GLAVNE TEME

BUJNOST MEDITACIJA SUVREMENE SLIKARSKE MATERIJE

11. ožujka, 2014.

Retrospektivna izložba Iris Dvornik-Bondora u Muzeju Mimara od 1.-19.ožujka

Napisao: Ivan Raos

Iris Dvornik-Bondora retrospektivnom izložbom djela nastalih od 1976. do 2013. u Muzeju Mimara (1. ožujka – 19. ožujka,  2014.) predstavlja hrvatskoj javnosti svoje tridesetogodišnje likovno umjetničko djelovanje predočeno sa sedamdesetak slika i desetak asamblaža i objekata.

Iako je Iris Dvornik-Bondora, odavno pokazljivo postojana dobro poznata na hrvatskoj likovnoj sceni, izložba je otvorena izazovima što ih nude ovodobna likovna strujanja. Unutar njezina izražajnog područja, tema i tehnika, motiva i promišljanja uočavamo značajke njezine posebnosti, ali i ulančanosti u likovna kretanja ovodobnice. Dvornikovu na tom putu snaži njezina priroda stvarateljice, nagnuće strukturnom propitivanju slikarske materije i osobni poetsko-slikovni značaj koji u svemu traži poticaje za razvitak i obogaćenje subjektivnog likovnog izraza. Uvijek nova u odnosu na tradiciju slikarica se pokazuje odanom sljednicom tradicijskih vrjednota u novom obličju. Stoga parafraziramo autoricu predgovora kataloga izložbe Biserku Rauter Plančić  „Životopis umjetnice govori o pedeset samostalnih i stošezdeset skupnih izložbi u Hrvatskoj i Europi.“

OSOBNI SLIKARSKI LABIRINT

U konglomeratu postmodernističkih izričaja slikarica Iris Dvornik, asimilirajući iskustva prethodnika, poglavito svojih profesora s ALU, Ljube Ivančića, Raoula Goldonija i Nikole Reisera, stvara – potaknuta svojim unutarnjim motivima i razlozima djelovanja – osobni slikarski labirint koji odlikuje pikturalnost, autentična gesta i subjektivni prodor u prostor aktualnog spleta likovnog nasljeđa modernizma. Slijedeći trag afirmatora novog duha postmodernističke slike koji je zamašno zaživio 80-ih godina u hrvatskom slikarstvu, Iris iz ponuđena obilja slobode slikarskih postupaka bira impulzivni kolorizam, eruptivno plodnu dinamiku slikanja i stvaranje po osi osobne imaginacije i osjećajnosti kako u sferi figurativnog, tako i apstraktnog izričaja. Unatrag više od tri desetljeća njezina do sadašnjeg stvaralaštva taj se slikaričin trilateralni pristup kreativnom činu prepoznaje kao konstanta. U početku je u funkciji objektivne slike, zatim aluzivnog figurativizma, pa arabeskne apstrakcije u rasponu smirenih tonova do užarene kolorističke skale, a u posljednjih nekoliko godina i u asamblažima, objektima i slikoreljefima hermetičke oblikovne i kolorističke naracije. Metodom slobodne asimilacije Dvornikova je gradila svoje djelo i izričaj na temeljima pikturalne tradicije i neuništivom vitalitetu njezinih oblikovnih, dekorativnih i métierskih značajki. Posežući gdjekad za fragmentima ikonografsko-simboličkog znakovlja, a u većoj mjeri slaveći slobodu imaginativne igre i bujnost medijacija suvremene slikarske materije, Iris Dvornik – Bondora se prometnula u autoricu koja osvaja rafiniranim i inovativnim propitivanjima bogatstva jednostavnog i bogatstva složenog[1] slikarskog i opće likovnog prosedea (Stanko Špoljarić, Slojevitost psalimpseta (predgovor izložbe Iris Dvornik),  Porezna uprava, Zagreb, 2013.)

Već tijekom studija u klasi profesora Nikole Reisera na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (1975./1976. – 1980.), Iris se među generacijom njegovih tadašnjih studenata i studentica (Leila Michieli, Mile Vučić i drugi) isticala predanošću kreativnom radu, analitičkim pristupom ekspresiji i studioznim crtačkim rukopisom (kat. 1, 5 i 7). Upravo je te osobine profesor najviše cijenio i rado poticao kod svojih učenika, pa nas stoga ne treba čuditi činjenica da je Iris Dvornik ubrzo postala jednom od najperspektivnijih mladih umjetnica svoje generacije. Podrška profesora Reisera mladoj je slikarici puno značila, pa ju je sa zahvalnošću pamtila i s nekoliko slikarskih bilješka ovjekovječila.

Više od tri desetljeća članica je hrvatskih udruženja profesijskih likovnih umjetnika (ZUH, HDLU, LIKUM) i Udruženja profesijskih umjetnika Bavarske (BBK). Nesklona pedagoškom radu i lišena potrebe prihvaćanja neke službe iz sfere takozvanih sigurnih umjetničkih zanimanja, koja su često ograničavajući faktor razvoja i oduzimaju vrijeme za vlastita kreativna nastojanja te poput utega opterećuju mnoge suvremene stvaraoce, Iris Dvornik slobodna je umjetnica koja živi od slikarstva i za slikarstvo postojano koračajući utrtim putom prema vrhuncima aktualne likovnosti.

TONSKI USKLAĐENI KOLORIT

Već za mladalačkih dana, a i poslije prateći supruga fizičara na njegovim brojnim putovanjima, Iris je obišla dobar dio svijeta. Upoznala je drevne kulture srednje i južne Amerike, Dalekog istoka, Mediterana i, dakako, europska umjetnička središta. Za obilazak prirodnih ljepota i kulturnog nasljeđa hrvatskog priobalja rezervirani su bili ljetni mjeseci. Tijekom osamdesetih godina sa slikarskim priborom uza se često je pohodila mnoga mjesta u Dalmaciji. Od Istre do Dubrovnika tražila je motive izvan gradske vreve i u pustim krajobrazima crpila nadahnuća iz prirode. Najradije je slikala u praskozorje i to gvašem i pastelom, koje majstorskom lakoćom polaže na papir. Samo nekoliko njenih razgranatih poteza tonski usklađenog kolorita dovoljno je da doživljeni prizori rudila zora, utiha mora i bjeline kamene građe strukturiraju krajobraz i pretvore ga u minimalističke slike primorskih veduta raskošne svjetlosti i tajnovitih obzorja. Uljanim i akrilnim bojama slikarica se posvećuje u svom zagrebačkom atelijeru kontinuirano istražujući njihove izražajne mogućnosti. Isti je slučaj i s delikatnom tehnikom kolaža u kojoj stvara već niz godina. Žila kucavica njezina kreativnog naboja koja ju potiče da u množini svojih postupaka na platnu, papiru, vivac podlozi, plexiglasu, drvu i metalu – bojom, listićima folija i komadićima filmske trake, zrncima pijeska, perlama, krhotinama stakla i minijaturnim oblutcima – dosegne univerzalnu sliku po načelu osobnog umjetničkog sustava pulsira i obistinjuje se već tri desetljeća. 3D forme pak – asamblaži, slikoreljefi i objekti – koje razvija unatrag nekoliko godina svojevrsna su introspekcija iskustva, sjećanja i akumulirane zaigranosti materijalnošću i tehnikama u kojima integrirana slikarska i plastička materija gustim bujicama teče oko oblika i traži nove putove u višeslojnost (Darja Radović Mahečić, Tragom stakla (predgovor katalogu izložbe Iris Dvornik), Muzej antičkog stakla, Zadar, 2012.).

Slike nastale tijekom devedesetih godina koje smo izabrale za prvo retrospektivno prikazivanje stvaralaštva samo su djelić Irisina bogatog opusa, no po našoj subjektivnoj ocjeni i onaj ponajbolji. Karakterizira ih začudna raznovrsnost motiva i tehnika te, s jedne strane, koloristički gromka izražajnost postmodernistički osuvremenjenog ekspresionizma, a s druge zatamnjeni kolorit njegovane vibrantnosti koji pokazuje da vlastitom tankoćutnom prirodom i bujnom imaginacijom slikarica zornu pojavnost preoblikuje u maštovite forme i harmoničnu igru svjetla i pokreta. U slikanju odabranog motiva ili zamišljene kompozicije Dvornikova traži dobitnu kombinaciju i pravu mjeru pikturalne nadogradnje temeljnog crteža u ugljenu, olovci ili pastelu. Ritmizirano crtovlje, suzdržana uporaba zlatnih listića, komadića novina i drugih aplikacija uz kolorističke akcente čiste boje gradbeni su elementi većine njezinih slika. Nadahnuća crpi iz gradiva uspomena i svakodnevice koja ju okružuje, pa skladno kombinirajući tradicionalne slikarske tehnike i suvremene materijale stvara djela osebujne slikarske poetike na granici figuracije i apstrakcije. Primjerice, slike Čekanje u redu, Kao cvijeće, Maskenbal, Teška asocijacija na kojima uravnoteženošću fragilnih struktura ublažava oštrinu tematske okosnice djela i slike Vrtlog, Veliko vijeće, Pogled s prozora i Kaos  na kojima vehementnim crtežom i gustom pikturalnom materijom gradi sugestivnu sliku, djela su s kojih se zrcali dualizam krhke i moćne tvarnosti te magičnog i stvarnog ozračja prizora.

Stoga je tijekom trogodišnjeg razdoblja (2002. do 2005. godine) intenzitet Irisine posvećenosti slikarstvu, izložbama i svakodnevnom radu uzmakao pred bolešću koja je pogodila njezina supruga. Suočena s bolnom sudbinom gubitka bližnjega tri je godine živjela povučeno i rijetko se kad laćala boja i kista. Obnovljena radost slikanja ušla je u njen atelijer 2006. godine kad je na poticaj prof. Vjeke Bože Jarka naslikala niz slika sakralne tematike. Iskusivši istinu da je u osnovi naših života uvijek prisutna nerazdvojivost lirskih stanja i surove zbilje, Dvornikova motive bira na obje strane, vazda nastojeći ublažiti grubost materijalnog svijeta. Sadržaj slika ostaje u sferi jedva prepoznatljivog, odnosno asocijativnog i kad komentira neke naše životne slabosti ili vrline i kad se priklanja afirmiranju duhovne strane života. Njezin je rukopis impulzivan, ruka se često vraća da pojača neko mjesto snažnijom, crnjom linijom ugljena, lomi se i drhti. Slike Subotnja gradska vreva, Vještine razne, Znatiželja, Poput Isusa, Duhovna muka, Žrtva i Mistika, redom teme koje ju često obuzimaju, jasno pokazuju da autorica promišljeno gradi slike tonskom paletom i bljeskovitim metalnim i staklenim inkrustacijama da bi dočarala sjetne privide zbilje svjesna njezine temporalnosti. U djelima sakralne tematike, među kojima prednjače slike Raspetoga, slikarica se snažnim potezima kista izrazite gestualnosti okrenula kolorističkoj ekspresivnosti i sugestivno uznemirujućoj kompoziciji. Ne robujući ikonografskim konvencijama, njezin nas Krist ne opominje, nego nas iskupljuje pun neiscrpne samilosti. Slikajući pastoznim namazima boja i gustim potezima kista, koji zornim grafizmima dinamiziraju prostor, a gustoćom pigmenta i akcentima čistih boja daju slici naizgled taktilni karakter, Dvornikova slika zgusnute kadrove vlastite proživljene boli i pritom uspijeva izraziti mnogo više sadržaja i potaknuti znatno više asocijacija nego što to sâma ikonografija prizora implicira. Nakon višegodišnje apstinencije i na tamnim i na prosvijetljenim podlogama eruptirale su izvanredne kolorističke vrjednosti, autentična slikarska poetika i produhovljenost pomalo i pasionskog autoričina stvaralačkog svijeta (Koraljka Jurčec Kos, iz predgovora kataloga samostalne izložbe Iris Dvornik u Galeriji Klovićevi dvori – Gradec, Zagreb, 2002.).

EKSPRESIVNOST LIŠENA GRUBOSTI

Općenito, valja primijetiti da su slike Iris Dvornik, uza svu svojstvenu im ekspresivnost, posve lišene groteskne, pa i svake druge grubosti. Tonskoj mreži crtovlja i kontura što dočaravaju formu i pokret, koloristička čvorišta daju autonomni prostor i ritam zbivanja. U slikama Šuma i Nadmetanje boja prizori zahvaćeni slikaričinim okom i nutrinom i dalje ne gube tragove izglednosti, no doneseni su u punome svjetlu i doimlju se univerzalnim i arkadijskim. Svjetlost je i dalje u njezinim slikama žarište koje joj pruža uvjete slikarske nazočnosti i kojoj se i dalje kadkad vraća.

Iris Dvornik – Bondora, iako je otvorena za izazove što ih nude ovodobna likovna strujanja, svoje mjesto na hrvatskoj likovnoj sceni ne traži u području takozvanih proširenih medija i izvan domašaja manualnog slikarskog postupka. Unutar njezina izražajnog područja, tema i tehnika, motiva i promišljanja uočavamo i značajke njezine posebnosti i ulančanost u ovodobna likovna kretanja, ali na strani onih koji dilemu s tradicijom razrješavaju crpeći iz nje poticaje za inoviranje slikarske brazde umjetničke prakse. Dvornikovu na tom putu snaži njezina priroda stvarateljice, nagnuće strukturalnom propitivanju slikarske materije i vlastiti poetsko-slikovni značaj koji u svemu traži poticaje za razvoj i obogaćenje individualnog likovnog izraza. Uvijek nova u odnosu na tradiciju slikarica se pokazuje odanom slijednicom tradicionalnih vrijednosti u novom obličju.

Vjernost sebi i onom najboljem iz slikarskoga nasljeđa, istinska potreba da neprekidno radi i usavršava métier, darovitost s kojom prepleće imaginativne i stvarne elemente u dojmljivo ekspresivnu sliku, sposobnost da ikonografske prizore stilski dotjeranim jezikom uzdigne do suvremene semiološke aure duhovnosti i, naposljetku, iznimna srčanost da se izdvoji i na svoj način tumači modernost svoga vremena izvanredne su značajke kreativnog prosedea autorice. I da zaključim, upravo te posebnosti čine djelo Iris Dvornik vrjednim i bliskim mnogima, a ovodobno hrvatsko slikarstvo krijepe kultiviranim kolorizmom, sugestivnom imaginacijom, inventivnim kombiniranjem starih i novih tehnika, profinjenim likovnim govorom; ukratko, autentičnim slikarskim djelom.

Zapravo ovaj tekst uvelike je preuzet osvrt uglednije hrvatske povjesničarice umjetnosti Biserke Rauter Plančić koja se zaista znalački i stručno, vješto i analitično osvrnula na slikaričino stvaralaštvo, a predočen je u preglednom katalogu retrospektivne izložbe Iris Dvornik u Muzeju Mimara (2014.).

BIOGRAFIJA

IRIS DVORNIK rođena 1952. godine u Zagrebu, diplomirala slikarstvo 1980. na ALU u Zagrebu, u klasi prof. Nikole Reisera. Nakon završene akademije ubrzo postaje samostalna dinamično primjetna likovna umjetnica s identitetom – kojeg razvija i koji traje a takva je i danas.  Zapravo Iris je Dvornik hrvatska umjetnica zanimljivog i rapoznajnog likovnog izraza i dojmljive umjetničke karijere, koju je pomno gradila od izložbe do izložbe baš kao i osobni likovni izričaj, kojeg je iskazala mnoštvom dobro prihvaćenih izložbi, danas je ugledna hrvatska likovna umjetnica djeluje i izražava se puninom umjetničkog, članica je HDLU-a, LIKUM – a i BBK-a (Udruženje profesijskih umjetnika Bavarske). Do sad je imala 50 samostalnih izložbi – izlagala i na 160 skupnih izložbi – ujedno je sudjelovala i na brojnim humanitarnim izložbama. Predgovore kataloga pisali su ugledniji hrvatski povjesničari umjetnosti: Sergije Mihić, Josip Škunca, Hrvoje Blagus, Damir Grubić, Stanko Špoljarić, Arijana Kralj, Guido i Enes Quien, Danica Plazibat Zima, Josip Depolo, Elena Cvetkova, književnik Duško Arežina, Darko Glavan, nadalje Ive Šimat Banov, Višnja Slavica Gabout, Ljiljana Domić, Koraljka Jurčec Kos, Sanda Stanićev Bazjek, Biserka Rauter Plančić, Nikola Albaneže, Branka Hlevnjak, Danijel Žapčić, Marin Ivanović, Darja Radović – Mahečić, Igor Brešan, Milena Žic, Miroslav Pelikan i dr. Stoga se njezine slike u sadanjosti nalaze, kako  u privatnim, tako  i javnim kolekcijama u tuzemstvu i inozemstvu. Kontakt: [email protected]