U srijedu, 7. prosinca 2016. u 19 sati u gostionici Pod starim krovovima, Teatar poezije prema autorskoj zamisli Gorana Matovića u okviru Zagrebačkih posveta priređuje događanje pod naslovom “Branko Miljković – Uzalud je budim”.
U programu sudjeluju Irena Vrkljan, Branislav Glumac, Sara Renar, Mladen Vujčić i Goran Matović.
U okviru događanja u Miljkovićevoj posijednjoj gostionici Pod starim krovovima postaviti će se plakat kao trajni spomen na pjesnikov boravak u Zagrebu.
Zagreb ga je primio kao sebi ravna.
Naš grad izabrao je po srodstvu. Zagreb ga je volio. I on je volio Zagreb.
Idem u Zagreb. Tamo je Krleža. Evropa. Tamo ću se najbolje osećati. Zagreb je postao njegova artistička domovina, njegov zaklon.
U noći 11/12. veljače 1961. godine Branko Miljković (1934. -1961.) počinio je samoubojstvo. Objesio se “o jednu nisku vrbu na Ksaveru”. I drvo je reklo “Nemoj, jutro moje belo”. Te kobne noći krenuo je iz gostionice Pod starim krovovima. T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuVažno je znati da je Brankova majka bila Hrvatica. Kad su ga u Beogradu preko glasila Duge napali Davičo i još neki, srpski ništavni pjesnici, pobjegao je u majčin rodni grad Zagreb i tu skončao na grani drveta koja mu nije bila ni do brade.