DAN DOČEKA VATRENIH TREBA PROGLASITI DANOM ZAJEDNIŠTVA

DAN DOČEKA VATRENIH TREBA PROGLASITI DANOM ZAJEDNIŠTVA

21. svibnja, 2019.

 

 

Više od pola milijuna ljudi (neki kažu i milijun!) dočekalo je viceprvake svijeta u nogometu.

Takav veličanstveni doček u Hrvatskoj još nije imao nitko, a pitanje je je li će ga ikada i imati.

Stoga taj dan, kad je Hrvatska disala kao i 1991.,  ne smije ostati tek „mrtvo slovo na papiru“, već mora i treba biti okrunjen najmanje- spomendanom! Predlažemo hrvatskoj Vladi i Saboru da se 16. srpnja od ove godine proglasi spomendanom ili blagdanom- Danom nacionalne ljubavi i prijateljstva, ili Danom nacionalnog zajedništva, kako predlaže i sam Dalić

Napisao: Mladen Pavković

To što je Grad Zagreb, odnosno Hrvatska doživjela 16. srpnja prošle godine, kad se hrvatska nogometna reprezentacija, pod vodstvom Zlatka Dalića, vratila sa Svjetskog prvenstva u Rusiji, jedan je od  najvećih događaja u suvremenoj hrvatskoj povijesti.

To se ne zaboravlja!

Više od pola milijuna ljudi (neki kažu i milijun!) dočekalo je viceprvake svijeta u nogometu.

Takav veličanstveni doček u Hrvatskoj još nije imao nitko, a pitanje je je li će ga ikada i imati.

Stoga taj dan, kad je Hrvatska disala kao i 1991.,  ne smije ostati tek „mrtvo slovo na papiru“, već mora i treba biti okrunjen najmanje- spomendanom!

Predlažemo hrvatskoj Vladi i Saboru da se 16. srpnja od ove godine proglasi spomendanom ili blagdanom- Danom nacionalne ljubavi i prijateljstva, ili Danom nacionalnog zajedništva, kako predlaže i sam Dalić.

Bit će to skromno sjećanje na hrvatske športaše koji su ostavili neizbrisivi trag u hrvatskoj povijesti.

Ćiro i Pupovac

Trener „svih trenera“ kako neki danas nažalost posprdno nazivaju Ćiru Blaževića,  Pupovčevog  „vodonošu“, koji je prihvatio ponudu SDSS, da im pomogne da i takvi možebitno uđu u Europski parlament, ne prestaje provocirati.

Kako piše jedan dnevni list (Jutarnji, 19.5. 2019.) loptogurač je  „objasnio“ zbog čega je podupro političku stranku koja nema veze s hrvatstvom. Rekao je: “Ne možemo zbog šačice ubojica i kriminalaca osuđivati cijele narode.  Što bi onda trebali reći Nijemci i Francuzi, u dva rata jedni drugima su poubijali više ljudi nego što mi ovdje imamo stanovnika, a danas su najveći saveznici. Ja volim i poštujem sve ljude, a kao sportaš po definiciji ne mogu biti šovinist. Nikad još nisam upoznao sportaša šovinista, mi smo svijet koji zagovara toleranciju i suradnju“.

Dakle, nekada slavni loptogurač nam želi poručiti da zaboravimo i oprostimo i Srbima i svima drugima koji su učinili strašne zločine nad nevinom hrvatskom djecom, starcima, ženama, koji su palili i rušili bolnice, katoličke crkve, škole, dječje vrtiće, otuđivali hrvatsku imovinu…,  da se trebamo ugledati  u druge, poput Njemačke i Francuske.

Što to loptogurač ne kaže na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru, Ovčari, Škabrnji, spaljenom selu Kijevu, Voćinu, Saborskom ili pak roditeljima koji su u vrijeme velikosrpske agresije izgubili svoju djecu u Slavonskom Brodu?

Kad tako radi kako radi i kad tako govori kako govori ovaj loptogurač je pravi „šovinist“, ali nažalost prema narodu Hrvatske u kojeg se kune!

Kako Hrvati mogu zaboraviti i oprostiti nekome tko ne prizna ni da je bio agresor, a kamoli što drugo?

Jedinstveni loptogurač

A da je loptugurač veliki humanista, poglavito kad su u pitanju igrači Dinama to je u istom članku ovako objasnio:

„Vodio sam Dinamo i usput brinuo o igračevim egzistencijama. Sjećam se kako mi je svojedobno došao Ištvanić, šefe imam problem. Kakav? Klub mi nije dao kafić. Naredim svojem sinu da isprazni kafić od 120 kvadrata i kažem, evo ti kafić Ištvaniću. A onda mi dođe Škrinjar pa pita može li on dobiti barem stan ako je Ištvanić dobio kafić. Nazovem kćer Katarinu u Laussanu i kažem joj da dođe u Zagreb i isprazni stan. Tako i Škrinjar  postane vlasnikom stana.“

Nakon svega toga, što je napravio za Pupovca i svoje igrače –tko ga ne bi volio?

Ma, ovaj jedinstveni loptugurač je istinska legenda. Zamislite samo da se na sličan način još pohvalio kako je naredio svojem sinu ili kćeri ili svojoj supruzi da i nekom stradalniku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata daju barem po sto eura!

Gdje bi mu bio kraj? T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Gonzalez Andres
    #1 Gonzalez Andres 24 svibnja, 2019, 18:11

    Pozdrav, Ovo je obavijestiti javnost da je g. Gonzalez Andres privatni zajmodavac koji je otvorio financijsku priliku za sve koji trebaju financijsku pomoć. Dajemo zajam po kamatnoj stopi od 2% pojedincima, tvrtkama i tvrtkama pod uvjetima i uvjetima jasnim i razumljivim. Kontaktirajte nas danas putem e-pošte na: ([email protected])

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. pepe
    #2 pepe 21 svibnja, 2019, 10:14

    dakle, ideja je načelno dobra, ali prekasno objavljena. naime, u razdoblju između 19. i 20. stoljeća hrvatsku trajno napušta 30% njenoga pučanstva, mahoma iz istre, primorja, like, otokov i dalmacije. danas potomkov tieh izseljenih hrvatov zgoljno u objema amerikama ima prëko milijuna, s južnom afrikom ter oceanijom zacielo i dva.
    danas je broj pučanstva u hrvatskoj, po službenih podatcih iz inozemstva, izpod četiri milijuna ter u stalnom daljnjem opadanju. većina ovieh igračev iz nogometne vrste živi u inozemstvu, imaju svoje obitelji u inozemstvu i ondje plaćaju porëze. konačno, nije pupovac toliko dobar igrač, koliko su hrvati slikovito rečeno postali propali i nesposobni vratari.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Anonimno
    #3 Anonimno 21 svibnja, 2019, 07:27

    Odličan prijedlog, g. Pavkoviću.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code