AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

FRKOVIĆ: SAČUVAJ NAS BOŽE STAROGA I NEOKOMUNIZMA

15. prosinca, 2025.

Piše: Josip Frković

Ako je uspoređivati aktualnu i dugotrajnu parlamentarnu većinu HDZ-a i koalicijskih partnera s onim što nudi totalno kadrovski oslabljeni Račanov SDPH sa Zabočaninom Sinišom Hajdašem Dončićem, bivšim županom krapinsko-zagorskim, jedno je potpuno sigurno. Samoproglašeni kandidat za novoga premijera Hajdaš Dončić, po svemu potkapacitirana intelekta, još 2013. u prvom mandatu šefa Vlade Zorana Milanovića kao ministar turizma prigodu nije iskoristio, postao je kriminalno poznat uskočkim istražiteljima. Zajedno s lokalnom partijskom drugaricom iz družbe kukurikavaca, netom izabranom gradonačelnicom i partizankom rođenom 1975., Kristinom Ikić Baniček, kazneno je prijavljen za pljačku državne imovine (baštine) vrijedne u to doba 8 milijuna kuna.

Dvadeset kilometara tračnica

S osobnog računala, valjda nagovorom zagorskog ministra prometa Hajdaš Dončića, sisačka je partijska šefica zaiskala uime udruge registrirane mjesec dana ranije, suglasnost o neperspektivnosti pruge od direktora HŽ-Infrastrukture Darka Peričića. Već 7. studenoga 2013. odaslan dopis u državno poduzeće. Riječ je o poznatom banovinsko-kordunskom vlaku “Ćiri”, izgrađenom davne 1903. po nalogu bečke vlade cara i kralja Austrougarske Monarhije Franje Josipa I. za olakšanje životnih prilika tog brdovitog i ekonomski zaostala kraja. Devedeset kilometara tračnica na izgrađenoj trasi od Siska do Karlovca, desetak mostova i signalno-sigurnosnih uređaja, te postaja u Sisku Capragu, Petrinji, Glini, Topuskom, Vrginmostu i Vojniću, članovi Ikićkine ekološke udruge “Kopa Beach” (održavanje obale Kupe), uz pomoć naručenih izvođača, demontirali su i sve ugrabljeno na opće zgražanje rasprodali. Zacijelo pogađate, strpavši novac u svoje džepove, dok je kaznena prijava uz potporu nekog političkog SDP-ova moćnika i danas spremljena u ladici.

Godine 2012., usput, “Kopa Beach” dobila je priznanje grada Siska za uređenje kupališta uzvodno od vodocrpilišta “Kopa”?! U sjedištu Mjesnog odbora “Eugen Kvaternik” (nije bio komunist ni partizan) u Lasinjskoj ulici bilo je i sjedište udruge, s predsjednikom Robertom Novoselom i zamjenikom Goranom Kajgana (vjerni birači SDP-a zaposleni su od KIB u komunalnim službama). Ako je 180 km tračnica, čeličnih konstrukcija i hrastovih šlipera tada procijenjena milijunima kuna, spomenimo da je metar tračnica tada košta 1,35 kuna, jasno je da su se današnji lider i članica SDPH upetljali u kriminalne radnje. Stari vlak “naopake” lokomotive nije Hrvatskoj poslužio ni za odlaska turista od Siska i Karlovca do termi u Topuskom. Što su i kako su o državi Hrvatskoj razmišljali radnici poduzeća današnje Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije? Ilustrirajmo na primjeru glinskog područja Banovine. Da bi stigao do “Ćire” pri svakodnevnom odlasku u visoke peći Željezare Sisak mještanin Velikoga Graca morao je najprije do postaje u Banskom Grabovcu pješice kroz šume i makadamom prevaliti petnaest kilometara… Mogao je “Ćiro” služiti i iza Domovinskog rata i danas, da nije bilo halapljivih esdepeovaca što sada prstom pokazuju na korupcijske afere u redovima Tuđmanova HDZ-a. O mitovima što ih je na kompartijskom “štimu” ispjevala današnja saborska zastupnica Kristina Ikić Baniček, spomenimo samo mitove o konc-logoru za kozaračku djecu u Sisku 1942., formiranju nepostojećeg sisačkog partizanskog odreda 22. lipnja 1941. i epohalne otpore obnovi Sisačke biskupije biskupa Kvirina. A to da su grobišta nevinoubijenih i Bleiburg hrvatskog užasa posjećivali samo ljudi upitna morala, “najveći šljam u Hrvatskoj”, svakako spada među buncajuće konstrukcije ozbiljne žene dalekog zavičajnog podrijetla u Pounju i Divuši, od partizana spaljenu Zrinu s 300 hrvatskih žrtava za Male Gospe 1943. i velikosrpske osvete, te u prekounskom Vodičevu.

Novi napadi

U kakvu je stanju pruga Sisak-Karlovac danas? Slobodno se može reći tužnom. Policiji poznati kradljivci čelika dovoze se kombijima gospićkih registarskih oznaka do Slavskog Polja, rodnog sela jugo admirala Branka Mamule, koji je pri raspadu diktatorskog režima staljinističkog maršala iz Kumrovca, napustivši opatijsku vilu, posljednju luku pronašao u Kotorskom zaljevu Crne Gore. I ondje, stotinama kilometara daleko, međutim, Mamula još uvijek snuje neutemeljene snove o obnovi Jugoslavije, osobito nakon neugodnih marševa orjunaša o zaštiti antifašizma i desničara ohrabrenih domoljubnim Thompsonovim notama.  Osobito u Zagrebu, gdje zabrane donosi nesposobni SDP-ov koalicijski gradonačelnik Trnjanskih krijesova Tomislav Tomašević s ekipom možemovaca za “Arenu”, bivšem pulskom gradonačelniku i županu nositelju Svetosavske Povelje Borisu Miletiću za rimski amfiteatar, uz instrukcije prvog petokolonaša i etnobiznismena, vjerojatnog ratnog zločinca u stradanju dr. Ivana Šretera, Milorada Pupovca. Kad se svemu doda blagonaklonost izvršne vlasti Hrvatske glede milijunski obilatog financiranja srpske manjine i četrdeset Srpskih kulturnih centara. Baš kao da su svi Hrvati zaboravili naputke Vase Čubrilovića koji jasno veli da se na svakom koraku treba odlučno suprotstavljati ideji hrvatske države.

Kad smo pri tome ostarjeli admiral s Gline Mamula u Vrginmostu spreman je na nove napade protiv demokratske Hrvatske, njegove domovine- Pritom računa na viđenije osobe iz javnog života, od HRT-ova glumca velikosrpskih političkih pozicija Ace Stankovića, Maje Saver, zastupnica Rade Borić i Sandre Benčić, Katarine Peović, Ivane Kekin, Veljka Obersnela, Slavka Linića, Sabine Glasovac (i danas vrlo glasne u saborskim obračunima s neistomišljenicima), Sanje Radolović, Rade Šerbedžije. Admiral Mamula jasno je i glasno formulirao da su spomenuti i slični mogli odmah prihvatiti eventualni udar Srbije na državu Hrvatsku, da nije bilo glasovanja i odlučnog stava Bogića Bogićevića na sjednici predsjedništva jugofederacije. U knjizi “Prvih stotinu notornih hrvatskih jugoslavena”.

Znajući kvalitete spomenutih demontiranih funkcionara, Hrvati su jednoglasni: Sačuvaj nas, Bože, staroga i neokomunizma! T