Na provokacije iz HNDa, prvi se javno oglasio duvanjski pjesnik, publicist i novinar Ante Matić, prvi HDZ-ov gradonačelnik zagrebačkoga Podsuseda iza uspostave Republike Hrvatske. Na internetskom portalu Tjedno svoj je tekst naslovio ateističkim srpsko-hrvatskim dernekom u pseudovjerskom ruhu. Autor najprije konstatira kako se ne radi o pravoslavnom blagdanu i druženju hrvatskih katolika i pravoslavaca, negoli o skupu četnikolikih svetosavaca
Napisao: Viktor Hibner
Bila je to još jedna u nizu velikosrpskih, protuhrvatskih provokacija. Više negoli gadljiva provokacija bez valjana odjeka. Ni religijski ni politički skup ateista i agnostika, ono badnjačko primanje Srpskoga narodnoga vijeća u Hrvatskom novinarskom domu (najam je vjerojatno skupo plaćen). Kao u hramu Svetoga Save, Milorada ili Vojislava, te njegovo visoko preosvećenstvo vladika zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić, koji tako umilno ume da peva vojvodi Đujiću „Šta se ono na Dinari sjaji“ ili „Pošla majka sina da traži, pa se javlja đeneralu Draži“. Središnja civilna, prigodno ošišana osoba, ateist i Milanovićev neokomunist Milorad Pupovac kao episkop SDSS-a, uza nj generalni sekretar SDSS-a, olako amnestirani ratni huškač a la zloglasni Miroslav Lazanski, KOS-ov novinar i poratni sisačko-moslavački dožupan, Bogdan Rkman. Bio je tu i vječiti „utjerivač“ hrvatskog proračunskoga novca za srbobranske „Novosti“, „Prosvjetu“ i najravnopravniju, srpsku manjinu, Aleksandar Tolnauer. Pupovac je gotovo proročanski, uzdignuta kažiprsta, procijedio „Kako u nejednakosti zajedništva ne može biti…“. Ni traga jednom časnom Nenadu Vlahoviću, lojalnom Srbinu iz Bjelovara, koji je još za listopadskoga etičkoga suđenja vrhunskom zločincu Šapajevu (J.B. Titu) 20. stoljeća i njegovim komunističkim sljedbenicima, sa Zoranom Milanovićem na čelu, svoj referat naslovio „etnobiznismen Pupovac mora otići“. Ciljao je dakako na uporno podgrijavanje stanja ni rata ni mira, ali i na neslogu među samim Srbima. Kamere svih televizija bile su tu i zabilježile tisuće zanimljivih kadrova. Od slinavih šaputanja obezglavljenog esdepejca Zorana Milanovića „u uvce“ pravoslavnoga gazde, do prostačkoga izbjegavanja i okretanja leđa mandataru Timu Oreškoviću. Bilo je tako ove, 2016., ali i mnogih ranijih godina. Samozaljubljeni momak rošava lica, kreštava glasa i grbavih nogu, potvrđeni „državni divljak s viškom kućnoga odgoja“, koji je najzaslužniji za ponovljeni cirkus u HND-u, svakako je Srbin veći i od Tome Grobara.
Konceptualne podvale Saše Labrovića
Zoran Milanović, „za kojega je redovito glasovalo osam od srpskih deset birača u Hrvatskoj…“. Ne dao Bog da se sedmojanuarska farsa nastavi i 13. siječnja, kazali su mnogi. U povodu navodne Srpske nove godine, jer to je glasovita Vukova nacija koja uza crkvu i običan grah naziva – srpskim pasuljem. Nije dovoljno što njihov bog hoda zemljom, što su mošti Svetoga Save prije krvave ratne agresije i pobune goloruke srpske nejači obišle „sve srpske zemlje“. I dok srbijanski mirotvorci, premijer Aleksandar Vučić, ratni prorok glinskih šarenih obećanja i šef inostranih dela majčice Srbije, Ivica Dačić, Slobin ratni SPS-pobočnik, telale zazivajući mudrost hrvatskih komšija (kao i drski mirotvorni brbljavac, Radmanov prijatelj i verbalni ratnik Miroslav Lazanski) da se okanu jalove nabavke skupih balističkih raketa u Amera, pravoslavni ceremonijalmajstor iz Benkovca upućuje drage goste na lomljenje i kušanje badnjačke pogače česnice. Vrhunac je to prvom antifašistu i drugom hrvatskom veleizdajniku Stipi Mesiću omiljena derneka, na kojem će nekoga dopasti i u tijesto umiješani čarobni novčić. I, gle čuda, novčića se (nije valjda Srbima mrska kuna) domogao Hrvat iz Kanade, osmi mandatar hrvatske Vlade, Tihomir Orešković. Došavši iz daleka i uljuđena svijeta, ni sanjao nije da će mu u stabiliziranju prezadužene i od neokomunista gospodarski slomljene domovine trebati i kovanica za sreću. Od onih koji su je oružjem i kanibalskim zločinima 1991. htjeli ponovo spaliti i podjarmiti, a ništa bolje ne žele joj ni četvrt vijeka kasnije. Ali, našao se tu, uz velik broj neurednih bradonja s loncima na glavi, i konceptualni umjetnik Saša Labrović. Isti onaj tip koji je naočigled MUP-ovih plavaca urinirao na mjestu braniteljskih prosvjeda i krunidbe seljačkoga vođe Matije Gupca. Na Trgu i ispred crkve sv. Marka, te između povijesnih građevina Banskih dvora i Sabora, hrvatskih svetinja..
Vukovarski čekići
Možda prema scenariju Milorada Pupavca i glasovitoga Aleksandra Vulina, srbijanskoga ministra socijalne i boračke zaštite, koji preživjelim svjedocima ratne 1942. sugerira da su bolesna i izgladnjela kozaračko-srpska siročad stradavala u ustaškom logoru, a ne u sisačkom prihvatilištu NDH „i da su im slični vukovarskim zločincima čekićima razbijali lobanje…“. Na podu je Labrović postavio dvije razlomljene crne pleksiglasne ploče, podsjećajući da su iste takve u režiji bračkoga manjinca ex- ministra Arsenija Bauka (jednoga od njih osmero u tužnoj „kukuriku“ HR-vladi) na silu postavljane, a potom razbijane na pročeljima zgrade vukovarske Policijske uprave. Počinitelji se znaju, među njima je i rasrđeni Zvonko Živković, otac poginule dvojice hrvatskih ratnih junaka, ali nitko od njih nije završio makar u Remetincu, a kamoli u Padinskoj Skeli. Spomenuti umjetnik Saša Labrović u jednome trenu pokleknu, a za njim u želji da spoje nespojivo pohitaše neki hrvatski savitljivci. Na kandaloznom skupu u Domu HND-a, međutim, nije zabilježeno ni jedno reagiranje debelo plaćenih pojedinaca iz redova tzv. hrvatske elite (spuštenih gaća). Na provokacije iz HNDa, prvi se javno oglasio duvanjski pjesnik, publicist i novinar Ante Matić, prvi HDZ-ov gradonačelnik zagrebačkoga Podsuseda iza uspostave Republike Hrvatske. Na internetskom portalu Tjedno svoj je tekst naslovio ateističkim srpsko-hrvatskim dernekom u pseudovjerskom ruhu. Autor najprije konstatira kako se ne radi o pravoslavnom blagdanu i druženju hrvatskih katolika i pravoslavaca, negoli o skupu četnikolikih svetosavaca.
Pusić i Opančić ipak Reinerove dopredsjednice?
Iza Matića (nije ni u kakvu srodstvu s Predragom Fredom iz SDP-a, propalim ministrom branitelja!), dok „hrvatski zvaničnici ćute“, na internetu se javlja i dični Ličanin iz Saborskoga, zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak. Od iste zločinačke ruke crvenih antifašista teško je stradao i Borićevac Josipa Pavičića. Ponovo je Hodak održao lekciju velikosrpskim falsifikatorima, koji, izgleda, misle da su još uvijek u najdražoj im Titovoj Jugoslaviji bratstva i jedinstva, u kojoj su oni ipak mnogo jednakiji od drugih (srpskih) naroda i narodnosti. Možda da priupita brata dvojice benkovačkih četnika, civila Milorada Pupavca, nije li on srbijanski guverner, kad se tako osiono ponaša gdje god se pojavi. Na slavi vlaško-srpskoga Badnjaka, u nazočnosti bivšega predsjednika Stipe Mesića što neumitno ostaje bez uredskoga krova nad glavom, spomenuti je čelnik SNV-a doista trijumfirao nad hrvatskom inferiornošću. Bio je siguran da se nitko neće osmjeliti i priupitati što će mu na vjerskom slavlju popišanac Saša Labrović i njegov suludi performans. Spominje gospodin Hodak i velikoga hrvatoljupca, Dragu, Karla i Jovana Pilsela argentinskoga, koji je s ushitom slavio završetak rata, potom omiljena branitelja Željka Jovanovića Močvarnog, ali i Zorana Pusića, koji je iskreno zabrinut za promjenu imena hrvatskoga parlamenta. Njegova omiljena sestrica, Vesna Region, koja je godinama šakom i kapom dijelila proračunski novac Teršelički i antifašističkim ligašima, mudro zaključuje kako bi pismo UN-u i poruka da Vlada RH ne podržava njenu kandidaturu za generalnu sekretaricu predstavljalo blamažu samo za našu zemlju?!.
Kamo će Ferenčak, Vlahušić, kamo Maras
Bez obzira na sve, potporu njenoj kandidaturi ponovit će, valjda, bivši premijer Milanović, s kojim je srasla poput prsta i nokta. Ne bude li od svega ništa, iz oporbenih će redova u Saboru velika intelektualka hrvatske nepotrebne stranke (HNS) zauzeti manje reprezentativno mjesto predsjednice nekog odbora. Čačićev Milorad Batinić pak posadio bi je u fotelju potpredsjednice Sabora. Pazit će pri tome da se u sastav odbora ne natepe njen bivši miljenik, ratni profiter Radimir Čačić. Ali i da nikako ne izostanu poštenjaci poput tajnika HNS-a Srećka Ferenčaka ili pak Andra Vlahušića. Važno je da je zasad Goran Beus ponovo sretno uvaljen u saborske klupe, političarima u provinciji ostaje utjeha da će jednoga dana i oni na listu kandidata. Možda i za predsjednika omiljene stranke s evidetnom podrškom birača. Ako još uvijek prva potpredsjednica tehničke Vlade, poput Šapajeva JBT-a, ikada umre… Što se tiče SDP-a, koji je iz usta jedinoga državnika prostaka izrekao odlučno ne kriminalnoj organizaciji, policijsko-obavještajnom podzemlju i neoustaštvu, u klupama parlamenta ponovo ćemo gledati omiljene likove intelektualno upečatljive koalicije „Hrvatska raste“. Mislioca Igora Dragovana, skijaša na službenom putu i zubara obitelji Milanović, Siniše Varge, Anke partizanke Mrak Taritaš, Gordana Marasa („Božo Petrove, oteto prokleto…“, kao da mu je djed u nasljeđe ostavio HR-državu, koji teško prihvaća mogući povratak u partiju Šegonova, Kalemova i Žurgina Slavka Linića – nap. a.), potom brbljavoga zagorskoga dr. turizma i štetočine svih vrsta prometa Siniše Gajdaša Dončića, autoritativnoga Milorada Batinića Lepoglavskoga, velikoga gospodarstvenika Ivana Vrdoljaka, Predraga Matića Fredija, Tihomira Jakovine, Zdravka Ronka, doktora za penziće Miranda Mrsića, Ive Jelušića (podsjećamo, Apis je bio nadimak zloglasnoga šefa beogradske „crne ruke“ – nap.a.).
Sinekure Milanke Opančić
Što reći o Milanki Opančić? Ta bi drugarica, na radost svekolikoga hrvatstva i iz inata Zorana bez kompasa, trebala zasjesti u časni oporbeni stolac potpredsjednice parlamenta. Morat će, dakle, napamet učiti odredbe saborskoga Poslovnika, vizualno brojenje glasova i još koješta. Za nju partijac Marko Melčić veli da nikad ništa nije radila i da je uz tajničke poslove psihića i ustanika Jovana Raškovića uvijek bila na političkoj sinekuri, točnije (sine)kurčini! Hrvati će bez ikakve sumnje s radošću dočekati nove mudre istupe i govorničke nastupe ex potpredsjednika Sabora Nenada Stazića, istog onoga što je 2012. sa „zlatnokamenim“ Goldštajnima i Ivinima ishodio ukidanje pokroviteljstva Hrvatskoga sabora nad komemoracijama u Bleiburgu. „Ne bih volio da moja djeca govore kako im je otac stradao na Bleiburgu!“ Prethodno je hrvatske branitelje nazvao primitivcima i barbarima. Taj velikosrbin iz Draškovićeve ulice što ga je glumac Božo Alić nazvao „prvim neuspjelim abortusom“, s umiljatim blizancem Darkom slupao je saborski skupocjeni automobil, drugarski utjerujući marketinšku novčanu potporu domoljubnom jugoviću Radi Šerbedžiji na Brijunima. Tu su i rasipno raskalašeni rudlavac Mihael Zmajlović iz Zagreb-Towera, pa maliganski pjevač hrvatskih domoljubnih nota Peđa Grbić, sam svoj senior Silvano Hrelja, ljupka drugarica Nansi Tireli, protivnik pendreka Tomislav Saucha, neodoljiva fiškalica Ingrid Antičević Marinović, ekonomski prognostičar Dragana Markovine Branko Grčić, razgovjetni Ante Kotromanović… Kad svemu dodamo da Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa pokreće postupak protiv bivše HDZ-ove gradonačelnice Josipe Rimac, te bivše SDP-ove sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel, jer u imovinskim karticama nisu navele sve podatke o imovini, jasno je da istražitelji Uskoka nisu uzaludno radili. Rimčeva nije navela imovinsko stanje u trenutku prestanka kninske i početka zagrebačke dužnosti saborske zastupnice. Lovrić Merzelova nije navela adrese i kunske vrijednosti kupljenih nekretnina, udio vlasništva i način stjecanja novca za obrt „Merzel-film“. Na kraju, reagirajući na velikosrpske badnjačke provokacije, Velimir Bujanec je u emisiju lokalnih TV-postaja „Bujicu“ u studio doveo arhiepiskopa Hrvatske pravoslavne crkve Bonifacija Andriju Škulića. I autor i njegov sugovornik, kao i episkop autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mihajlo (telefonom) osudili su ponašanje svećenstva Srpske pravoslavne crkve. Nazvali su ga, najblaže rečeno, neprihvatljivim i nametljivim. U studiju Z-1 televizije, pak, o agresivnom nastupu svećenika i velikodostojnika SPC-a, „pravoj agresiji na suverena prava hrvatskih ljudi i vjernika“, govorio je povjesničar prof. dr. Josip Jurčević. Voditelj programa Marko Jurič nazvao je u finišu emisije srpskepravoslavne parohije petokolonaškim brlozima. Upozorio je „hrvatske majke da za šetnji s djecom Cvjetnim trgom u Zagrebu pripaze na moguće nasrtaje SPC-četnika…“.T
