EPiše: Josip Frković
Poznatim ravnogorskim i hegemonističkim naklapanjima o tome da bi gostovanje bugarskog crkvenog zbora “Sv. Ioan Kukuzel Anđeloglasni” na zagrebačkom božićnom koncertu Hrvatske pravoslavne crkve kninskog potrčka ratnog zločinca Milana Martića, Save Štrpca, “mogao utjecati na pogoršanje srbijanskih odnosa spram Hrvatske”, izgleda, na možemovski rezon Tomislava Tomaševića potaknulo je i ravnateljicu dvorane “Lisinski” Ninu Čalopek (još jedna istoga imena).
Otkazano
Ugovor o korištenju male dvorane za 7. prosinca, potpisan pola godine ranije, prouzročio je ipak otkazivanje vrijednog umjetničkog doživljaja “zbog dostave neistinitih informacija”, navela je u svom žurnom dopisu poglavaru Hrvatske pravoslavne crkve arhiepiskopu Aleksandru aktualna čelnica “Lisinskog”.
– Imajući u vidu crkvene kanone i tradiciju HPC Hrvatskog kraljevstva – Karlovačke arhiepiskopije o 40-dnevnom postu i proslavi blagdana Isusova rođenja 25. prosinca, držao sam primjerenim da se gostovanje mojih sunarodnjaka, izvoditelja vrhunske duhovne glazbene literature, upriliči spomenutog datuma, kaže poglavar Aleksandar. Najava događaja prošla je kroz javnost, uz višemjesečne pripreme gostovanja ansambla.
Međutim, jedan portal već je naslovom “Ovo bi moglo dovesti do sukoba s Beogradom. Oni u Zagreb dolaze iz Bugarske…”, kao da je direkcija carine na lijevoj obali Dunava, uslijedile su dileme mnogih uglednika države i Katoličke crkve. A Nina Čalopek spominje navodne neistinite informacije potpisnika ugovora i poznatog istraživača crkvene povijesti, autora knjige “Hrvatska pravoslavna crkva bila je, jest i bit će”, uostalom. I baš taj dio napisana otkazivanja prostora male dvorane za “Kukuzel Anđeloglasni”, iza gostovanja u katedralama Beča, Pariza Edinburga, Krakowa, iza triju nastupa u Vatikanu za papu Ivana Pavla II. pravoslavne Hrvate ne može ostaviti ravnodušnima.
Već sjećanjem na teške godine zločina, paleži i visokih ratnih šteta nanesenih agresijom Srbije, dovoljno je za spomen početnih koraka prema osamostaljenju neovisne i demokratske države Hrvatske, te zamrznuću priznanja Hrvatske pravoslavne crkve u njenu sastavu. Umjesto željenog cilja svih 17.000 deklariranih Hrvata pravoslavaca, od premijerskog kabineta komunista Ivice Račana, dobili smo sporazumni legalitet tzv. srpske pravoslavne crkve utemeljene u kraljevini Karađorđevića koja Republiku Hrvatsku nikad nije priznala. S tim je, dakako, stekla i pravo na sva bogatstva HPC proslijeđena Srbiji, što je vrlo slično i mogućnostima krivotvorene promjene vjere i nacije Hrvata u korist bivše kneževine što je provela nekoliko stoljeća pod Turcima.
Zasluga tome, htjeli ne htjeli, svakako je i lažni sporazum iz 1992., kada je sa srbijanske strane i nepostojećeg vijeća sporazumsku krivotovorinu legaliteta potpisao bivši episkop zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije Jovan Pavlović, aktivni zagovaratelj memoranduma o srpskoj secesiji na tlu Hrvatske. Tijekom dvaju mandata, osobito iza 1994., pokušaja državnog udara i slanja povjerljive državne dokumentacije u Haag radi međunarodnog sudskog zaključivanja o zajedničkom zločinačkom pothvatu Hrvata u obrani od Srbije, njeno poznato hegemonističko držanje tolerirao je u procesu detuđmanizacije kurir australskih dolarskih doznaka za obranu domovine Stipe Mesić, a nastavio Ivo Josipović. U prvom premijerskom mandatu, pak, od 2013. slično je i tvrdo nastupao SDP-ov čelnik, sadašnji šef države i vojske Zoran Milanović, čijem ministru pravde Arsenu Bauku nije padalo ni na kraj pameti da se HPC konačno registrira. Svoje velikosrpsko djelovanje i umanjivanje ratnih šteta, protiv Hrvata i njihove države, nastavit će srpski patrijarsi Irinej i Porfirije, te “srpski svet”.
Vječni grijeh
Riječ-dvije još o ratnom i mirnodopskom mešetaru Savi Štrpcu, koji je siguran da bi priznanjem statusa HPC država Hrvatska imala pravo preuzeti sva bogatstva oktroirane bizantinske crkve. Ostaje pitanje “ugroženosti” Srba u Hrvatskoj. Takvo što priželjkivao je i poglavnik Pavelić, pa je istina da bi u ovom trenutku bujanja fašizacije, priznanjem statusa HPC, to bilo vrlo opasno za manjinske Srbe u Hrvatskoj. Od svega, međutim, Štrpca je najviše zaokupio podatak da je HPC osnovana odredbom ustaškog poglavnika 6. lipnja 1942. Za zlonamjerne i hegemonijom zaokupljene četnike i poratne komuniste sasvim dovoljno za vječiti grijeh i izmišljenu trajnu genocidnost svih naraštaja Hrvata. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.