Donosimo izlaganje prof. dr. Ive Banca u Dubrovniku
Portal Tjedno s dopuštenjem Hrvatskog helsinškog odbora na objavljivanje, donosi izlaganje prof. dr. Ive Banca, člana izvršnog odbora HHO-a, što ga je održao 23. kolovoza 2014. u Dubrovniku na EU spomendan na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.
Foto: www.hho.hr
Europski spomendan na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima
(HHO i Udruga „Daksa“, Dubrovnik)
Prije sedamdesetipet godina – na današnji dan – njemački ministar za vanjske poslove Joachim von Ribbentrop i sovjetski premijer i narodni komesar za vanjske poslove Vječeslav Molotov potpisali su u Kremlju pakt o nenapadanju između Njemačke i Sovjetskog Saveza. Ovaj sporazum između dva protuljudska totalitarizma stvarni je početak jednog krvavog vrtloga, dotad neslućenog u povijesti čovječanstva, koji je Europi i svijetu prenio strahovladu modernih totalitarizama – nacizma, fašizma i komunizma, svaki od kojih je, sirenskim zovom utopije, obećavao raj na zemlji, a donio rat, apsolutističku diktaturu, genocid, logore, laži i poniženja. Stoga je Europski parlament 2008. godine odlučio da se 23. kolovoza posveti sjećanju na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Zato se i mi već nekoliko godina okupljamo na današnji spomen -dan kako bismo odali počast žrtvama i potvrdili našu odanost pluralnom i demokratskom poretku, ljudskim pravima i slobodama te hrvatskoj domovini i nezavisnosti.
DRSKA ZAŠTITA OPTUŽENIH UDBAŠA
Protekla je godina bila poprište velikih sukoba na našoj javnoj sceni. Borba protiv Vladina posve neuspjelog, ali zato ništa manje drskog, pokušaja zaštite optuženih udbaških glavešina od europskog uhidbenog naloga, što je obveza u Uniji kojoj smo prije godinu dana pristupili, predstavlja veliku pobjedu nad totalitarnim ostacima u današnjoj Hrvatskoj. Ova je borba iz jazavičjih jazbina na svjetlo dana istjerala svaku nečistoću, među kojom posebno zaudara apologetska retorika u službi komunizma. Termin „komunistički zločini“ nikad više neće biti upitan, pa je i Ministarstvo branitelja, unatoč Vladinim nastojanjima da zametne trag nakon odustajanja od saborskog pokroviteljstva nad bleiburškim spomen-danom, pored namjerno nejasnog termina „žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja“, počelo rabiti izraz „žrtve komunističkog režima“ i obilježavati komunistička stratišta.
ODVJETNIČKI OPSJENAR
Ipak, borba za povijesnu istinu ne samo o totalitarizmima nego o njihovim učincima ostaje politička zadaća naše generacije, koja mora dovršiti izgradnju demokratskog poretka. To je danas mnogo teže nego prije četvrt stoljeća, kad je pod udarcima narodnog ustanka pao Berlinski zid. Pitanja koja tada nismo ni primjećivali, danas su od presudne važnosti. Primjerice, što je ova naša Hrvatska? Je li ona u kontinuitetu s narodnom državom što su naraštaji stvarali još od ranog srednjeg vijeka, u neprekidnom kontinuitetu sa saborskim životom koji je privremeno ugasnuo tek 1918., ili je riječ o dijelu (administrativnoj jedinici) komunističke Jugoslavije koja baštini sve ustanove ove totalitarne države? Kad bi referentna povijest naše Hrvatske doista bila zbijena u četiri i pol desetljeća komunističke vlasti onda bismo se (tužna srca) mogli i složiti s jednim odvjetničkim opsjenarom koji bez znakova nervoze mirno tvrdi kako je „SOA pravna sljednica Službe državne sigurnosti (SDS) … Republika Hrvatska se razdružila od ostatka krnje Jugoslavije. Ona se razdružila kao republika/država, definirana ustavom iz 1974. u svojim državnim granicama, sa svim državnim i inim institucijama“ (Jutarnji list, 16. kolovoza). Po tomu, veli on, Hrvatska mora plaćati obranu službenicima SDS-a, jer to je ustanovljeno republičkim zakonom iz 1979.
DEMOKRACIJA PO MANOLIĆU
Pa to je kolosalno! Udbaške ubojice se brane zakonom iz 1979., donesenim nešto malo nakon ubojstva Brune Bušića. Je li naša Hrvatska sljednica i Brunina ubojstva? Je li se „razdružila“ skupa sa svojim dijelom institucija državnog terora – tamo negdje od Bleiburga pa do atentata na Antu Đapića u Njemačkoj 1989. godine? Komunistički apologeti na to odgovaraju pozitivno. Za Josipa Manolića riječ je o suzbijanju kriminala, jer je, citiram interview s Josipom Körblerom, po Manoliću „Đureković bio kriminalac.“ Zapravo, „kriminalci“ smo svi mi, koji se ne želimo vratiti na „Titov put,“ barem ne mi, kojima za razliku od Manolića nije „simpatičniji Orbanov nacionalizam“ od američkog liberalizma (Jutarnji list, 3. kolovoza). I ne može nam biti, jer kad fanatici sijeku glave, sprovode prisilna obraćenja, uništavaju crkve i džamije te žene odvode u ropstvo, onda se traži pomoć one svjetske sile koja zastupa slobodu i demokraciju, a ne pokvarene male autokracije iz srednjeeuropske zone diktatura, čiji su korijeni i danas u raspadnutom humusu komunizma.
NEOKOMUNISTIČKI GLASNOGOVORNICI
Nešto što 1989. i 1990. također nismo primjećivali je povijesni pravorijek komunističkom totalitarizmu. Golemi korak ka ujedinjenju Europe posljedica je upravo pada Berlinskog zida i integralnog komunističkog sustava u satelitskim zemljama Istočne Europe, Jugoslaviji, Albaniji, pa i Sovjetskom Savezu. Tako je pored pobjede nad nacizmom i fašizmom 1945. pobjedom nad komunizmom kompletirana pobjeda nad svim europskim totalitarizmima, što je otvorilo vrata integraciji jedanaest bivših komunističkih država, prošle godine i Hrvatske, u zajednicu europskih država – Europsku Uniju, ali također u zapadni savez obrane i demokracije – NATO. Tko je to dovodio u pitanje kroz ovih proteklih dvadeset i pet godina? No, danas je i to moguće. Neokomunistički glasnogovornici danas otvoreno nastupaju protiv raspada komunističkog sustava. U Pupovčevim Novostima Tomislav Jakić tvrdi da je proces otopljavanja odnosa Istok – Zapad „zdravoj pameti usprkos, prekinut rušenjem Berlinskog zida i slomom onoga što smo bili naučili zvati socijalističkim sustavom u globalnim okvirima. Zapad, na čelu s Washingtonom, shvatio je to kao svoju neporecivu pobjedu u hladnom ratu … i kao priliku da svoje društveno-političko i gospodarsko ustrojstvo, kao i svoj sustav vrijednosti, nametne cijelome svijetu, dojučerašnjim tzv. socijalističkim državama (koje su postale ʻtranzicijskeʼ) u prvome redu“ (Novosti, 8. kolovoza). Zanimljivo, istu primjedbu o američkoj potrebi „da svoj model demokracije šire svjetom“ možemo naći u jučerašnjoj kolumni Nina Raspudića, najmarkantnijeg predstavnika adolescentske protuzapadne desnice u Hrvatskoj.
TOTALITARNO PODZEMLJE
Taj upitni sustav vrijednosti, taj navodno „njihov“ („američki“) demokratski model, koji nasljednici lijevih i desnih totalitarizama prikazuju nama tuđim, je demokracija i nitko nam ga nije nametnuo niti nam je stran, još od vremena Ante Starčevića, Frana Supila i Stjepana Radića. On nam je bio otet i uzurpiran kroz cijelo fašističko i komunističko razdoblje, kod nas bez izostatka, kad je riječ o komunizmu, još od uhićenja potpredsjednika HSS-a Augusta Košutića krajem rujna 1944. na partizanskom teritoriju (dakle, mjesec dana prije pokolja na Daksi) do prvih višestranačkih izbora u travnju i svibnju 1990. Njega su demokratsko izabrani hrvatski saborski zastupnici prihvatili 1990. godine i unijeli u ustavne dokumente, koji su, suprotno željama totalitarnog podzemlja, još uvijek na snazi. A rat koji je uslijedio nije bio posljedica prihvaćanja zapadnog „društveno-političkog i gospodarskog ustrojstva“, nego upravo nemirenja velikosrpskih i jugoslavenskih totalitarnih snaga s činjenicom da se Jugoslavija u demokratskim uvjetima morala raspasti.
JUGOSLAVENSKA FATAMORGANA DEJANA JOVIĆA
To je još jedna neočekivana novina u razdoblju kroz koji prolazimo: 1990. i 1991. nismo primjećivali da u Hrvatskoj jača jugoslavenska opcija, koja ne može opstati u demokratskom ozračju. Što se u međuvremenu dogodilo (što se danas događa), koji su to autoritarni zlodusi, u trenutku kad Srbija konačno odustaje od jugoslavenstva, što u Hrvatskoj promiču jugoslavenska rješenja? Kako je moguće da savjetnik Predsjednika republike napiše i 2011. godine u Britaniji objavi članak u kojemu tvrdi, „da je po svoj prilici 1990. za vrijeme izbora ne više od 25 posto svih hrvatskih građana bilo za potpunu hrvatsku nezavisnost“. Kako je moguće da taj čovjek – Dejan Jović, koji i danas tvrdi da je Jugoslavija bila najbolje rješenje za južnoslavenske narode, ima povlašteno mjesto u naobrazbi hrvatskih diplomata u posebnom studiju, koji su na svoju sramotu nedavno pokrenuli Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i Sveučilište u Zagrebu? Kako je moguće da se danas, u aranžmanu zaklade njemačke ekstremne ljevice – stranke Die Linke (Rosa Luxemburg Stiftung), objavljuju nečitljivi pseudomarxistički pamfleti, poput onog iz pera Darka Suvina, u kojem možete naći rečenice poput: „Dok je junakinja, recimo izvorno prosvjetiteljska Jugoslavija, bila snažna i bistra, glave su padale i čudovišta uzmicala u svoje jazbine, daleko od svjetlosti“ (Darko Suvin, Samo jednom se ljubi: Radiografija SFR Jugoslavije, Beograd, 2014., str. 344.). (Da, glave su doista padale, primjerice na Daksi, u ime jakobinskog prosvjetiteljstva!) Kako je moguće, opet u Pupovčevim Novostima, da se još od 2012. neidentificirani Kolektiv autora promiče tzv. Jugoslavenske studije, pod geslom „Jugoslavija nije ime za prošlo, već za ono što dolazi“. Ključna 11.-ta teza ovog „kolektiva“, navodno artikulirana još 2002. godine glasi: „Danas, posle ratova za jugoslovensko nasleđe, post-jugoslovensku situaciju karakteriše isti četničkiʼ haos kao pre Drugog svetskog rata. Razlika je suptilna: novi monarh – je demokrata.“ U bilješci se objašnjava da parlamentarna demokracija sebe predstavlja „normalnom“ i da ona također tvrdi kako su revolucionarni projekti „nerealni“.
MANIPULATORI KUJU NOVE OKOVE
U tomu je program novih lijevih i desnih totalitarizama! Po njima je demokracija neprijatelj. Po njima je demokracija neprirodna. Po njima je demokracija strani, zapadni sustav vrijednosti, američki politički model, koji se mora srušiti kako bi se obnovile protuljudske „savršene države“ lijevog i desnog totalitarizma. Ti isti manipulatori, koji nam kuju nove okove, tvrde da treba oponašati Putina, Ergoğana i Orbána, da su ljudska prava zastarjela, da je rješenje u velikim liderima i čeličnim strukturama, u boljim i savršenijim zatvorima. Nesavršenost demokracije, kao i nesavršenost čovjeka, ne daju ih impresirati. Niti će imati strpljenja za pokušaje običnih ljudi da sami sebe organiziraju u stranke i pokrete koje ustavnim putem, sporo ali sigurno, mijenjaju sve nedostatke našeg društva. Ne, nema odgode za rušenje! Totalitarci će opet sklopiti svoj pakt o nenapadanju i poraditi na rušenju svake opozicije, svakog glasa nade. A bit će i onih koji će reći da je sve to prirodno. Zašto bi netko osporavao da je (prekjučer) Sudetska oblast njemačka, (jučer) Knin srpski ili (danas) Krim ruski. I tako će i biti, ukoliko im se ne suprotstavimo.
Pred nama su još veći javni sukobi. O njihovom ishodu ovisit će demokracija, ljudska prava, mir i gospodarska sigurnost u Hrvatskoj, Europi i svijetu. Ne smijemo biti malodušni, radi nas samih i naše budućnosti, ali i radi svih žrtava totalitarizma, svih palih za slobodu u našem ratu za nezavisnost.
18 komentara
Uskoči u raspravuSicilijanska mafija je mila majka za ove partizanske koljače…
NA ZNANJE I RAVNANJE: Prosovjetska struja u zadnjih četresetak godina provukla se je kroz Domovinski rat u redovima onih koje je Josip Boljkovac postavio za ključne ljude udbaške postrojbe raslojene u nekoliko Tuđmanovih ‘službi sigurnosti’ koje su isprebijale Milu Dedakovića, smijenuli vodeće gebnerale Domovinskog rata, lovile Gotovinu, ustrijelile Koradea i – sve uspjehe pobjedničke vojske dragovoljaca i branitelja uzurpirali. Da bi narod dobio privid pobjede sovjetaša, ubijali su vodeće oponente, sve položaje u mass-medijima dali svojim agentima, a analitičarima i kritičarima svoje kripto diktature sveli na to da mogu tu i tamo ispod članaka svojih agenata ispisati po neku primjedbu. Njihovi anonimni grizoguzi sustavno napadaju i ponižavaju autore tih kritičkih osvrta da bi dali dojam da osim udbaških ‘radnika u infirmacijama’ nema nikoga koga bi udbaške kaponje mogle pohvaliti. Sve do njihova razgolićavanja u povodu izručenja Perkovića u Neo-Nurnberg. Slijedi lustracija lažova.
Razlika između cijepanja glave Stjepana Djurekovića i sudbine ovog vukodlaka koji se stidi samoga sebhe pa kao ‘guest’ (na engleskom vukodlak) iznosi svoje zločinačker memoare a da se na to nitko ne obazire, najbolje je mjerilo efikasnosti borbe Dra Ive Banca za slobodu iznošenja mišljenja, odnosno između juednoumlja i moralnog profila uskrsle Nezavisne Države Hrvatske. A ovo šištanje krezube zmije je naš najbolji argumenat da se Hrvatska ne boji svoje prošlosti pa ni krajnosti koje su stvarali vampiri cijelom svijetu dokazuje da je Hrvatska obnovljena na visoko moralnoj tradiciji pravne države. U tome nam, kako vidimo, pomažu i ova čudovišta koja lažu i kad se hvale. A kako su u laži kratke nogr, oni se time očituju kao – gmizavci.
Između ostalog tijekom školovanja u ex JNA završio sam političku školu u smislu rukovođenja političkom organizacijom.Nekoliko predavanja odslušali smo i u školi Kumrovec .Ime prof .Ive Banca imam u vlastotoj memoriji baš iz tih vremena.Nije mi dakle čudno što se profa sada lijepi za aktuelno vodstvo HDZ.a kada su i mene drugovi iz ex tajnih službi infiltrirali u HDZ tada 1990. Jer SDP i HDZ dva su aktuelna ,djelatna KLONA tih službi, sada tajno objedinjenih …..ipak ću nastavak zadržati u tajnosti.Dakle razmišljajte sami o igri riječi izrečenih na javno političkoj sceni HR.
je dragi TS tko moze tako bestijalno ubijat i to jos svoje sunarodnjake nego sotonistickom ideologijom zaludjeni slijepci,koji su pristupajuci toj zlocinackoj organizaciji zapravo svoju dusu djavolu zapisali i sto ce to nazalost na kraju svojeg zivota spoznati.
frano petrusic ti si obicna komunisticko-sotonisticka zaludjena , umisljena budaletina i nista vise. Usta si ti tukac potrosio svoj zivot kad ovakve idiostine provaljujes po mudjumrezju? Eto ovo ti govori covjek iz najradisnijeg i najvridnijeg dila lipe nase.
Ovom bi ‘petrusiću’ (s petokrakom na čelu – nagklavačke okrenutu) trebalo dati rukovet djeteline da prestane s revanjem svaki put kad čuje pametnu propovijed fra Zmije u indijskoj konoplji u kukuruzištu. Kad bi ova svađalica imala naobrazbu kakvu imaju prosječni učenici prof. dr.sc.Banca, on bi progovorio ljudskim riječima da hvali i slavi Boga što ga je stvorio čovjekom, a ne oslom. Eh, kad bi budala bila u stanju da shvati sve što izlupeta, Hrvatska bi imala sebe dostojne udbaške učenike koji svojim govorom privlače i domaće i strane promatrače da shvate zašto je dobra vlada kad ima pametne savjetnike, a ne kao ova kojoj ‘petrušić’ služi da upozori, kao tvor, da izbjegavaju izvor smrada.
1945. godine su oznaši i udbaši bez pardona čekićima, maljem i toljagama ubijali hrvatske civile na Žitnjaku, Daksi i Maclju. Da su kojim slučajem povijesne i geopolitičke prilike danas drukčije u Hrvatskoj, njihovi biološki nasljednici bi to ponovno učinili bez ikakvog pardona i bez ikakve grižnje savjesti…
Svi veliki spomenici u povijesti ljudske pismenosti pisani su majuskulom (velikim slovima). Ta tradicija se i danas nastavlja, i ne samo kad se obraćamo onima koji znadu čitati a ne znaju i pisati. Nepismeni se čude kad čitaju šta piše pod kipom Kralja Tomislava i tim čuđenjem ukazuju na “tragediju (nepismenih) mozgova”, kako bi to rekao Janko Polić-Kamov, vrlo pismen Hrvat koji je svisnuo u emigraciji pa mu se ne zna ni za grob (‘Ingrata Patria, non habebis ossa mea’). Tko od nepismenih uopće vodi računa o pismenim emigrantima od kojih, samo u USA ima preko osanms stotina sveučilišnih profesora???
Lajavci KPJ urlichu !!!
Kak i svaki cucek
Laje radi sebe,
A ne radi sela !!!
Osjechaju u umu
Mentalni reumatizam
Nije da su im vijuge sluzhile ichemu i ranije
Ali prije je bilo ugodno
NE mislit !!!
PARTIJA je imala odgovore za sve
Pisati VELIKIM SLOVIMA
Smatra se URLIKANJEM !!!
Frano, zar uistinu mislish da te bolje chujemo ????
Nije li prva i prava dužnost svakog profesora, ne samo Dra Ive Banca, da podučava nepismene, neuke i ideološki iskrivljene osobe? Da Pavao iz Tarsisa nije išao k poganima, tko bi u Europi uopće znao šta je to kršćanstvo i čemu je služila misija Raspetog/Uskrsnulog? NOTA: Nikad laž nije nadživjela istinu, a to samo radi toga što je istina bila biserje za ljude, a ne za svinje. Pavao nas je upozorio na one ‘krvoločne zvijeri ljudskog izgleda’, kakvih oko nas ima još uvijek. Istina ih je učinila neplodnima i – s malo strpljenja doživjet ćemo slobodu do koje se dolazi samo putem istine.
lokalni izvori govore da su dubrovačku mladost i intelektualce smaknuo na daksi partizanski odred s korčule po višoj naredbi. znači, hrvat na hrvata. navodno, prste u tome ima mesićev i josipovićev savjetnik budimir lončar…
Vidoviću ne znam isplati li se bacati bisere pred svinje.
Ti to uporno činiš i zato zslužuješ poštovanje svakog onoga tko misli svojom glavom.
NOTA: Utemeljenje KROATISTIKE je osobno pomogao sudjelujući u svgečanoj prigodi – Dr Thomas Magner, Vodeći čovjek Američke slavistike – AAA SS – veteran-padobranac iz epohe iskrcavanja Anglosaxonaca u Normandiji u lipn ju 1944. Sjedio je s nama nakon uspješne promocije Kroatistike, za blagdanskim stolom, zajedno s Dr-om Filipovićem i Dr Mirjanom Gross koji su za tu prigodu došli iz Zagreba – ne kao udbaški strućnjaci, nego kao poznavatelji povijesti i kulture Hrvata.
P.s. Mirko Vidović je bio glavni utemeljitelj KROATISTIKE u USA, a i jedan od glavnih utemeljitelja MEĐUNARODNOG HELSINŠKOG UDRUŽENJA (od kojeg potječe HHO) pri Madridskoj konferencijim, konac studenog 1980.
Udbaška mafija smatra da: ono što oni ne znadu to ne postoji, a ono što CKSKJ ne priznaje ne smije postojati. Američki Congress se je ravnao po odluci;: USA nikad nisu priznale Jugoslaviju kao komunističku državu. USA nikad nisu stale na stajalište da Jugoslavija mora postojati, a niti da Hrvatske ne može opet postati nerzavisna država. I jedno i drugo je dobro znao Dr Ivio Banac, profesor moderne povijesti na Yale Univerzitetu, jednom od najelitnijih na svijetu. U tom svojstvu, zajedno s najboljim stručnjacima Hrvatske, Dr Banac je, dne 12.10.1978 bio jedan od glavnih sudionika na DESETOM KONGRESU američke Slavistike. Tada je razložena jugoslavistika i UTEMELJENA KROATISTIKA, koja od tada funkcionira u USA, ali ne i u Hrvatskoj – udbaši su se zalijepili na stolice rznih katedri pa – po uzoru na ovog ‘Petrušića’ stvaraju dogmatski nedodirljive gluposti iz neznanja i – što više larmaju, to hrvatska karavana sigurnijim korakom ide u budućnost u kojoj će sve nas predvoditi zdrav razum.