GLAVNE TEME

BEBEK I TIFA NE MOGU POGODITI INTONACIJU

7. veljače, 2012.

Alen Islamović je napisao u svojoj knjizi „Dolinom sjećanja“

Razgovarao: Dražen Stjepandić

 Pjesma  „Obećaj mi“ otpjevana  u duetu sa Sanjom Doležal i rođendanski koncert Gorana Bregovića u sarajevskoj Zetri najzaslužniji su što je Alen Islamović proteklih dana bio dosta medijski eksponiran. Novi hit napisala je šesnaestogodišnja Sanjina kći Lea, polako se uspinje na top –ljestvicama u Hrvatskoj i susjednim zemljama, a jednako regionalno bilo je  Alenovo odbijanje da nastupi na Breginom rođendanskom koncertu u Sarajevu.

Sa Bon Jovijem iz Bihaća sastao sam se u zagrebačkom nasljeju Borovju, gdje se Alen s obitelji preselio iz Zapruđa. O Alenu pišem više od dvadeset godina i zbog toga se redovito sastajemo svakih dvije-tri godine i pri tim susretima Alen svaki put izgleda sve mlađe. Ovaj put izgledao je malađe i od mene, kojem je nekada i Vlado Kalember govorio da se dobro držim.

Prateći što se proteklih dana pisalo o Alenu na našem portalu Tjedno prenijeli smo i fotografiju  snimljenu na skijanju u Francuskoj, pa smo u ove sniježne dane, kad nije nikakvo čudo ni u Splitu na ulici vidjeti čovjeka na skijama, razgovor za portal Tjedno počeli od skijanja. Nekadašnji pjevač, basist i tekstopisac „Divljih jagoda“, posljednji pjevač „Bijelog dugmeta“ i član projekta „4 asa“ godinama skijanje ne propušta.

Kako je bilo na skijanju?
–    Od 5. do 15. siječnja bili smo na skijanju s prijateljima u Francuskoj u mjestu Les Alpes, na nadmorskoj visini od 1600 metara. Najviši vrh je na 3600 i odatle se spuštaju staze do samog  mjesta koje ima preko 200 kilometara skijaških staza. Skijam od Olimpijade u Sarajevu 1984. Volim skijanje i odličan sam skijaš, kao i svi u mojoj obitelji. Ove godine je zaista bilo fantastično, dani sunčani, a francuska vina i sirevi su bili perfektni.  Skijanje bih svima preporučio jer se zaista brzo uči, već nakon par dana možete skijati.

Proteklih dana sa  Sanjom Doležalsnimali ste spot za pjesmu „Obećaj mi“?
–    Spot je sniman na više lokacija. Na Sljemenu smo se promrzli. Volim melodrame i ljubavne filmove i volio bih da jespot u tom štihu, ali ne znam koliko će to redatelju uspjeti, jer se ovdje uglavnom snimaju ratni filmovi, baci bombu i udri, uz psovke i scene koje nemaju veze s ljubavi.

Zašto ste odbili nastupiti na predstojećem rođendanskom koncertu Gorana Bregovića u Sarajevu?
–    Da me Goran pozvao rado bih se odazvao, ali ne želim više stajati na bini s ljudima koji pljuju Dugme i Gorana. Da me Goran pozove u neki svoj projekt sigurno bih se pridružio. Zna on što mislim o njemu i među nama nikad nije bilo problema. Insinuacija o tri pjevača mi više nije potrebna i nema te Coca-cole, Fante,Iinke, Nare zbog koje bi to napravio.

Kako je završila suradnja s poduzećem „Ideja,ideja“ iz Maribora s kojom ste imali ugovor za koncerte nazvane „Ka bih bio bijelo dugme“?
–    S poduzećem „Ideja, ideja“ imali smo ugovor od 2009. do 2011. Žao mi je što se neki nisu profesionalno odnosili prema poslu. Projekt „Kad bih bio Bijelo dugme“ je odlično zarađivao i hranio tridesetak usta, žena, djece i unučadi.  Pratio nas je odličan sastav „Okus meda iz Bihaća“. No, netko je imao preveliki ego i guzu, koju mi ostali skupa s organizatorima nismo mogli začepiti. Netko misli da je velik, ali se poslije treće pjesme na koncertu uneredi, a opet netko se predozira alkoholom, pa na bini diše na škrge. Eto i to je bio projekt „Kad bih bio Bijelo dugme“.  Šteta što je sve završilo, onako kako je završilo jer je bilo velikih koncerata u: New York, Toronto, Chicago, Sydney, Munchen, Frankfurt…Dva puta smo proputovali svijet, odradili i oko sedamdesetak koncerata. U prosincu 2010. smo trebali odraditi beogradsku Arenu i još  dva velika koncerta u Makedoniji, ali zbog Bebeka, kojemu je proradio egosve se to srušilo kao kula od karata. Kasnije sam saznao da su ucjene od istog čovjeka pljuštale i kad su se radila ona tri koncerta s Coca-colom.

Je li točno da druga dva pjevača na velikim povratničkim koncertima nisu mogli pogoditi tonalitet, pa je Goran Bregović imao tri gitare, a i ostali članovi Dugmeta su imali po tri štima?
–    Točno je, te detalje s generalnih proba opisujem u autobiografskoj knjizi „Dolinom sjećanja“. Pjesme su se svirale za ton niže, a neke i za dva tona niže. Goran se morao prilagođavati situaciji u kojoj su se nalazile neke veličine. Zaista je žalosno sve te velike balade pjevati iz tih tonaliteta. Na videosnimcima se mogu vidjeti ta grgljanja. Jedini sam pjevao u originalnom tonalitetu istom onom u kojem su te pjesme snimljene.

U kojoj je fazi vaša knjiga „Dolinom sjećanja“?
–    Tekst je gotov. Ovih dana vršim izbor fotografija. Bit će to lijepo i zanimljivo štivo za one koji misle da se lako popeti na vrh među najbolje i najprodavanije. Taj san sam sanjao kao dječak i on mi se ispunio. Opet bih sve ponovio, ništa ne bih mijenjao, možda bih iz svog života izbacio par glumaca iz nekih scena jer nisu ispali ljudi. Mnogi se lažno prodaju, a puni su cinizma, ego tripova i  ljubomore.  Najvjerojatnije ću uz knjigu ponuditi i CD s nešto novih pjesama. Oko knjige su mi pomagali  neki prijatelji novinari, stavljali su fasadu na ono što sam napisao.

Kad ste se zadnji put vidjeli sa Zeletom Lipovačom i što mislite o sadašnjim Divljim jagodama?
–    Zadnji put sam ga vidio 1996. kad sam iz Divljih jagoda prešao u Bijelo dugme. Otada se nismo sretali.  Imamo različite prijatelje, ja se više družim s ljudima u bračnim vodama. Divlje jagode imaju svoje utabane staze, nekad imaju fanova, anekad ne. Ipak drže se svog pravca, jer da je drugačije to ne bi njima odgovaralo, a možda se ne bi ni snašli. Mislim da bi bilo dobro da nešto promijene u glazbenom izričaju jer bas, gitara i bubanj su već dosadni. Trebali bi se malo ugledati na Jon BonJovija, koji je svoj zvuk dosta osuvremenio.

Na estradi vas smatraju jednim od kraljeva terena, koliko ste do sada odradili koncerata?
–    Radoholičar  sam i volim mnogo raditi. Stalno tražim nešto novo, neki novi izazov. U 30 godina koliko sam na estradi vjerujem da sam odradio oko 4000 koncerata. Rekordne godine su mi bile od 1993. do 1995, kad se moglo nastupati i običnim radnim danima u dijaspori.

Kakvi su naredni koncertni planovi?
–    Želio bih odraditi veliki koncert u Beogradu. Ono što nisam uspio s trojicom pjevača Dugmeta napravit ću sam. U prvom dijelu godine nastupat ću po Europi i  Americi. Na jesen se vraćam u ove krajeve.

Možete li u Zagrebu samostalno napuniti primjerice Cibonu?
–    Mogu, zašto ne. Kad su je toliki napunili zašto ne bih i ja?

Preselili ste iz Zapruđa gdje ste godinama živjeli u Borovje. Predstavite nam vašu obitelj i jeste li poslije dvadeset godina koliko živite u Zagrebu postali Zagrepčanin?
–    Iz limenki u Zapruđu preselili smo u Borovje jer su cure postale starije i svaka je trebala svoju sobu. Imali smo stan od 52 kvadrata, a sada smo preselili u veći od 130 kvadrata. Starija kći Una  studira ekonomiju, na zadnjoj je godini, a mlađa Lara ide u drugi gimnazije. Moja supruga Marijana i ja provodimo dosta vremena s njima i to nam je dosta važno. Preko ljeta dugo boravimo  u Bihaću, gdje imamo obiteljsku kuću i puno rodbine. U Bihaću imam Tenis klub „Una- Gem“ s tenis školom i ljetnim turnirima. Supruga i ja smo Bišćani, a cure su nam Zagrepčanke jer su tu rođene.U Zagrebu mi mnogo brže prolazi vrijeme nego uBihaću. Pokušavao sam usporiti dane, ali ne ide. U Bihaću je dan kao godina, već oko podne sam umoran. Najveće bogatstvo manjih gradova je upravo spori prolazak  vremena. Volio bih voziti malo pod ručnom , da mi vrijeme što sporije prolazi.

U Bihaću ste gradski vijećnik SDP-a, usporedite SDP Bosne i Hercegovine s SDP-om u Hrvatskoj.
–    U raznim stvarima Bosna sada zaostaje za Hrvatskom dvadesetak godina.  U Bosni jednostavno nema mnogih zakona i propisa, pa ni o ugostiteljstvu. Tako da je sada teško uspoređivati i dva SDP-a. Smatram da će SDP u Hrvatskoj sigurno donijeti prosperitet i napredak.