AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

FRKOVIĆ: SVAKA ČAST PREDSJEDNIČE MILANOVIĆU

27. srpnja, 2022.

Piše: Josip Frković

Premda je to iz neslužbenih izvora teško doznati – još teže od mlađahnoga glasnogovornika Vlade Marka Milića – o tome kada će se Andrej Plenković udostojiti odgovoriti na davno pitanje saborskoga zastupnika i ratnog uznika srbijanskih logora Stipe Mlinarića Čipe kada će se od agresorske Srbije naplatiti odšteta za Vukovarce i druge hrvatske branitelje koji su u paklu Ovčare ili pak Stajićeva pretrpjeli najstrašnija poniženja i mučenja, hrvatski premijer zadnjih tjedana i mjeseci slavodobitno s maloga ekrana najradije priča o postignućima ekipa iz Banskih dvora i njegove malenkosti, Europske Unije i 20. članice eurozone, Schengena i uvođenja eura namjesto Srbima mrske hrvatske kune.

I dok većina hrvatskih građana s krajnjom neizvjesnošću iščekuju jesensko siromaštvo prouzročeno galopirajućom inflacijom i preskupom energijom, kojem će olakšice navodno pružati državna blagajna, čak 55.000 Hrvata “nasanjkanih švicarskim kreditima, promjenjivim bankarskim kamatama” i tečajnim razlikama i dalje, već šest godina, očekuju obeštećenja banaka.

Sudovi igraju na kartu zastare

Poznato je da iza neporeciva europskoga pravorijeka bankarske kuće nemaju puno manevarskoga prostora, ali 15 milijardi što pripadaju prevarenima i dalje ostaju u trezorima pokojnoga Hypa i drugih banaka koje nezainteresiranošću i dalje ohrabruje aktualna državna vlast. Uzalud žalbe i tužbe, uzalud prosvjedi udruge “Franak”, hrvatska se Vlada drži podalje od gorkoga zalogaja zaštite svojih građana. Podsjećamo da je aktivist udruge “Franak” Goran Aleksić nedavno uputio otvoreno pismo predsjedniku Vrhovnoga suda RH, naglasivši da je od konverzije proteklo već šest godina i da je od pravomoćne ništetnosti valutne klauzule švicarskoga franka prošlo četiri godine. U tom razdoblju, dakako, vrijednost lopovlukom otetih kuna drastično je padala, a od pobjede pravde još uvijek ništa. Bankama bi bilo najdraže da sve i jedna tužba odu u zastaru…

Prigrabiti što više teritorija

I dok s lijeve obale Dunava još uvijek – već 27 godina – traje usiljeni lavež laži svekolikoga (agresivna i jalova) velikosrpstva, koje je u Valerijanovu i Moljevićevu memorandumu teritorijalnoga čerečenja gubitničke NDH iza 1945. “izvolevao poželeti” 3/4 mrske države južno od linije Virovitica – Karlovac – Karlobag. I sve to pokriti lažnom državom SHS/kraljevina “lepoga Ace Karađorđevića”. Velik dio takvih zamisli, istina, realizirao je vječiti bravarski šegrt nepoznata identiteta, ali svakako Staljinov sljedbenik zadužen za preuzimanje vlasti u područjima koje je oslobađala Crvena armija za drugu Jugu.

Od tada do danas, međutim, nad Hrvatima je izvršen genocidan zločin velikosrba pod četničkim šajkačama i crvenim petokrakama poznat pod pojmovima Bleiburg i Križni putovi. Prema idejama Vuka Stefanovića Karadžića, Stevana Moljevića i Dobrice Ćosića, potomci Obrenovićevih svinjara koji su Hitleru javili o “rešenom jevrejskom pitanju 1941.”, genocid je prvenstveno lažima valjalo pripisati Hrvatima.

Aca Vučić lažljivac

Jedan od suvremenih lažljivaca, rastuženih nestankom druge Juge, svakako je radikalni naprednjak Aleksandar Vučić Bruljo, koji se “svom narodu zavetovao da ustaška noga nikad više neće na srpsku Baniju”. Nedavno se, pak, spomenuti Vučić poželio privatno posjetiti Spomen-područje Jasenovac, poznato iz ratnih godina po radnom logoru. Htio je valjda dokazati da on, vladar vojnogubitničke Srbije, može “gde poželi”, pa i na teritorij Republike Hrvatske. Sve uz pomoć padobranskoga episkopa niškog, episkopa slavonsko-pakračkoga, Jovana (Ćulibrka), koji je – baš u vrijeme hrvatsko -srpske koalicije i Milorada Pupovca – izmislio jasenovačke novomučenike i podigao manastir Jasenovac. Baš svašta je, nakon odlučne zabrane hrvatskih graničnih službi, izlaprdao taj renesansni preporoditelj tužne Srbije, uz pomoć nelegalne srpske pravoslavne crkve koju je privatno 1920. utemeljio kralj Aleksandar Karađorđević, navodna žrtva ustaško-veemroovskoga atentata u Marseillesu.

I dok terijeri beogradskog predsedništva, najradije spominju ustaštvo koje je navodno pomorilo stotine tisuća junačkih Srba i da je Vlada RH ustaška, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović podsjeća da je u našoj zemlji malo ustaša, a da je rehabilitirano četništvo posvud.

Mit o Srbu

Vidjeli smo to i za nesretnog srpsko-hrvatskoga rata, do 1995. Svaka čast politički prevrtljivu socijaldemokratu, bivšem predsjedniku Račanova SDP-a! Kad smo već pri tome, najuporniji zaštitnik “imena i dela predsednika”, Aleksandar Vulin, akademik iz četničko-bosanskoga brloga Manjače, razmatra – blago nama – ustašluk književnika Mile Budaka i vraćanje ratnih odličja Branimiru Glavašu. Što u nastavku reći o srpskim manjincima koji sudjeluju u parlamentarnoj većini Plenkovića i Hrvata. Uz desetine i stotine laži o ratnim i poratnim stradanjima Srba, kojih smo živi svjedoci do 1995., najnovija je dionica donjolapačka, Boričevca i Srba. U prvom komemoracija za nevine Hrvate Iveziće Boričevca i Brotnja, a u Srbu velikosrpski skup četničkih ustanika, Titovih heroja. Brojnim četnicima već danima, eto, smetaju članovi Autohtonoga HSP-a, pa ih Pupovac, Milošević i drugarica Jeckov uredno prijavljuju policiji. T