AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

GENERAL PRALJAK JE VIŠESTRUKI PROPUST HAŠKOG TRIBUNALA

4. siječnja, 2022.

Ostat će sjećanje i knjiga koju su (u dva-tri izdanja) o generalu Praljku objavili neumorni i plodni autori akademik Josip Pečarić i Miroslav Međimorec te veličanstvena komemoracija u zagrebačkom „Lisinskom“, gdje smo od hrvatskih generala među ostalim čuli da će general Praljak  uvijek ostati s nama i da će zore i sutoni Herceg Bosne u sve dane s njime živjeti. Bilo je i onih koji su govorili da je učinio nevjerojatan potez dostojan samo povijesno najvećih vojskovođa i hrvatskih vitezova, da je zaštitio čast ljudi  kojima je zapovijedao, da je obranio dostojanstvo za što je ratovao, da ne zna za poraze i da on uvijek pobjeđuje

Napisao: Mladen Pavković

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu 29. studenoga 2017. izrekao je pravomoćne presude u predmetu „Prlić i ostali“ . Taj događaj poglavito ćemo pamtiti po časnom i uvaženom hrvatskom generalu Slobodanu Praljku, rođenom u Čapljini (BiH) 2. siječnja 1945.. Nakon izricanja presude, od 20 godina zatvora, pred milijunskim tv auditorijem uz ostalo je rekao: „Slobodan Praljak  nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu.“ Potom je popio tekućinu (otrov) iz male posudice. Umjesto da odmah, čim je vidio što se dogodilo, pozove hitnu pomoć, predsjedavatelj suda je vikao: Spustite zastor! Spustite zastor! Zastor su spustili, a Praljak je umro. Možda bi ga i spasili da je u sudnici dežurala hitna pomoć. Bio je to veliki propust suda, ali to im nitko od onih koji bi trebali nije uzeo za zlo. Jedan manje, pa što?

Nakon ovog čina, cijela Hrvatska, a poglavito hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata digli su se na noge. E, ne može to tako – govorili su.

Nevjerojatan potez

Nu, bilo je dovoljno relativno kratko vrijeme, pa da i ovaj tužan događaj padne u – zaborav. Istina, ostat će sjećanje i knjiga koju su (u dva-tri izdanja) o generalu Praljku objavili neumorni i plodni autori akademik Josip Pečarić i Miroslav Međimorec te veličanstvena komemoracija u zagrebačkom „Lisinskom“, gdje smo od hrvatskih generala među ostalim čuli da će general Praljak  uvijek ostati s nama i da će zore i sutoni Herceg Bosne u sve dane s njime živjeti. Bilo je i onih koji su govorili da je učinio nevjerojatan potez dostojan samo povijesno najvećih vojskovođa i hrvatskih vitezova, da je zaštitio čast ljudi  kojima je zapovijedao, da je obranio dostojanstvo za što je ratovao, da ne zna za poraze i da on uvijek pobjeđuje.

Praljak je iza sebe ostavio i 18 knjiga činjenica i tisuće stranica  dokazanog materijala da su se Hrvati u Srednjoj Bosni branili  kako bi sačuvali gole živote pred napadima Armije BiH. Taj povijesni materijal nažalost nije zanimao sudce Haaškog suda. Zbog tih knjiga, koje će povjesničari i te kako proučavati, u Hrvatskoj su ga tjerali da plati i porez na – šund!

Neki su predlagali da se po njemu nazove neka ulica ili trg, ali i da mu se podigne spomenik usred Zagreba! Drugi pak da će se preispitati sramne presude kako njemu, tako i Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Milivoju Petkoviću, Valentinu Čoriću i Berislavu Pušiću.

Sve je to nažalost do danas ostalo na riječima.

U Zagrebu je krajem prošle godine osvanuo i jedan mural posvećen Praljku, ali kako ga crtaju, još ga većom brzinom i brišu.

Ali, bez obzira na sve, ti junaci, na čelu s generalom Praljkom, ne smiju ostati zaboravljeni.

Amerikanci, Izraelci, pa i Srbi ne obračunavaju se sa svojim ratnim generalima. Hrvatska je nažalost, izgleda, i po tome sramni izuzetak!

Pljuvanje i bljuvanje po braniteljima

Ako i putem interneta (društvenih mreža)  prijetite nekoj službenoj ili odgovornoj osobi u svezi njezina rada ili položaja (čl. 139 KZ-a) i još k tome spominjete metke, policija će iznimno vrlo brzo reagirati i vi ćete se kao jedan 30-godišnjak iz đurđevačkog područja vrlo brzo naći u pritvoru i još ćete brže bolje biti osuđeni, kao što je taj koji je na ovaj način nema tome dugo prijetio ministru zdravstva Viliju Berošu.

Prema odluci suda ne smije se približiti ministru, a ni koristiti – internet!?

Približiti ministru se sigurno ne će, ali… kako će ga netko kontrolirati da ne koristiti  internet?

Nu, dobro. Pravda je pravda, kazna je kazna, i nitko nikome nema pravo prijetiti.

Međutim, hrvatske branitelje i one koji su stvarali hrvatsku državu neprestano se kleveće, omalovažava i vrijeđa, osobito putem interneta. Zbog pljuvanja i bljuvanja prema njima sigurno nećete završiti na sudu, već ćete prije dobiti – nagrade i pohvale.

Notorni dežulovići, tomići, ivančići, pilsli, matići, pavičići, rašete, puhovski, pupovci i tko sve zna kako se još zovu, svakodnevno i kontinuirano mogu blatiti hrvatske branitelje, iznositi laži i klevete, ali to ne spada u rubriku „prijetnje“ već u nekakve „humorističke zakone i članke“, iako pojedinci zbog njihovih piskarala oni koji su, za razliku od takvih, bili među prvima kad je trebalo, relativno često završavaju i u psihijatarskim ustanovama.

Naime, danas oni koji imaju „svoje“ novine i portale mogu do mile volje objavljivati najgore laži i uvrede, mokriti i kakati,  a vi im na te i druge svinjarije ne možete odgovoriti, tim prije jer malo koji medij (gotovo ni jedan), svaka čast iznimkama, nema rubriku – „pisma čitatelja“ i slično.

Razni dežulovići i slični ne završavaju ni na policijskim ispitivanjima. Evo, sad su neke udruge proizašle iz Domovinskoga rata predale kaznenu prijavu protiv njega, pa ćemo vidjeti što će biti.

U zadnje vrijeme se pisalo i o darovitome glumcu Šerbedžiji, da  je njegovo privatno kazalište  čak 944 puta unatrag 10 godina angažiralo brodove Hrvatske ratne mornarice da njega i njegove goste  vozikaju po Jadranu. I što se dogodilo? Ništa! Muk i tišina! Čak i tzv. desničari šute.

A  što bi se,  zamislite,  dogodilo onom, poglavito hrvatskom branitelju, da mu je putem interneta (društvenih mreža) zaprijetio da se ne smije vozikati brodovima Hrvatske ratne mornarice?

Taj bi sigurno završio u pritvoru, a „Lepi Rade“ bi najvjerojatnije dobio i veći i luksuzniji vojni brod.

Sve po zakonu! T