitorici Maji krenulo uzlaznom linijom i sve se odjednom posložilo baš kao u zlatno doba bivše koalicijske vlasti u kojoj je munjevito napredovala…
Kad već spominjemo ta prošla vremena, možda ne bi bilo loše napomenuti da domaća investitorica s izraelskom putovnicom možda potraži savjet svoje nekadašnje kolegice iz Račanove vlade kao i predsjednikove turističke savjetnice, Pave Župan Rusković, ali i nekadašnje savjetnice Uprave tvrtke Adriatica.net, njegovog najboljeg prijatelja Marka Vojkovića, na eventualno mogućem primjeru investiranja u golf igrališta na Kopaoniku ukoliko ipak dođe do neplaniranog zastoja na Srđu. Gospođa Rusković bi joj tu mogla nepogrešivo pripomoći u specifikaciji i načinu kako napraviti “transparentni” turistički elaborat. A ni zeleni na Kopaoniku nisu baš na tragu EU, pa ni tu ne bi trebalo biti problema s kakvim se trenutno suočava u Hrvatskoj.
U slučaju da dođe do gradnje ekskluzivnog urbanog golf-parka na Srđu, bit će to investicija vrijedna oko šest milijardi kuna. Trenutno je taj projekt na udaru brojnih eko-udruga, arhitekata, međunarodne i domaće znanstvene javnosti dok ga s druge strane Vlada Republike Hrvatske, zasad putem Ministarstva gospodarstva, neargumentirano uvrštava u jedan od 100 najvažnijih investicijskih projekata. Sporni kompleks će imati luksuzne vile, butique, hotele, golf-terene, amfiteatar za 2000 ljudi, konjički klub, biciklističke staze s površinom od 310 hektara zemljišta na brdu iznad Dubrovnika.
MINISTARSTVO TURIZMA DALO “DVOJKU”
Ministar turizma Veljko Ostojić nije se povoljno izrazio o projektu, a turistička struka vrlo ga teško prihvaća jer odudara od osnovnih elemenata održivog turističkog razvoja. U ime svog ministarstva dao je službenu izjavu (citiramo): „Kad se govori o predstavljenom projektu golfa na Srđu, onda treba jasno kazati da se tu radi o nekretninskom projektu i tako ga treba tretirati. To je projekt koji u svojem sadržaju ima i golf. No, tu se nipošto ne radi o turističkom projektu i to treba u startu biti jasno kazano, jer je riječ o zamjeni teza. Naime, stalno se govori samo o golfu, a on je u stvarnosti tek u drugom planu.“
Za razliku od nadležnog ministra, novoizabrana čelnica Hrvatske turističke zajednice – Meri Matešić, dala je dijametralno suprotnu izjavu i podržala projekt apartmanizacije na Srđu. Više je nego očito da direktorica HTZ-a dolazi iz istih struktura odakle se vinula u investicijsko nebo i Maja Brinar-Frankel. U dosadašnjim višegodišnjim javnim nastupima svi dosadašnji direktori HTZ-a slijedili su naputak i razvojni okvir Ministarstva turizma. Konačno, ministar Veljko Ostojić je i formalni šef Meri Matešić, a HTZ operativno tijelo Ministarstva turizma. Drugo, razmimoilaženje ovog turističkog dvojca u posljednjih mjesec dana dogodilo se prilikom izbora direktora HTZ-ovog predstavništva u Londonu, kamo je otišao potpuno promašeni i neupotrebljiv kandidat iz Croatia Airlinesa.
Osim toga, i eminentni eksperti iz Instituta za turizam, instituta Ivo Pilar i s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dali su negativno mišljenje o investicijskoj studiji “Utjecaj projekta Golf park Dubrovnik na lokalnu ekonomiju grada Dubrovnika”. Također, strukovna udruženja arhitekata, povjesničara umjetnosti i konzervatora Republike Hrvatske ocijenila su kako je projekt golfa na Srđu štetan za kulturnu baštinu i vizuru grada Dubrovnika, dok je prijedlog Društva arhitekata Dubrovnika da se Srđ uredi kao povijesni park.
PREDSJEDNIKOV “PIONIR” RADMAN
HRT je šokirao hrvatsku javnost i zabranio već pokrenuto emitiranje radijskih spotova “Srđ je naš” koji su već bili u eteru lokalnog Radija Dubrovnik prema zakupljenom medija-planu. Odluku o zabrani donio je tzv. novi-stari šef HRT-a, Goran Radman uz trivijalno obrazloženje da “ne može prihvatiti zahtjev nevladine udruge da zakupi komercijalne termine na javnom servisu. Reklamama se građane pozivalo da izađu na referendum te daju svoj potpis za mogućnost da odlučuju o budućnosti projekta golfa i gradnju apartmana na Srđu.
Na Radmanovu cenzuru je reagirala i Zelena akcija, koja je zakupila medijski prostor za reklamiranje reklame za referendum. Zelena akcija skandaloznim smatra da se komercijalni spotovi i govorne poruke tvrtki mogu reklamirati u medijskom prostoru Hrvatske televizije i radija, dok se zabranjuju pozivi građanima da daju potpis za raspisivanje referenduma. Unatoč očitoj sabotaži s HRT-a, u prvom danu prikupljeno je preko 2000 potpisa građana, što je pet posto predviđenog biračkog tijela.
MAJA BRINAR ZABRINULA I UNESCO
Iz sjedišta UNESCO-a u Parizu su također objavili da su službenim putem od Vlade RH zatražili objašnjenje o utjecaju golferskog projekta na Srđu na svjetsku baštinu Dubrovnika.
Kao kolateralna žrtva navedene, na trenutke i incidentne situacije, smijenjen je prije desetak dana i
pomoćnik ministrice Zlatar zadužen za baštinu, Zlatko Uzelac, i to bez ikakvog obrazloženja Ministarstva kulture. Ta posljednja iznenadna smjena posebno zabrinjava, jer je upravo struka dužna postupati po Konvenciji UNESCO-a o zaštiti urbanih krajolika i Bečkom memorandumu. Te međunarodne konvencije govore da osim same povijesne jezgre grada Dubrovnika treba štititi i neposredni okoliš. Republika Hrvatska je dužna brinuti se o okolini UNESCO-ve baštine, a prema Europskoj konvenciji o krajolicima dužni smo izraditi krajobraznu osnovu prostora, što dosad nadležno ministarstvo nije učinilo.
U IZRAELU ILI MONTE CARLU TO NE BI PROŠLO
Familija Brinar-Frenkel trenutno ima više prebivališta. Žive u Monacu, drugi dom im je Tel Aviv, a planiraju živjeti i u Dubrovniku. Pri svojim javnim istupima o projektu na Srđu, upravo su oni koji zagovaraju i neprestano tvrde da to rade u ime turizma i u ime golfa. Međutim, ostali su vidno iznenađeni kada im je s najmeritornije adrese, a to je Ministarstvo turizma, rečeno da to nije tako i da njihova južno-dalmatinska prostorna politika ne samo da nije turistička, nego uništava turizam djelujući u njegovo ime i za njegov račun.
Zalijevanje betonom dijelova Kneževine Monaca, grada Monte Carla ili izraelske obale ovom dvojcu izraelsko-hrvatske familije Frenkel-Brinar sigurno ne bi palo na pamet, niti bi im to tamošnje vlasti dopustile. Stoga im se, valjda, Hrvatska učinila jeftinim medijem za investicije kako bi ispunili svoje, prvenstveno građevinske, a potom i turističke ambicije. Pritom ih očito nije previše briga kako će to sveukupno izgledati, već kakav će biti njihov pogled s visine na plavetnilo Mediterana. Vile i apartmani bi valjda po principu mega-kruzera, tj. njihovih unutarnjih ili vanjskih kabina s pogledom na more, dobile više ili niže prodajne cijene kvadrata za bogatu klijentelu koju bi naša Maja uredno bookirala. Zanimljiv podatak čini i službeno objavljena informacija da PR posao u „prepariranju“ hrvatske javnosti za Maju Brinar-Frenkel odrađuje majstor spina, Krešimir Macan. Primarni i jedini zadatak s angažiranjem Macana je u tome da u javnosti stvori dojam da je pitanje projekta na Srđu pitanje za ili protiv golfa. Istina je upravo suprotna.
KRIMOGENI VLAHUŠIĆ PROMIJENIO RETORIKU
I dok Ministarstvo kulture mudro šuti o spomenutom horroru u kulturnoj baštini, ministrica Zlatar, stranačka je kolegica dubrovačkog gradonačelnika Andre Vlahušića, koji je vlast osvojio obećanjem o raspisivanju referenduma o pitanju Srđa da bi obećanje prekršio te se pretvorio u zagovornika, ali i potajnog glasnogovornika „betonskog golfa“. Zabilježeno je i Vlahušićevo manipuliranje arhitektonskom strukom po ovom pitanju. Postoji teoretska mogućnost i opravdana sumnja da je kazneni progon Vlahušića učinio pogodnim i prilagodljivim da „građevinski golferi“ lakše ostvare svoj naum i dođu do svog cilja. Da podsjetimo, gradonačelnik Dubrovnika, Andro Vlahušić je nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora zbog afere „Šipan“. Iz svega navedenog je jasno vidljivo da optuženi i nepravomoćno osuđeni Vlahušić naglo mijenja dosadašnju retoriku. Naime, tko je ikad politički poslovao s HNS-om trebao je ispuniti podugačke “predbračne ugovore”, koji su morali ostati politička tajna, a u kojem se razvio sindrom HNS-ova klijentelizma. Čak više, članovi HNS-a od Ferenčaka do Vlahušića znali su se vrlo često upustiti u poznatu igricu pod nazivom „uzmi ili ostavi“. Kada bi Ministarstvo pravosuđa ili DORH kojim slučajem objavilo statistiku, vjerojatno bi isplivao podatak da je, iza HDZ-ovih članova, najviše optužnica podignuto upravo protiv uvaženih članova iz HNS-a.
Inače, u Dubrovniku je već započelo prikupljanje potpisa građana za raspisivanje referenduma o izgradnji golf terena na Srđu. Odlučivanje referendumom vrhunac je demokracije. Potpisi će se prikupljati od 1. do 15. veljače. Potrebno je skupiti osam tisuća potpisa kako bi Gradsko vijeće raspisalo referendum.
Na početku prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma, predstavnici GONG-a, Transparency Internationala Hrvatska i Organizacijski odbor za referendum, okupili su se na zajedničkom sastanku u Dubrovniku, te poslali jedinstvenu poruku građanima zemlje u kojoj vladaju klijentelizam i nepovjerenje u institucije vlasti, da se u ovakvim trenucima i kada je riječ o projektima koji imaju dalekosežne posljedice, moć odlučivanja prepusti isključivo građanima. Referendum će biti pokazatelj da se neke stvari u životu kao ni ljudsko poštenje ne mogu kupiti novcem.
9 komentara
Uskoči u raspravuNa referendum mora izaći oko 20.000 stanovnika grada Dubrovnika da bi se projekt izgradnje golf terena i apartmana na Srđu zaustavio, a vrlo je izgledno da hoće. Nakon toga, potpisi se šalju u Gradsko vijeće Dubrovnika koje ih u roku od 8 dana prosljeđuje Ministarstvu uprave. Ministar A. Bauk ima zatim 60 dana da raspiše referendum koji će se očito poklopiti s lokalnim izborima, a investitor u tom slučaju ne bi imao nikakve šanse u eventualnom zahtjevu za odštetu u slučaju da mu se projekt zabrani referendumom. Dakle, ostaje mu uzgoj ovaca i koza na površinama koje je kupio a što je u skladu s urbanističkim planovima kao i moguća eko-proizvodnja s naglaskom na eko-turizam za koji se danas mnogi zalažu.
U ovom slučaju bi trebalo napraviti porezni nadzor već kupljene zemlje na Srđu i utvrditi da li su investitori platili porez RH a prema ciframa s kojama se razmeću u javnosti.To je ujedno i glavno pitanje za prvu plavušu porezne uprave Nadu Čalović-Smiljanec i njenog šefa iz Rijeke.
Za G.Radmana će biti pogubno ukoliko se pokažu istinitima glasovi da je on kao šef HRT-a pripadnik političkog klana jednog od visokih državnih dužnosnika, nezadovoljnog svojim formalnim ovlastima…
super clanak!
Lijepe “minđuše”… Mora da vrijede više od moje obiteljske vile u Dubrovniku.