ANAT COHEN U VIP CLUBU

ANAT COHEN U VIP CLUBU

17. svibnja, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše : Igor Koruga

Treći se puta u Zagrebu pojavila izraelska klarinetistica, saksofonistica, skladateljica i producentica, Anat Cohen. Ovoga puta osamljena što se tiče muzikalne braće, saksofonista Yuvala i trubača Avishaija, ali osnažena dobrim kvartetom, odnosno klavirskim triom s kojim je nastupila na koncertu tjedna u Vip Clubu, u srijedu 15. svibnja u 21 sat.

Nepredvidljiva gradska narav

Premda se, obzirom na ugled i već poznato ime, očekivala veća popunjenost prostranog zagrebačkog jazz kluba, gradska je osebujna sociokultulološka narav po ne znam koji puta pokazala svoje ćudljivo lice. Drugačije od onog splitskog, koje je samo dan ranije nasmijano dočekalo izraelsku umjetnicu, i to u prepunom tamošnjem HNK-u. Budući da, prema izdašnim internetskim informacijama (anatcohen.com), hrvatski nastupi kvarteta uopće nisu bili planirani unutar proljetne europske promo turneje najnovijeg albuma Claroscuro (chiaro-scuro / svjetlo-sjena), nametnula se vjerojatnost da se i ovoga puta gospođica Cohen nije uspjela suprostaviti visprenom i poduzetničkom duhu koncertnog promotora i zagrebačkog ljubitelja jazza, Dražena Kokanovića.

Svjetla i sjene

Asocirajući na (zvučnu) igru svjetla i sjene, na kontraste kojima je dodatno osnažila i produbila svoj novi glazbeni izraz, Cohen je u srcu Zagreba pokušala prenijeti dojam sa snimanja, onaj iz njujorškog Avatar Studija, gdje je 27. i 28. prosinca 2011. godine ipak boravilo malo više glazbenika, točnije, specijalnih gostiju. Istini za volju, upravo su oni, udaraljkaš Gilmar Gomes, trombonist i pjevač Wycliffe Gordon te legendarni klarinetist Paquito D’Rivera, prema zamisli autorice, nanijeli podosta zvučnih nijansi i stvorili ukupan kolorit, a možda i dometnuli sam naziv albuma. Cohen, više smušena nego podržana svirkom predvidljivog i te večeri nemaštovitog klavirista Jasona Lindnera, nije baš u potpunosti uspjela dočarati zvukovne igre i boje, presudne za cjelovit(ij)u impresiju većine skladbi, primjerice, Anat’s Dance-a Jasona Lindera, Nightmare–a Artiea Shawa, pa i Cartolinog As Rosas Nao Falam. Odličnom su, pak, ritamskom podrškom uvelike pomogli stalni bubnjar Daniel Freedman, čija se odlično zamišljena (na CD-u i zapisana), All Brothers, u ponovljenom izlasku na pozornicu nepotrebno produžila, i gostujući talijanski kontrabasist, Stefano Senni, koji je harmonijsko sjenčanje odlično percipirao u spontanom duetu sa sopran saksofonom vedre izraelke u izvrsnoj skladbi brazilskog kantautora i gitarista Lôa Borgesa – Tudo Que Você Podia Ser.

Sveprisutan trend

Najuspješnijom se pokazala izvedba skladbe La Vie En Rose, ne zbog prepoznatljivosti uspješnice Edith Piaff iz 1945. godine, već zbog sjajne obrade, dostojne interpretacije originalne Gordonove trombonske (i vokalne) linije, varljive ukočenosti i ugodno prožimajućih, gipkih sola. Općenito, čvrst je zvuk tijekom cijele predstave ukazivao na visok izvođački standard glazbenika koji su svirali ¨štedljivo¨, nastojeći prvenstveno slijediti sve prisutniji opći trend, priklonjen prosječno upućenom slušatelju. Manjak ideja gotovo da je obuzeo i Anat Cohen koja je, srećom, pokazala nedvojbenu harmonijsku raskoš obogaćenu klezmerom, izdašan osjećaj za zavodljive i pobudne latino-američke i brazilske ritmove te izvanredno oblikovan instrumentalni ton, klarinetski pjev, kakvim već godinama sveudilj budi nostalgiju za povijesnim velikanima, još iz ere swinga, dakle Bennyja Goodmana i Artiea Shawa. Nedavna dobitnica prestižne nagrade, Paul Ackett, time poravnana s bivšim laureatima poput Craiga Taborna (2012), Arvea Hendriksena (2011), Christiana Scotta (2010), Stefana Bollanija (2009), Adama Rogersa (2008), Gianluce Petrellae (2007), Conrada Herwiga (2006) i Bena Allisona (2005), uspjela je na koncu sviračkom zrelošću, doduše i kojom gestom više te spretnim snalaženjem u svakojakim situacijama pretvoriti zagrebački koncert u lako prijemčljivu zabavu, kao i vedro intoniranu smjernicu svima koji su p(r)omišljali o procjeni primjernog ansambla i nabavci njihovog novog zvučnog uradka, nuđenog na izlazu iz kluba po ne baš povoljnoj cijeni. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<