GLAVNE TEME

BICIKL, ROLE, SKUTER ILI ZET?

22. ožujka, 2014.

U Zagrebu je registrirano 400 tisuća vozila

IZVOR: www.mojzagreb.info

Što je zajedničko rolama, biciklu, skuteru, automobilu, ZET-ovom autobusu i tramvaju? Da, naravno sve su to prometala kojima od jedne do druge željene točke možete stići u Zagrebu. No, koliko brzo, učinkovito i s koliko uloženog truda, posebice kada se nađete usred prometne gužve, odlučila je ispitati naša redakcija i dati vam prijedlog – kako i s čim prometovati Zagrebom.

Naoštrite živce, Zagrebom prometuje pola milijuna vozila

– Da je Zagreb velika prometna košnica svjedoči 400 tisuća registriranih vozila u gradu. Tu je i 100 tisuća automobila koji svakodnevno prometuju zagrebačkim ulicama iz ostalih hrvatskih sredina radi poslovnih ili privatnih obveza. Tako dolazimo do brojke od oko pola milijuna vozila  u prometu glavnog hrvatskog grada – precizno je izračunao Krunoslav Ćosić, dipl. ing, prometa za uvod našeg istraživanja.
I sve to dovodi do velikih prometnih gužvi i čepova, posebice u intervalima odlaska i dolaska na posao jer prometna infrastruktura nije dorasla tolikom broju vozila. Slijedi čekanje u koloni, traženje zaobilaznih pravaca, živciranje i psovke, proklinjanje gužvi i prometa….
Slično smo doživjeli i mi kada smo odlučili na već u uvodu spomenutim prometalima proći dio Zagreba u vrijeme najveće gužve – 16:30 sati, na potezu zapad – jug Zagreba. Preciznije – Dom zdravlja Špansko – polazište, a južni ulaz Velesajam – odredište. Pa krenimo redom…

Prometovanje na rolama – Dejan Pongrac (redakcijski fotograf)

– Za prelazak dionice od Španskoga do južnog ulaza u Velesajam trebalo mi je 35 minuta. Nisam previše koristio prečice i stazice pa je put bio 11 kilometara dug. Izvrsno sam prošao kroz sve prometne gužve jer su one na cestama, dok su nogostupi potpuno prazni. Imao sam bliski susret s jednim biciklistom, koji me je gnjevno pratio dio puta, dajući mi dodatnu brzinu na ispitivanju prometovanja. Najdosadniji dio puta bio je duž Zagrebačke avenije jer je sve ravno, a s druge strane puno automobila i smoga, ističe naš ispitanik Pongrac te nabraja i dodatne nus pojave ovakvog prometovanja.
– Očekivano bio sam znojan nakon ovog puta, tako da je rezervna odjeća poželjna za presvlačenj po dolasku na željenu lokaciju. Dva dana sam imao upalu mišića jer nisam niti u nekoj fizičkoj formi, što znači da za ovakvo prometovanje morate “napumpati kondiciju”. Sve u svemu – ako nije riječ o poslovnim obavezama na koje morate doći besprijekorne frizure i odijela, ovakav vid prometovanja kroz gužvu je više nego poželjan, relativno brz i učinkovit – ocijenio je naš prvi ispitivač zagrebačkih prometala.

Bicikl – Ivan Prgomet (Noćna patrola)

– Bicikl kao prijevozno sredstvo u gradu je često jako dobar izbor. Unatoč manjku i problemima s biciklističkim stazama koji su prisutni u Zagrebu, na svojoj ruti nisam primjetio problem s istima. Za prelazak naše isplanirane rute bilo mi je potrebno 27 minuta, te sam, koristeći poneke prečice, svoj put skratio dajući mu u konačnici nepunih 7 kilometara, što je bilo najbolji rezultat gledajući prijeđenu udaljenost. Većinu puta sam odvezao Horvaćanskom cestom čijom je cijelom dužinom iscrtana biciklistička staza na kojoj nisam naišao na nikakve prepreke (nije bilo “tipa” na rolama”), dok su mi najveći problem predstavljali semafori na kojima sam izgubio dobar dio vremena.
Kao i u slučaju rola ukoliko bicikliramo na malo veće udaljenosti poželjno je imati rezervnu odjeću, osim u slučaju rekreacije. U ovo doba godine problem mi je predstavljalo i vrijeme, jer je unatoč lijepom danu bilo prohladno te vožnja na biciklu i nije bila ugodna kao kad nam je sunce iznad glave. Stoga ako volite vožnju bicikla bez žurbe, za lijepoga vremena, bicikl je svakako dobar izbor kako bi se izbjegla prometna gužva, a i uz sve to uštedjelo ponešto novaca.

Skuter – Ivana Šimac (sportska rubrika)

– Da vam budem u potpunosti iskrena, od kada je glavna urednica predložila da za sve naše čitatelje napravimo ovo istraživanje, znala sam da ću sa svojim skuterom dokazati kako je upravo on idealno prometalo za zagrebačke prometnice. Nemojte me shvaćati doslovno, ne morate me pitati da vam posudim svoj skuter, mislim općenito na motorno vozilo na dva točka svih kubikaža i konjaža, prema vašem ukusu, ali budite sigurni da će vas najbrže prevesti od mjesta A do mjesta B. Moja ruta od Španskog do Velesajma je bila logična i standardna, s Horvaćanske na most, pa prije rotora spuštanje na Kajzericu. Nakon što sam se uz nasip spustila u Cimermanovu prema zapadnom dijelu Velesajma, prvi i jedini puta sam u ovome ‘prometnom testu’ koristila prečace. Nisam otišla na Aveniju Dubrovnik, nego sam po pješačkoj stazi presjekla prema južnom ulazu u Velesajam. Najveće prednosti su, dakle, da je većina zagrebačkih cesta dovoljno široka i da većina zagrebačkih vozača poštuje motoriste, pa vam dopuštaju da usred prometnih čepova iskoristite taj prostor između kolona i vrlo brzo se nađete na začelju istih. Oprez prije svega, jer uvijek postoji mogućnost da vas netko ne vidi. Velika prednost je i što vas skuter ili motor dovoze točno do odredišta, jer nemate problema s parkingom. Prohodnost, brzina, za vrijeme vrućina – prozračnost, parking, i naravno puno jeftinije prolazite s potrošnjom goriva. Jedini i glavni nedostatak su vremenske prilike kojima ste izloženi. Moja ruta je bila duga 11 kilometara i odvezla sam ju, u prosjeku vozeći između 55 i 60 km/h, za nešto više od 17 minuta i 30 sekundi. I za kraj, ne, ne prodajem skuter.

Autobus i tramvaj ZET-a

– Naše prijevozno sredstvo bila je kombinacija autobusa i tramvaja, a zadatak pokusa bio nam je utvrditi što se to događa u javnom prijevozu prijevozu tijekom najveće gužve. Zadanu dionicu smo prešli za 43 minute. Usput smo saznali da je povezanost prilično loša i kroz najveću ostvarenu kilometražu od našeg polazišta do našeg odredišta pa smo ukupno prešli i najviše kilometara – čak 18. Vozile smo se autobusnom linijom 115 do Prečkog,  prešle na tramvaj 17, te se lagano probijamo do studentskog doma Stjepana Radića i dalje u dosta sporom tempu, natrpani u zagušljivom tramvaju. Zatim hitro na noge lagane, pa iskačemo u tramvaj prema Velesajmu i Avenue Mall-u od studentskog doma. Vozeći se sad u 14-ici gužva je nešto manja, doduše tramvaj zvoni i trešti nemarnim vozačima ispred nas koji se uporno voze po tračnicama, ne bi li kudikamo brže stigli. Stigavši na naše odredište,  utvrdile smo da smo od cijele ekipe s različitim prometalima – najsporije iako nam se sreća osmjehnula s tramvajima i autobusima na koje nismo dugo čekali. Savladali smo zagrebački promet jednim udarcem – autobusom i tramvajem. Ono što nismo savladali jeste vrijeme, stoga bismo zaključili da su autobus i tramvaj naši gradski kradljivci vremena.

Automobil – Sanela Dropulić

– Iako sam, kolokvijalno rečeno, žena za volanom, vozim poprilično sigurno, agresivno i brzo, ali poštujući u većoj ili manjoj mjeri prometna pravila, posebice tamo gdje znam da su policijske sačekuše. Godišnje pređem s automobilom i do 70 tisuća kilometara, a u dvadeset godina vozačkog staža nisam nikada imala prometnu nesreću, pa se smatram kvalitetnom vozačicom, što mi posebice pomaže pri gradskoj vožnji. Na svojoj dionici “nabrala sam” 10,3 kilometra koristeći i neke prečice, te sam ju provezla za 19 minuta. Možda nisam propustila sve pješake na zebri (iako često poštujem propise) i vjerojatno sam prošla i kroz koje žuto svjetlo na semaforu (priznajem, na veliku žalost mog potpuno prometno discipliniranog supruga), a u dva navrata sam skrećući u lijevo, pa sam preletjela prije nadolazećih vozila koja se kreću ravno prema meni. Sve to u službi dokazivanja da je automobil najbrže sredstvo za prometovanje u umjereno “gužvastim” prometnim prilikama u Zagrebu. Na žalost, “spavači” na semaforu kao i oni koji se nikamo ne žure ipak odrade svoje i uzmu vam dragocjeno vrijeme ma koliko se vi skakanjem iz jedne prometne trake u drugu – trudili doskočiti tomu. Na jednoj dionici sam bila ukopana cijelih 5 minuta (veliko križanje na Knežiji) na što sam mogla jedino utjecati da mi je automobila imao krila umjesto guma. Jurnjava preko mosta mi je pomogla, ali ne dovoljno da budem prva.

Umjesto zaključka

I na kraju zaključak koji to previše nije. Na jednim prometalima ste najbrži, ali patite zbog hladnoće, znoja ili pak upale mišića. Duga prometala su sporija, ali vam omogućavaju da koristite prečice i smanjite kilometražu. S trećim prometalima ste najbrži, a onda vas dočeka prometni čep i prepušteni ste drugima. A u četvrtom pak najmanje odlučujete osim činjenice hoćete li platiti prijevoz u njemu ili ne. Ono što smo mi zaključili jeste da je za prometovanje Zagrebom najbolje koristiti skuter, jer nudi najoptimalniju kombinaciju uloženog vremena i prijeđene kilometraže. Ali samo po lijepom vremenu. Pada li kiša, snijeg ili pak puše jak vjetar, ma kolika da je gužva na zagrebačkim prometnicama samo je jedno optimalno rješenje – ostanite kod kuće i ne idite nikamo bez nužne potrebe.