GLAVNE TEME

CIJELU KAMPANJU PRATIO SAM BANDIĆA

30. svibnja, 2013.

Nekada je bilo petnaestak događaja dnevno

Piše: Željko Krznarić

Ovaj tekst je podsjetnik i moje novinarsko-književno gledanje na dane koje sam proveo uz gradonačelnika Milana Bandića od početka njegove predizborne aktivnosti, izvještavajući svakodnevno o tome informativni program Radio Martina.

POZNAJE SVAKU ULIČICU

Prošao sam s njim stotine kilometara, obišao gotovo cijeli Zagreb i upoznao dijelove i ulice u kojima nisam nikada bio, rekli bi upoznaj svoj grad da bi ga više volio. Tako je i ispalo i usprkos umoru koji se ponekad javljao bilo je zanimljivo. Naime, onaj tko ne zna, teško je držati tempo koji Bandić određuje i često sam se pitao otkuda tom čovjeku toliko energije. Znam da trči svakog jutra, da se penje na Sljeme kao od šale što me fascinira jer od mojih nekad mladalačkih sportskih dana, zaboravio sam na trčanje tražeći neke druge mogućnosti za održavanje kakve takve forme.

Imam neodoljivi osjećaj da Bandić poznaje svaku uličicu Zagreba i ono što je najvažnije da zna koji problem ima svaka ta uličica. To je zapravo karakteristika dobrog gradonačelnika, koji najmanje vremena provede u svojoj radnoj sobi. Stoga i ne čudi da su ga na svakom koraku ljudi radosno dočekivali. Strpljivo sluša sve probleme svakoga tko mu priđe, uzima njihove telefonske brojeve i daje brojeve svog kabineta da se jave, sve u želji da pokuša riješiti svaki problem.

PRVI VEĆI NOVAC

Jednom prilikom u obilasku Novog Zagreba, razgovarao sam s jednim ozbiljnim postarijim čovjekom i pitao ga što misli o Milanu Bandiću. Odgovor koji je dao bio je vrlo znakovit. Rekao je:”Sve mislim da li smo mi imali uopće gradonačelnika prije Milana Bandića.”

 Svuda gdje smo dolazili ljudi su se trudili biti što srdačniji, žene su pripremale kolače, svi su se željeli slikati s njim, a on je imao strpljenja za sve. Sjećam se jednom kad smo obilazili Svetu Klaru i gradilište aneksa osnovne škole te obnovljeni dom mjesne samouprave kako je bio dobro raspoložen i ispričao kako je upravo u toj prostoriji nekada zaradio svoj prvi veći novac. Kako član Gradske skupštine išao je na vjenčanja, i dok su drugi odlazili na more, na godišnje odmore on je vjenčavao mladence, napomenuvši kako svaki  brak koji je on sklopio još uvijek sretno traje.

UŽASNO VOLI ZAGREB

Prolazivši kroz kvartove često sam čuo njegove pitanja, zašto ovo izgleda ovako, zašto ovo nije popravljeno. Svojim je suradnicima rekao da se to mora popraviti što prije. U Markuševcu je na trgu u krasnim nasadama cvijeća primjetio korov. Rekao je predsjedniku Vijeća gradske četvrti, u nedjelju ću ovdje biti na kavi, i ne želim da vidim više taj korov. Cvijeće sadimo da ljudima bude ljepše, a ne da u njemu raste korov. Sve su to sitnice, rekli bi neki. Ali od sitnica se život i sastoji. Jednom riječju shvatio sam da taj čovjek koji nije rodom Zagrepčanin, užasno voli ovaj grad. Uostalom Zagrepčanac se ne postaje samo rođenjem. Postaje se i ljubavlju koju pokazuje ovom gradu. Pokazuje se razumijevanjem svih problema i željom da ga se svrsta u red modernih i lijepih europskih metropola.