Jedan sam od onih, koji sam bio s Johannom, na – ti, zahvaljujući mom dragom katalonskom kolegi Jose Antoniju Lorenu. Oduševljavao je mirnoćom. Njegovom nogo- pametovanju nije bilo granica. O njemu, pisat će se na dugo i široko. Još dugih godina. Nizozemci takovog, nemaju. A svijet, samo – nekoliko
Napisao: Zvonimir Magdić
Nijemci, a tko drugi, točni su ko’ Prienovo torpedo: lightfussig. Lakonog. Da, to je bio, u prvom redu, Johann Cryuff. Amsterdamac, rođenjem, 1957. , većim dijelom života i smrću, Barcelonac. Jučer. 2016. Jednostavno, Johann je lebdio. Plovio nad travnjakom. Obilazio je lakoćom. Od prvih juniorskih koraka u Ajaxu. Pa, onda, ni manje ni više, tri puta, s ‘kopljanicima Amsterdama’, prvak Europe. Oduševljavao je im anđeoskim licem i vražjim korakom. Barcelona nije čekala. Čopila je Cruyffa. I, u toj, svoj prvoj godini igranja za Barsu, čudo. Najbolji. Pojam. Oduševio je sve. Nije li tučen Real Madrid 5:0. Cruyff. I samo – Cruyff. Koliko sam puta stajao na Nou Campu, s Johannom. Čak i ispijao kavu, koju sam, istini za volju,, sam platio. Ali, preko puta mene – Cruyff. Jednako lagan kao i na igralištu, u susretu sa sedmom silom. Bio je silno odan Molohu. Troje djece. Čak i Amerikanac. Preko ‘ Velike bare’. Nije mogao bez nogometa. zabijao je tečno, i – lakoćom. Bio je, sedamdesetih, genij nogometa. No, nije glavu okrunio, krunom prvaka svijeta.
Odveo ‘Oranje’ do velike završnice
Na Mundialu sedamdesetčetvrte, on je iz utakmici u utakmicu vodio čudesima, ‘Oranje,’ do velike završnice. Stilom, koji je – jednostavno – bacao svu lovu kladionice, na Nizozemce. A, onda, veliki je Cruyff upao u gustu mrežu bacanja auta, pucanja kornra, bavio se, na minhenskom Olimipkonu, sporednim stvarima. Iako je, baš, on u prvoj minuti, solo akcijom pokosio Nijemce i izborio ‘elf-metar’ kojeg je Neskeens, topom, pretvorio u gol. Put do slave je bio otvoren. A, onda,postalo je sve mračnije. Nije sada Johann, nego Franz, Kaiser, Beckenbauer gospodar situacije. Sve je više njemačkih lopti, na sredini, terena. Sve je opasniji ‘debeli’ Gerd Muller. Na kraju, balade, proboden je Cruyff. Muller, ‘krumpiraš’ našeg Čika Čajkovskog, zabio je za 2- 1. Njemačka je prvak svijeta. Nije li Englez Lineker bio u pravu: ‘Nogomet je igra dvoje, u kojoj pobjeđuju – Nijemci’. Rječit. Fin. Blizak. Nikad napuhnut. No, ‘žiznj’ amsterdamskih predgrađa, ostala su u njemu. Bio je u stanju da se potuče za krunu najboljeg, svih vremena. Bio je vijovnik totalnog nogometa. Pa, ipak, vrijeme nije bilo na njegovoj strani. Ipak, nije bio tako moćan kao Di Stefano ni lucidan kao Maradona. Ovo nije kritika, ponajmanje sada, kad čitava jedna priča, najvećeg, to je sigurno, broja 14, kojeg je uzeo, sam priznaje, slučajno, bio sam svjedok jednog njegovog potopa. I – nogometaškog pokopa. F:C.Barcelona i Leeds United, ne baš onaj, ali tog prezimena,kojeg je ‘ 67. ‘okrenuo’ zagrebački Dinamo, u samoj završnici Cupa Sajamskih gradova, na Camp Nou, za Kup kupova. Barca je izvukla – nulu – gore, ali tu, Englezi, na svoj način deru i imaju, prolaznicu.1:1.Gol u gostima! Zadnjih pet minuta. Treća, prije samog kraja. Cruyff, za kog vraga baš on, ide pucati ‘kutnik’, kako se nekad govorilo u Hrvatskoj. Očekivanja su silna. Jer, čeka se onih – gospona kornera – kao pola gola. No, Johannova lopta odlazi iz gola! Uzdah, tisuća. I zadnja minuta. Isto mjesto. Korner. Opet Cruyff. I, opet – iza gola. Nevjerojatno. I velikani mogu, očito, iskočiti iz tračnica. Ne vjerujem. I, za sva vremena, bilježim: Di Stefano! No, to su ipak, za jednog genijalca, sporedne stranice. One, koje se ispisuju drhtavom rukom i pucaju nesigurnom nogom. Ali, Cruyff nije sam igrač. On je krcat teorijom. On ima nogomet u malom prstu. Sjećam se čak i njegova članka. ‘Djeco, dođite, ja ću vas poučiti nogometu’. Njegov je pouk jednostavan. Golemo iskustvo. ‘Hoću da nogomet malih bude onaj sa ‘ulice’. Slobodan, neobuzdan. Stvaralački.
Dečec od nogometa
Ne sjećam se da sam vidio – loptanje kroz noge. Nema tunela. Ni – veselja. Imao je i sina Jordija. No, taj plavokosi momak nije ulovio tatine visine. Ostao je na velikom prezimenu. Nada mas. Ništa više. Njemu, ‘starom’, nedostajalo ga je, na onom njemačkom Weltmeistrerchaftu, velike završnice. Vodio je Barcelonu. I nije mali broj onih koji smatraju onu Guardiolinu tika-taka igru, baš Johana Cruyffa. Igrao je čak i u Cosmosu. Bio je pojam. Godinama. Tražilo se njegovo mišljenje. Imao ga je, taj dečec od nogometa, u malom prstu. Ubio ga –cancer. Pluća. Prerano. Bi sedamdeset. Jasno, Katalonija vrišti. Tugom. I boli. Sjećanja se valjaju, šarenim stranicama svih mogućih medija. Gledam ga, na internetu, kao klinca: tehnicira s loptom, gura kroz noge, zaobilazi, zabija. Sve. Najbliže onom zadnjem. Samom krovu čuda, od nogometa. Jedan sam od onih, koji sam bio s Johannom, na – ti, zahvaljujući mom dragom katalonskom kolegi Jose Antoniju Lorenu. Oduševljavao je mirnoćom. Njegovom nogo- pametovanju nije bilo granica. O njemu, pisat će se na dugo i široko. Još dugih godina. Nizozemci takovog, nemaju. A svijet, samo – nekoliko. Otišao je Laci Kubala, otišao je Johann Cruyff. Blau-granitne su boje velike ‘Barse’, na pola koplja. Tri zlatne lopte’ 1971, ‘ 73, ‘ 74.’ I prvak, kao igrač, jednom, s Barcelonom. Amen. T
6 komentara
Uskoči u raspravuPočivao u miru Božjem Johane u iščekivanju Uskrsa. Neka je sretan Uskrs svima!