EKSKLUZIVNO IZ KAZAHSTANA: ODBOJKAŠICE STIGLE U ALMATYAJU

“Došli smo do završnice jer smo odlično odradili pripreme koje su bile zahtjevne fizički i psihološki: trebalo je, naime, u kratkom roku pripremiti se za iznimno težak turnir te naporna putovanja, ali i pronaći načina da igračice od preko tridesetak godina normalno žive i surađuju s djevojkama ispod 18 godina. A, to nije nimalo lako. Uspjeli smo jer nismo radili rutinski: nastojao sam uz ozbiljan rad na terenu, stvoriti opuštenu atmosferu”, izjavio je izbornik Aksentijević

Napisala: Zrinka Petrović

Nakon 44-satnog putovanja zrakoplovom od Chiclaya u Peruu, preko Lime, Madrida i Moskve, hrvatska ženska odbojkaška reprezentacija stigla je u Almatya u Kazahstanu gdje će se igrati Final Four World Grand Prixa treće skupine. Hrvatskim reprezentativkama koje su finale izborile pobjedama nad Kubom dva puta, Kolumbijom, Alžirom i Australijom, protivnice u polufinale biti igračice Perua, jedine neporažene ekipe na turniru. Peru je također jedina momčad koja je nanijela poraz hrvatskim odbojkašicama.

Bez ponajboljih igračica

Plasman u polufinale veliki je uspjeh hrvatske reprezentacije budući je na turneju krenula bez svojih ponajboljih igračica: Maje Poljak, Senne Ušić Jogunica, Ivane Miloš, Katarine Barun Šušnjar, Tamare Sušić, Jelene Alajbeg i Nikoline Božićević. Na turneji, dakle, nije bila cijela jedna postava. Umjesto njih izbornik Miroslav Aksentijević poveo je šest mladih igračica koje su prvi puta zaigrale za seniorsku reprezentaciju: Rene Sain, Emu Strunjak, Brunu Vranković, Ivu Jurišić, Leu Cvetnić te nešto iskusniju Betu Dumančić. Pri tomu valja istaknuti da te mlade igračice nisu bile standardne članice prvih postava u svojim klubovima, ali ih je izbornik Aksentijević, koji je pratio njihove nastupe, izabrao, bez obzira na njihov trenutni status u klubovima. Procijenio je da imaju talenta i potencijala da se razviju u igračice reprezentativnih dometa.

 Petotjedne pripreme

Izbornik Miroslav Aksentjević nije krio zadovoljstvo nastupima u Australiji i Peruu te izborenim Final Four turnirom u Kazahstanu.

“Pokazalo se da su petotjedne pripreme, četiri tjedna u Rovinju te tjedan dana u Bendigu u Australiji, omogućile da se hrvatska reprezentacija nađe tamo gdje joj je mjesto, na Final Fouru. Osim Kube tu su Kolumbija, Peru i Kazahstan koje su objektivno i najbolje reprezentacije na turniru. Posebno su nam bile važne dvije pobjede protiv Kube i Kolumbije, jer su pokazale da se naša pomlađena reprezentacija može nositi i s najboljim ekipama. Sada se već vidi da smjena generacija u koju ulazimo možda neće biti tako bolna kako je to uobičajeno i kako se očekivalo. Teško je predvidjeti kakav će biti rasplet Final Foura, takvi turniru uvijek, naime, predstavljaju rizik, no tražim od naših igračica da pokažu ne samo da znaju igrati, nego i da su naučile pobjeđivati. A to su dvije potpuno različite stvari. Upravo nam je to umijeće pobjeđivanja nedostajalo na utakmicu potiv Perua: premda su dobile prvi set, naše igračice nisu izdržale pritisak Perua i šest tisuća fanatičkih navijača. U Almaty očekujem da će naše najiskusnije igračice preuzete na sebe najveći dio odgovornosti, te da će uz pomoć mladih igračica iskoristiti priliku koja im se pruža. Došli smo do završnice jer smo odlično odradili pripreme koje su bile zahtjevne fizički i psihološki: trebalo je, naime, u kratkom roku pripremiti se za iznimno težak turnir te naporna putovanja, ali i pronaći načina da igračice od preko tridesetak godina normalno žive i surađuju s djevojkama ispod 18 godina. A, to nije nimalo lako. Uspjeli smo jer nismo radili rutinski: nastojao sam uz ozbiljan rad na terenu, stvoriti opuštenu atmosferu kako bi smo pomogli i mlađim djevojkama da se uklope u način života i rada u reprezentaciji te da iz svih igračica izvučemo maksimum. Također bilo je važno izgraditi pozitivno ozračje kako bi se izdržali napori turneje koja je bila iznimno zahtjevna i fizički i psihološki. A do sada je sve prošlo bez nervoze i najmanjeg nesporazuma”.

Ozbiljne protivnice

Premda su Alžir i Australije ekipe slabije kvalitete, valja podsjetiti da je Alžir nastupio na Olimpijadi u Londonu, a da mu je ove godine nedostajao samo set da se plasira na Olimpijadu u Riju. Australke su pak pobijedile hrvatsku reprezentaciju na World Grand Prix prije dvije godine u Poreču.

Pobjede protiv Kube su posebno važne jer u njihovoj novoj reprezentaciji igra nekoliko ponajboljih mladih igračica

svijeta, od kojih se posebno ističe Melisa Vargas, rođena 1999., koja je već proglašena najboljom igračicom svijeta. Uz nju tu su još Daimara Lescay (1992.), Alvares Casanova (1998.), Sulian Matienzo (1994.) te Alena Rojas Orta (1993). One će biti okosnica reprezentacija koja će uskoro biti među najboljima na svijetu.U Kolumbiji pak već igraju neke od najskupljih igračica svijeta, poput Madelayne Montano, Kenny Moreno Pino i Garcia Lorene.

Kada bi fizičke predispozicije bile dovoljne za postizavanje vrhunskih rezultata tada bi ekipe Kube, Kolumbije i Perua već sada bile u samom svjetskom vrhu. Većina njihovih reprezentativki prototip su vrhunskih svjetskihsportašica: visoke su, vitke, dugih ruku i nogu, sjanog odraz, riječju, zaista za sve protivnice izgledaju zastrašujuće.T

Uz pet pobjeda na turnirima naše igračice odigrale su u Australiji i četiri pripremne utakmice. Dvije protiv Australije su dobile s 3:1 i 3:0, a pobijedile su i reprezentaciju Novog Zelanda s 3:0 te momčad Univerziteta New Mexico također s 3:0.

Izbornik Aksentijević na svim je tim pripremnim utakmicama uigravao momčad te dao priliku mladim igračicama da prvi puta zaigraju s našim najboljim reprezentativkama. Sve sudebitantice pokazale da izbornik Aksentijević nije pogriješio kada ih je pozvao u reprezentaciju. Igrale su čak i bolje nego se očekivalo, pa se već sada vidi da će izbornik Aksentijeviću skoro imati na raspolaganju desetak mladih igračica koje vrlo brzo mogu postati standardne reprezentativke.

Posebno ugodno iznenađenje priredila je mlada Rene Sain koja je igrala izvanredno i bila je, zbog atraktivne i požrtvovane igre, miljenica publika u Australiji i Peruu. Kao i najmlađa među igračicama, Ema Strunjak, koja je već izborila mjesto u najboljoj postavi. Naravno, i ostale mlade igračice opravdale su povjerenje koje im je ukazao izbornik Aksentijević. Uz mlade igračice koje je poveo na turneju izbornik Aksentijević najozbiljnije računa na još četiri mlade igračice, Katarinu Luketić i Amandu Gaši, ali i na Astrid Popić i Klaru Perić koje su ostale kod kuće, ali već rade po dogovorenom programu.

Od iskusnijih reprezentativki najviše je na dosadašnjem dijelu turneje pokazala Samanta Fabris koja je odigrala oba turnira na najvišoj razini: pokazala je da može u kontinuitetu igrati vrhunski te da je sposobna do maksimuma iskoristiti sjajne fizičke predispozije. Po ocjenama svih stručnjaka Samanta Fabris spada među tri najbolje igračice na prva dva turnira. Mia Jerkovć je kao prava kapetanica odličnom igrom predvodila ekipu, dok su Mira Topić i Ana Grbac pružile neke od najboljih igara od kada su u reprezentaciji. Te su četiri igračice,uz debitanticu Betu Dumančić, koja je također bila odlična, i najzaslužnije za dosadašnje uspjehe.

S obzirom na važnost utakmica i na snagu Perua, Kolumbije i Kazahstana, teško je predvidjeti kakav će rezultat u Kazahstanu postići naša pomlađena desetkovana reprezentacija, no već i sam plasman na završnicu turnira veliki je uspjeh. T