IZDVOJENO

ETNOFEST 2014.

19. kolovoza, 2014.

Vlado Kalember i Ana Rucan spavali u istom apartmanu

Napisao i snimio: Dražen Stjepandić

Iza nas je devetnaesti Hrvatski glazbeni festival Etnofest u Neumu. Na festivalu bez nagrada sudionici I gosti  se tradicionalno lijepo druže. Posebice na fešti nakon festivala.

Ranijih godina u izvještajima iz Neuma, a naš portal je jedan od medijskih pokrovitelja već četvrtu godinu za redom, veću pozornost  posvećivao sam pjesmama trudeći se pretpostaviti  koje bi od tih novoizvođenih skladbi mogle postati hitovi.

– Ne može pjesma postati hit ako je nitko ne vrti- rekao mi je u jednom razgovoru na tu temu direktor Etno festa Tomislav Šojat.

– Ja bih htio da mi vrte nove pjesme, a ne one od prije trideset godina- čuo sam od Vlade Kalembera.

– Radio ti više nije medij za mlade, zato vrte manje nove pjesme, nego više stare – u tom razgovoru dodao je Mladen Burnač.

Ne znam tko je više bio u pravu, ali ovaj put pišući o  Etnofestu više ću se posvetiti festivalskim zbivanjima negoli nezahvalnom prognoziranju koja će od izvedene skladbe do idućeg Neuma postići veću slušanost i pjevušenje. Medijske i estradne okolnosti su se promijenile, međutim festivali su odvijek bili u okupljališta glazbenika i svega što ide uz glazbu. Po tom pitanju u Neumu je ostalo sve po starom.

VLADO I ANA SA SINOM U APARTMANU

Po terasama kafića oko hotela Zenit skupine sudionika postale su uočljive u nedjelju iza podene, kad je stigao najveći broj izvođača i gostiju festivala. Prvi koga sam sreo bio je Pavle Kalinić sa suprugom i psom, kojeg mu je njegova kčer ostavila njemu  čuvanje  dok je ona  sa svojim društvom na ljetovanju.  Razgovor s Pavletom bio je jako ugodan. Povijest i geostrategija na ovim krajevima bile su naše teme. Od vremena  kad je Dubrovačka Republika poklonila ovaj dio svog teritorija Turskoj, Pavle napamet zna i godinu 1817., pa sve  do danas kad je Neum jako važan za povezivanje Dubrovnika s ostatkom Hrvatske i EU. 

Predložio sam mu da odemo do Stona na kamenice. Rekao mi je da ne smije jesti školjke, Pavle rodom iz Zadra, nakon što ih je pojeo na stotine kilograma raznih školjki zadnji put kad ih je listio potkrala se jedna pokvarena, pa mu je otekla usna šupljina da nije mogao zatvoriti usta i otada se vodi kao izrazito alergična osoba na školjke.

Inače jedan od specijaliteta Neuma su prstaci, u tom obalnom pojasu koji pripada BIH prstaci nisu zabranjeni. Po restoranima se mogu naručiti bez žnjore koja je za prstace potrebna u Hrvatskoj.

Još dok sam po Neumu šetao s Pavletom i njegovom suprugom naišao sam na Vladu Kalembera i Mladena Burnača. U Neum su stigli s gaže u Oklaju. Pozdravio sam se s Pavletom i gospođom, koji su se “otišli točat u bazenu hotela Sunce” i pridružio sam se Vladi i Mladenu. Kasnije su za naš stol došli direktor Tomislav Šojat, umjetnički direktor Etnofesta Jurica Pađen i stalni scenograf Ivica Propadalo.  Tada se razgovor o hitovima i festivalima rasplamsao.

Uz Vladu Kalember u Neumu su bili  Ana Rucner i njihov sin. Stalno su nas obilazili, premda su se razveli Vlado i Ana su izgledali kao skladan bračni  par. Spavali su u istom apartmanu u hotelu Zenit. Pričali smo tako o glazbi sve dok Ana i mali negdje iza četiri nisu rekli da su gladni. 

Vlado je sa svojom obitelji otišao objedovati, a ja sam se s menađerom Borom iz Čitluka, koji je došao kad su svi otišli, uputio prema pozornici gdje je  tonska proba počela.

ČUDESAN AMBIJENT

Pozornica je bila na uobičajenoim mjestu na plaži pored hotela Zenit. Oko pozornice  su kablovi i oprema Televizije BH. Za razglas i rasvjetu brine se “Mi kolor”. Voditelji su Mario Sednak i Tea Krizmanić, koja uskoro treba objaviti prvu zbirku pjesama.   Voditeljski par festival vodi već nekoliko godina i opet su bili izvrsni.

Iza osam,  kad se nad Neumom počne spuštati  marak, a na plaži kraj hotela Zenit upale svijetla festivalske pozornice pored mora, nastane jedna posebna vizuelna čarolija. Pomislite da ste na nebu punom zvijezda.  S jedne strane more gusto kao neko tamno ulje, ispred vas vrhunska produkcija i glazba, a iznad vas zvjezdano nebo. Dio tog neba ispadnu i auti dok prolaze  gore na magistrali iznad Neuma  izgledaju kao zvijezde koje padaju. Da ne znate da je gore cesta pomislili bi baš to. U takvom ambijentu ne održava se ni jedan od hrvatskih festivala. I još imate priliku sve to pratiti s čašom u ruci.

Etnofest zaista treba doživjeti.

TRG LIVIJA MOROŽINA

Fešta koja se održava poslije festivala u hotelskom restoranu uz plažu cijelu priču učini još posebnijom. Rijetki su izvođači koji nastupe na festivalu, a da se ne pojave kasnije na druženju u restoranu uz plažu. 

Već nekoliko minuta nakon festivala stolovi su već zauzeti. Na završnu feštu pristogao sam kad je gužva oko stolova s hranom već bila prošla. Sjeo sam za stol na kojem je pisalo rezervirano za: Meri Cetinić, Jasmina Stavrosa i Mladena Burnača. Od tih legendi zabavne glazbe  prisutan je bio samo moj susjed Mladen Burnač. Društvo su mu pravili  jedan mladić i djevojka koju sam viđao u društvu voditeljice.

Mladen mi kaže kako su nekada na Dori i sada samo u Neumu mogu nastupati svi izvođači, ostali festivali su zbog svoje programske specifičnosti i orijentiranosti na zavičajni, mahom mediteranski melos,  daleko zatvoreniji za izvođače s kontinenta. Nastup na Splitskom festivalu iziskuje pjesmu u mediteranskom ili dalmatinskom ruhu.

– Znate li tko je ove godine pobijedio u Splitu?-pitao je Mladen Burnač u jednom trenutku.

Mi prisutni za stolom nismo znali odgovor.

Mladen je inače pristaša festivala i u Neumu je nastupio drugu godinu uzastopno. Koncept Etnofesta je uopćeniji i dozvoljava mu da na pozornici ne igleda kao netko tko je zalutao na taj festival, a to bi se mnogim njegovim kolegama iz Zagreba na Splitskom festivalu svakako dogodilo. Za to je kako reče za njega festival u Neumu jedan od rijetkih preostalih bitnih festivala i da ga prenosi HTV to bi sada bio najvažniji hrvatski festival.

Dok je tako konparirao festivale u Splitu i Neumu za naš stol je prešla voditeljica Tea Krizmanić i sjela je pored Mladena. Njoj se najviše svidjela nova pjesma  Vlade Kalembera “Ljubio bih nemam koga”, koju je izveo s Anom Rucner i “Razbijačima čaša”.

U razgovoru o ovogodišnjem festivalu pohvalio sam Doru Bačić, sestru od trenutno dosta poznatije Lidije Bačić. Voditeljica Tea koja dobro poznaje sruštveni život u Splitu reče mi kako Dora Bačić pjeva po splitskim kafićima. Nastup na Neumu 2014. s pjesmom “Trofej” Marka Tomasovića i Remija Kazanotija na njen tekst, do sada je njezin najveći trofej.

Na završnoj fešti tradicionalno svira glazba. I te večeri svirao je neki žensko-muški terasa duet i na njih se malo tko obazirao, nitko nije  plesao, sve dok Burnač nije zamolio voditeljicu Teu za ples. Prihvatila je i dugo su plesali privlačeči poglede  festivalske ekipe i gostiju. Kad su se vratili za stol sa susjednih stolova stalno su počeli prelaziti za naš stol.

Mladen i voditeljica su pili crveno vino hercegovačku blatinu, a mi ostali derali smo po gemištima sa  hercegovačkom  žilavkom. Kako sam do sada uveličao bezbrojne estradne priredbe i promocije, ponašao sam se prirodno i jedini sam za našim stolom odlazio po vino i sarajevski kiseljak. Svaki put kad bih se vratio netko bi mi sjeo na mjesto. Jedan od njih bio je i  Livio Morožin, jedini glazbenik koji je nastupio na svih   dosadašnjih devetnaest festivala. Livio Morožin mi nije samo bez pardona preuzeo stolac nego je i pio iz moje čaše.

– Iduće godine hoću da se neki trg nazove po meni- rekao je direktorima festivala, inače članovima grupe Aerodrom.

– U Neumu nema ni jednog trga- glasio je odgovor.

– Onda mi dajte ulicu- zatražio je Livio Morožin.

Inače dvije glavne ulice uz more u Neumu se zovu po banu Jelačiću i Franji Tuđmanu.

– Dajte ljudi budemo ozbiljni, dajte čovjeku sat i pet tisuća kuna. Kao što je to nekada bio red povodom jubileja u svakoj ozbiljnoj firmi- predložio sam.

Livio Morožin je prije par godina uzeo talijansko državljanstvo, kaže da će tako sigurno imati bolju mirovinu, ali domaće sindikalne tekovine nikako mu nisu strane. Naravno da se na dodjelu sata i pet tisuća kuna nije bunio ni on  ni njegova producentica Slovenka iz Pivke.

Kad su se prisutni počeli smijati na to što je svoju pratiteljicu nazvao producenticom Livio je rekao,  da on uvijek na festival na kojem nastupa i Alen Vitasović povede žensko društvo. Jedino kad nema Alena Vitasovića on onda ide sam jer tada postoje izgledi da neku zavede.

Burnač i voditeljica Tea su već totalno bili posvećeni jedno drugom kad je njoj zazvonio mobitel. Zvali su je neki prijatelji iz Splita i rekli su da zbog nje kreću u Neum.

Iduće godine bit će dvadeseti po redu Etnofest, organizatori najavljuju da bi po prvi put pjevače mogao pratiti orkestar. Naravno moraju smisliti kako će nagraditi Livija, kao i mnoge druge izvođače koji su ostavili veliki trag na pozornici ispred hotela Zenit.

Ona trojica iz Splita po mraku si stigli do  četiri ujutro. Javili su da su u Neumu. Tea, Mladen i još jedan par otišli su s njima se sastati negdje što je još radilo.

A Jurica Pađen, njegova supruga, Livio, njegova producentica, grupa Dubrovčana i ja pošli smo na spavanje. 

Ili bolje rečeno u susret idućem dvadesetom jubilarnom Neumu.

{gallery}naslovne/vlado1{/gallery}