Tijekom boravka i djelovanja u Subotici bivao je aktivni sudionik i organizator društvenoga života Hrvata Bunjevaca. Bio je predsjednik i tajnik ali i umjetnički voditelj Hrvatskoga kultursko-prosvjetnog društva Matija Gubec u Tavankutu (1953. – 1954. i 1960. – 1972.). Također je jedan od osnivača likovne kolonije Grupa šestorice, osnovane u Tavankutu 1961. godine, kojoj su se pridružile i brojne slikarice naivke i slamarke. Kolonija je nastavila djelovati kao likovna sekcija KUD Matija Gubec i u sklopu djelatnosti toga društva od 1962. do 1972. godine
Napisao: Ivan Raos
Na prvoj ovogodišnjoj tribini Zbirke inozemne Croatice NSK koja će se održati 26. siječnja 2016. u 12 sati u prostoru palače NSK u Zagrebu koju vodi voditeljica Zbirke dr.sc. Željka Lovrenčić, gostovat će književnik, pravnik i diplomat Naco Zelić koji se rodio 5. listopada 1930. godine u obitelji bunjevačko-šokačkih Hrvata u Subotici, u Vojvodini, na kojoj će govoriti o svomu kulturskom i javnom djelovanju, pa i životnom putu u okolnostima kroz koje je prolazio. Makar u poznijim godinama vrlo je poštovan i ugledan član Društva vojvođanskih i podunavskih Hrvata u Zagrebu…
Na Tribini posjetiteljima će se pomno predstaviti dinamičan životni put i dojmljivo kultursko djelovanje Nace Zelića u Subotici i Zagrebu, govorit će se o njegovoj političkoj i diplomatskoj karijeri, njegovu književnom djelu, ali i izložbama knjiga bačkih bunjevačko-šokačkih Hrvata, Društvu vojvođanskih i podunavskih Hrvata u Zagrebu, pa i Udruzi za potporu bačkim Hrvatima i sl.
Selidba u Zagreb zbog nacionalizma
Naco Zelić rođen je u Subotici 5. listopada 1930. godine, u kojoj je završio osnovnu školu (1941.), nižu gimnaziju (1946.) i Trgovačku akademiju (1949.). Na Višoj pedagoškoj akademiji u Novom Sadu diplomirao je kemiju i fiziku 1951., a na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomu je stekao 1959. godine.
Radio je kao nastavnik u Nepotpunoj gimnaziji u Bajmoku (1952. – 1953.) te kao ravnatelj Osmogodišnje škole u Tavankutu (1953. – 1954.), tada škole s hrvatskim nastavnim jezikom. Budući da je nazivan kleronacionalistom, napustio je prosvjetnu službu i preselio se u Zagreb, gdje je tijekom studija prava radio kao knjigovođa (1955. – 1958.).
Nakon povratka u Suboticu (1958.) bio je pravni referent u tvornici šinskih vozila Bratstvo (1958. – 1960.), zatim sudački pripravnik (1960. – 1961.) te potom sudac Kotarskoga suda i Okružnoga suda u Subotici (1961. – 1973.). Zbog djelovanja s pozicija hrvatskoga nacionalizma i kao član Matice hrvatske u Zagrebu, razriješen je dužnosti suca Okružnoga suda u Subotici 15. ožujka 1973. godine.
Iza toga ponovno se preselio u Zagreb, u kojemu je radio kao upravni savjetnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne zaštite i Ministarstvu rada i socijalne skrbi, i kao tajnik Zavoda za organizaciju i ekonomiku zdravstva u Zagrebu (1973. – 1992.). Od 1. lipnja 1992. bio je zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, a od 16. lipnja 1992. do 30. rujna 1996. godine bio je savjetnik za konzularne poslove u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Budimpešti. Nakon toga je umirovljen.
Djelatno radeći kao upravni savjetnik, izradio je više zakona i drugih propisa i općih akata. Sudjelovao je na brojnim savjetovanjima, simpozijima i stručnim skupovima, kako tuzemno, tako i inozemno. U ediciji Zbirka pravnih propisa, Narodne novine u Zagrebu 1983. godine objavile su mu knjigu Zakon o socijalnoj zaštiti s objašnjenjima, uputama i priručnim kazalom. Kao istaknuti pravnik biran je za člana Zakonodavno-pravne komisije Hrvatskoga sabora. Na toj je dužnosti bio do odlaska na dužnost u Budimpeštu.
Tijekom boravka i djelovanja u Subotici bivao je aktivni sudionik i organizator društvenoga života Hrvata Bunjevaca. Bio je predsjednik i tajnik ali i umjetnički voditelj Hrvatskoga kultursko-prosvjetnog društva Matija Gubec u Tavankutu (1953. – 1954. i 1960. – 1972.). Također je jedan od osnivača likovne kolonije Grupa šestorice, osnovane u Tavankutu 1961. godine, kojoj su se pridružile i brojne slikarice naivke i slamarke. Kolonija je nastavila djelovati kao likovna sekcija KUD Matija Gubec i u sklopu djelatnosti toga društva od 1962. do 1972. godine. Naco Zelić organizirao je brojne izložbe likovnoga stvaralaštva tih umjetnica.
Podunavski Hrvati
Godine 1969. uključio se dinamično u aktivnosti organiziranja i osnivanja Hrvatskoga kultursko-umjetničkog društva Bunjevačko kolo koje je osnovano 18. siječnja 1970. godine. Izabran je za prvoga tajnika toga društva. Na toj je dužnosti (1970. – 1972.) započeo je obnovu javne proslave bunjevačkoga žetvenog običaja Dužijance. Bio je i osnivač i supokretač drugih aktivnosti bunjevačkih Hrvata u Subotici, ali i organizator mnogih priredbi na kojima su predstavljeni tradicijski običaji, kultura i umjetnost bačkih Hrvata. Organizirao je izložbu Bunjevačko ruho u Etnografskome muzeju u Zagrebu (1983.) i sudjelovao u organiziranju izložbe Iz baštine bačkih Hrvata Bunjevaca u istomu muzeju (1998.).
Nakon ponovnoga preseljenja u Zagreb 1974. godine uključio se u rad KUD-a Šokadija i bio voditeljem folklorne sekcije. Organizirao je i vodio tribine, popularne Zagrebačke šokačke divane. Godine 1990. angažirao se u pružanju pomoći Hrvatima izbjeglim iz Vojvodine, ali i onima koji su ostali živjeti na svojim pradjedovskim ognjištima u Bačkoj. Do danas je aktivan u Demokratskome savezu Hrvata u Vojvodini, kao i u hrvatskim kulturskim udrugama.
Naco Zelić jedan je od je od osnivača Hrvatsko-mađarskoga društva, čiji je bio i predsjednik. Ujedno je bio i predsjednik Udruge za potporu bačkim Hrvatima. U sklopu njezine djelatnosti do kraja 2015. godine organizirao je približno 50 tribina, filmskih projekcija, izložbi i drugih priredbi na kojima su predstavljeni brojni književnici i drugi kulturski djelatnici bačkih Hrvata i njihova djela. Suradnik je Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, kojeg je objavilo u svojoj nakladi Hrvatsko akademsko društvo u Subotici, za kojega je znalački vješto napisao 40 natuknica o više autora i književnika, pa i drugih kulturskih i društvenih djelatnika bačkih Hrvata, baš kao i o drugim temama.T
3 komentara
Uskoči u raspravuFijaker stari ulicama uta. U njemu sjedi mlad ljubavnipar. Cijele noci snijeg polako pada, a Zvonko Bohda ide u Sobor grad. U Somboru nalazi se veliko nase blago – najvece blago – Bunjevacki sklad!