GLAVNE TEME PRIČA

DOŠLA JE I DRAGA PROFESORICA NEVENKA KLASIĆ

6. lipnja, 2023.

Vesela malobrojna ekipa 4. a uputila se u 30-ak kilometara udaljeni Letovanić i vinogorje Letovanićkoga Vrha, gdje su u evociranju vremeplovskih sjećanja proveli više kasnonoćnih sati

Napisao: Josip Frković

Bio je svibanj 1973., kada su na prvom katu željezarina učilišta centra metalaca u Capragu četiri godine ranije upisani budući strojarski tehničari doznali pozitivne rezultate konačnog zalaganja u učenju, svakodnevnog dolaženja na nastavu biciklom, busom ili pješice iz raznih dijelova grada ili čak iz Dvora, Letovanića, Mošćenice, Gline, Topolovca, Rujevca ili Šaša. Učenici 4.a razreda, njih 36, razrednika  Mije Bunetića i kasnije Jelkice Milković postali su maturanti, a dvanaestoro odlučnih nastavilo je visoko obrazovanje za strojarske inženjere. Među ovima, bila je i Slađana Mehanović Tadić (sestra pok. Gorana, koji je kasnije bio direktor željezarine tvrtke, a u Domovinskom ratu među prvim hrvatskim topnicima na Banovini – nap.a.). Spomenuta gospođa, štoviše, od 2006. do 2019. i odlaska u mirovinu obavljala je u centru metalaca dužnost uspješne ravnateljice. I sa kćeri Nelom, profesoricom petrinjske strukovne škole i doktorandicom veterine ima stan na Brzaju, zadnjih je mjeseci pretežno u roditeljskom domu Karlovačke ulice. Pomaže ostarjeloj 90-godišnjoj majci Mariji.

Završni dio života

Tako je bilo, rekosmo, 1973., kada je 4.a razred budućih i pola stoljeća mlađih tehničara strojarstva brojio 36 učenika. Drugoga dana lipnja 2023. , pak, pred ulazom centra metalaca okupilo ih se tek desetak, među njima i jedina živuća profesorica hrvatskog jezika i književnosti, gđa Nevenka Klasić. Profesoricu Klasić za katedrom s originalnim imenikom 4.a, Željku Špehar i Nadu Pejić, prosijedi su džentlmeni Stevo Bogunović, Zdravko Smernić, Dragutin Šoštarić, Vladimir Pavušek, Srećko Radulović i Ivica Herak darivali cvijećem i ponudili osvježavajućim sokovima. Uslijedila je uobičajena prozivka. Poznavatelji osobnih i obiteljskih neprilika objašnjavali su razloge nedolaska.

“Teško bolestan, umro, pokojni, nepokretan, u bolnici, u termama, staračkom domu, kod unuka iza potresa u Zagrebu, drugi brak, BiH, Srbija…” Nesretni je rat učinio svoje, s njim i okupacija velikog dijela sadašnje županije, poglavito Banovine.

Bez obzira koji su ih razlozi godinama spriječavali u nedolasku ili zbog drugih razloga baš danas nisu došli, svi su se suglasili da se na internetskoj stranici portala spomenu oni koji su  iz osobnih, obiteljskih ili političkih razloga promijenili prebivalište za završni dio života.

Vesela ekipa

Tako doznajemo da je Mladen Bižić iz prigradske Hrastelnice bolestan, da nazočni Stevo Bogunović, rođak uglednog sisačkog pravoslavnog paroha Boška (otac doktorica Gordane Margeta i Anke Rastovčan) još uvijek poduzetnik i vlasnik firme u tragično i dvostruko stradaloj Petrinji. Adresa Uroša Cvetkovića bila je 1973. u Maloj Gradusi, Dragomira Čekića u Šašu, Andrije Daića u Capragu, Vladimira Djakovića u Sisku, Ane Džajiću Glini, a Milana Govorčinovića u Sunjskoj Gredi. Doznajemo i to Đuro Gruborović, brat poznata glumca Dušana, s prijeratnim prebivalištem u Malom Gradcu (Glina) živi u Srbiji. Slijede potom Srećko Guček iz capraške Ulice Đure Đakovića, Ivica Herak Letovanićanin i vlasnik poznata i nagrađivana vinotočja “Herak”, predsjednik udruge sv. Bartol i negdašnji predsjednik razredne zajednice 4.a, Nada Kepčija Pejić  živjela je s roditeljima u Blinjskom Kutu, a Sisku Predgrađu. Željka Špehar rođ Kovačević nije odoljela zahtjevu supruga, pa se vratila u zavičajni Crnac Bobetkovih, Mošćeničanin Ranko Kos iz Prvomajske u Sisku nedolazak je opravdao nimalo povoljnim zdravstvenim stanjem, baš kao i Antun Lović i Željko Marković iz Capraga, dok se Miroslav Mužek iz Budaševa preselio u posljednje počivalište kraj crkve sv. Mihovila u Preloščici. Umro je i Mirko Preradović iz Rujevca, a oporavljeni opegejac Srećko Radulović i danas se rehabilitira radom i proizvodnjom žestica. Velika ga je nesreća snašla smrću 28-godišnje kćeri, ali život nastavlja u Odranskoj ulici. Vladimir Pavušek iz Dvorišća vjerojatni je rođak poznatog vojnog pedeovca Pepe Pavuška, a Drago Pejić živi u Capragu, baš kao i Vladimir Perković u grofovskom Topolovcu ili Mirko Polovina u Luščanima, Ljubomir Radojčić u Rujevcu i Džemal Salihović u Capragu iako radi u Europi. Zdravko Smernić je stanovnik Topolovca, Milorad Subotić Bosanske Dubice (BiH, RS), Drago Šoštarić Siska, kao i pok. Željko Švarc, Drago Trtanj iz Galdova, te Želimir Vila koji živi u Rijeci. Za pok. Aleksandra Viljevca obiteljska adresa je sunjska, Nazorova 303, a Dragana Vinčića dvorski Udetin. Stevica Vlaisavljević iz Brđana napustio je školovanje, dok je Vlado Vranjković život nastavio u Bosanskoj Krupi.

Vesela malobrojna ekipa 4. a uputila se u 30-ak kilometara udaljeni Letovanić i vinogorje Letovanićkoga Vrha, gdje su u evociranju vremeplovskih sjećanja proveli više kasnonoćnih sati. T