BILI SMO JEDNA SULUDA LJUBAV

BILI SMO JEDNA SULUDA LJUBAV

8. siječnja, 2012.

 

puk_11-www.tjedno.hr
Fotografije iz privatne pismohrane Mirjane Pukanić Jusup

Piše: Dražen Stjepandić

U subotu navečer najbrži mediji javili su kako je u svom stanu u Ilici 107 pronađena mrtva Mirjana Pukanić Jusup supruga ubijenog novinara i izdavača Ive Pukanića. Nešto poslije 18 sati u njenom stanu pronašla ju je prijateljica i obavijestila je policiju i hitnu pomoć. U trenutku nastanka ovog teksta uzroci smrti još nisu bili javno obznanjeni. Objavljeno je tek da nije bilo tragova nasilja i da je tijelo Mirjane Pukanić Jusup prevezeno na obdukciju u Zavodu za patologiju i sudsku medicinu na Šalati.
Na kraju je sudbina Mirjane Pukanić ispala vrlo nesretna premda je imala sve uvjete da bude daleko sretnija. Posljednje dane provela je u oskudici iako je mogla živjeti i  raskošnije. Majka joj je bila bogata vlasnica restorana u Stuttgartu, a pokojni suprug je bio jedan od dvojice jedinih novinskih milijunaša u Hrvatskoj. O Sari, njenoj kćeri jedinici. kad je napunila osamnaest godina, mediji su pisali da je najmlađa hrvatska milijunašica.
“Već na prvoj godini Ivo mi je rekao da ću biti njegova žena”-rekla mi je Mirjana u našem prvom razgovoru. Dok sam pisao knjigu o “Puki nacionale” (V.B.Z., Zagreb, 2010.)  kontaktirao sam i njegovu udovicu. U prvi mah me odbila, a onda je pristala i ispričala mi je mnoge nepoznate detalje iz zajedničkog života s Ivom Pukanićem.
Zajedno su počeli živjeti kao studenti  u Turininoj 6 u Sopotu.“ Taj stan meni je mama kupila kad sam počela studirati. Još dok smo bili u Sopotu moja mama mu je kupila volvo, a poslije toga passata. Od 87. živimo u stanu u Ilici. Kad smo se preselili u Ilicu najčešće smo izlazili u Klub filmskih radnika, koji je radio cijelu noć.”
“U crkvi sv. Blaža smo se vjenčali 29.7. 1989. U istoj crkvi Sara je  krštena. U Okrugljaku smo imali promociju kad smo diplomirali, a uz svadbu priredili smo i Sarinu prvu pričest te krizmu. Ivo je imao 28, a ja 27 godina kad smo se vjenčali. S 29 sam rodila Saru.”- saznao sam od sada pokojne gospođe Mirjane.
Kum je bio Jasenko Houra i na svadbi u Okrugljaku pred četrdesetak svatova izašao je i otpjevao Ružu. Pjesmu o kojoj je pokojni Puki u nekadašnjem Topu prvi pisao i sve je uvjeravao da će postati veliki hit premda se u vrijeme 1988. dok je pjesma tek izašla mnogima nije tako činilo.

KUM JAJO SPASIO SARU

Poslije vjenčanja na bračno putovanje od četiri mjeseca Puki i Mirjana otišli su u London. Učili su engleski, a sve je financirala Mirjanina mama gospođa Marija Jusup. “Zahvaljujući Jasenku Sara se rodila. Bila sam sama u stanu kad su me spopali trudovi i počela sam krvaviti. Jasenko je slučajno s gitaristom Keksom prolazio pored naše zgrade i usput je pozvonio. Došla sam do portafona i pala sam, ali uspjela sam mu reći- Jasenko dolazi. Popeli su se gore i pozvali su taxi, koji me odvezao u bolnicu sv.Duh. Tako je zahvaljujući Jasenku i Keksu Sara bila spašena.”
Mirjana mi je u našem prvom razgovoru ispričala  kako je sa Sarom svako poslijepodne bila u dvorištu ispred njihove zgrade, gdje je uvijek bilo jako mnogo djece.” Sara je išla u vrtić pored  škole Petar Zrinski, koju je kasnije pohađala. Sara je mucala, ali vodila sam je kod logopeda i prestala je mucati kad je krenula u školu. Dok je bila curica voljela je slušati Spice Girls.  U sedmom razredu je počela svirati bubnjeve”.
Za Ivu Mirjana reče da je bio vrijedan marljiv i uporan, te da bi prije ili poslije uspio i bez nje. “Uvijek sam ga podržavala, ja moralno, a moja mama financijski. Kad je odlazio iz Globusa rekla sam mu da je to njegov izbor, što god da odabere ja ga podržavam. Moja mama mu je dala sto tisuća maraka za pokretanje Nacionala i nikad joj nije vratio. Ivo i moja mama su imali specifičan odnos, kad mu je dala novac za suvlasnički udio u Nacionalu rekla mu je-ako uspiješ- uspiješ, ako ne- ne. Kad je uspio bili smo jako ponosni. Prije toga kupila mu je genšera za 160 tisuća maraka i za vjenčanje dala mu je 300 000 nekadašnjih njemačkih maraka.”
U razgovoru nismo izbjegli ni bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, koji je nakon Pukijeve smrti izjavljivao kako s Pukijem nije bio kućni prijatelj jer jedan drugom nisu prelazili kućni prag. Mirjana Pukanić je nekadašnjeg predsjednika opovrgla. “ Stipe Mesić je najviše dolazio kad se prvi put kandidirao za predsjednika. Dok je bio predsjednik Općine Orahovica bio je dobar s mojim stričevima. Moji baka i djed su doselili iz Starigrada Paklenica i u Orahovici su se vjenčali. Moja baka je za Mesićevog oca dok je bio u partizanima štrikala čarape. Moj otac je bio građevinski tehničar, uglavnom je radio na vijaduktima. Moji roditelji su se rastali kad sam imala šest mjeseci. Otac mi je umro 9.9.1999. Imala sam polubrata za kojeg se ne zna je li se ubio ili su ga ubili. Bio je u specijalnim jedinicama i godinu dana nakon njegove smrti moj otac je umro od tuge. Imam još jednu polusestru koja živi u Slatini. Odrasla sam u Stuttgartu, poslije završetka osnovne škole iz Njemačke sam došla u Slatinu, gdje sam završila srednju školu-pedagoški smjer.”
Mirjanina mama je i njenom polubratu  kupila stan u istoj zgradi u Ilici. Jedno vrijeme u tom stanu podstanar je bio Nino Pavić. Stan je od Mirjaninog polubrata iznajmio preko oglasa. Kad Mirjanina mama završila na Rebru u bolnici posjećivala ju je svake večeri.” Dok je ležala u bolnici Ivo je falsificirao njenu oporuku. Još dok je bila živa s njenih računa je skinuto mnogo novaca. Moja mama je bila njemačka državljanka i nije ju zanimalo hrvatsko državljanstvo i onda odjednom pred smrt dobila je domovnicu, a samo zato da bi se krivotvorila njena oporuka jer u Njemačkoj to ne bi bilo moguće.”

IVO JE VOLIO IZAZOVE

Mirjana je bila neposredni svjedok mnogih najvažnijih Pukijevih trenutaka. “Kad je pokretao Republiku rekla sam mu da ne ide u rat s Ninom Pavićem jer će propasti. Rekao mi je da sam ljubomorna na njega. Poslije su dogovorili da bude mir. Kad je počeo pisati o duhanskoj mafiji upozoravala sam ga da ne čačka mečku. On mi je rekao da voli izazove i da ga nije ničeg strah. Kad je radio intervju s Gotovinom u Italiji  ležala sam u zaraznoj bolnici, imala sam upalu bubrega.”
Mirjana je bila diplomirani politolog, ali nije nikad radila u struci. Na kratko, svega nekih mjesec dana radila je u Generalturistu. “Ali brzo sam shvatila da me samo iskorištavaju za Ivine veze. Organizirala sam promociju ljetnog kataloga putovanja pozvala sam sve žive i svi su došli: Jasenko, Danijela Martinović,  Ada Berber, koja nikad nigdje ne ide…A u firmi mi nisu rekli ni hvala.”
Kod majke u restoranu naučila je pripremati brojne specijalitete. Posebno je dobro pripremala ribu. “Gotovo svakog petka ribu nam je s mora slao Reno Sinovčić. Ivo je najviše volio da mu radim škampe na buzaru. Volio je da mu kuham grah s kiselom repom i sarmu.”
Rekla mi je da im je uvijek bila puna kuća i da joj je brak s Ivom je dobro funkcionirao sve dok nije počeo sa Sinom. “Ivu sam užasno puno voljela inače to sve ne bih toliko godina trpjeti. Naša ljubav je bila čudna. Kad je Ivo započeo vezu sa Sinom Sara je bila još mala, imala je pet godina. Odmah sam doznala da se spetljao s njom, prvo su mi rekle žene od kojih sam kupovala posteljinu, prije toga Sara, Ivo i ja išli smo na ručak u Šumski dvor na Cmroku. Tamo su kao slučajno bili Sina i njena kćer, a Ivo je rekao da se sjednemo s njima. Odmah sam skužila što se događa, sve mi je bilo jasno.”
Puki je jednom pitao Mirjanu s koliko žene idu u mirovinu. Kad mu je odgovorila da rade do 65 godine, rekao je –“joj kako ću izdržati Sinu, ona nad menom radi mobing.” “Njih dvoje nisu bili skupa negdje od 2007., prekinuo je s njom, ali poslovno je se nije mogao riješiti. Zbog Sine 12 godina nisam smjela doći u Nacional, da nju ne bih povrijedila. Ivo ju je zvao butoks baka i gonič robova. Novinare je uvijek naganjala i maltretirala.”
Mirjana i Puki posljednji put su se vidjeli kad je po nju došao u Vrapče. Pred brojnim novinarima i kamerama opalila mu je korpicu i otišla je s Ivom Bancem u Sigurnu kuću u Rijeci.”Hitna pomoć mi je tri dana bila pred vratima. Padnem na pod, a hitna se odmah pojavi.  Tražili su da od mog liječnika donesem potvrdu o liječenju. Donijela sam nalaz na kojem je dijagnosticiran bipolarni afektivni poremećaj i depresija zbog smrti majke i života u nefunkcionalnom braku. Sara je otišla na instrukcije i trebala se vratiti do devet, a u deset je nazvala i da je kod tate. Slutila sam što se događa i zato sam pozvala novinare. Novinari i sigurna kuća bili su mi jedini izlaz.”
Nalazila se u  Sigurnoj kući kad je doznala da je Puki bio ubijen.
Trebala je dobiti Pukijevu mirovinu od 2000 kuna, na kraju u našem drugom i Mirjaninom posljednjem razgovoru upravo baš vođenom za portal Tjedno požalila se da joj na kraju ni to nisu dali. U obadva naša razgovora rekla mi je kako svog pokojnog supruga sanja svake noći.
“Još uvijek mislim da će se on od nekud pojaviti. U životu mi je ostala samo Sara i htjela bih da imamo neku normalnu komunikaciju. Dok sam bila u Sigurnoj kući Slavica mi je preko svog brata poslala nešto novaca, a Ivo je preko jedne prijateljice također zvao. Rekao mi je da se ispričam njegovoj obitelji u Gorici i neka se vratim kući. Istodobno je u razgovoru sa socijalnom  službom izjavio da sam ja žena njegovog života. Bili smo jedna suluda ljubav.” T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. bany
    #1 bany 9 siječnja, 2012, 05:03

    Mirjana Pukanić je bila žrtva polukriminalnog supruga koji ju je navodio na droge i strpao u umobolnicu, ali ne samo njegova, ona je bila žrtva jednog korumpiranog društva u kojem je pojedinac mogao staviti pod svoju kontrolu dijelove državnog aparata.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Žuži
    #2 Žuži 8 siječnja, 2012, 21:06

    Šteta, čudne su ljudske sudbine. Tko bi rekao da tako pametni ljudi mogu biti toliko blesavi?

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code