Posvuda, u desecima tisuća znanih i neznanih jama, razasute su hrvatske kosti, a jedan narod i njegovu hudu sudbinu svetosavski je fašizam lažima u drugoj velikosrpskoj jugotvorevini prijetvorno sotonizirao Hrvate do genocidnosti. Događaji s globalne razine, dakako, projecirali su se i na Sisak, Posavinu, Banovinu, Pounje, Pokuplje, Pounje, Moslavinu i zapadnu Slavoniju, na dabašnju županiju, odnosno Sisačku biskupiju. Tu su s 45.000 pokopanih u 119 policijski potvrđenih stratišta i grobišta, zabilježeni brojni monstruozni zločini partizana. Počesto i s velikosrpskom potkom. Sjetimo se samo kordunske replike tunelske „Hude jame“, stradanja i brisanja s lica zemlje naredbom Židova Vladimira Bakarića
Napisao: Josip Frković
Kad se zbroje sve ratno-poratne komunističke i partizanske žrtve „ljubičice bijele“, Staljinova gubernatora druge velikosrpske tvorevine Šapajeva u ulozi doživotnoga predsjednika tamnice naroda i jedine partije, navodnoga maršala Jugoslavije, kumrovečkoga Hrvata Josipa Broza Tita, osobito 570.000 genocidom umorenih Hrvata, naši su sunarodnjaci – svakako ne zatucani ubojice, komunisti i boljševici – odavno imali razloge da svibanj proglase svakogodišnjim mjesecom žalosti. Raspadom zloćudnoga ustaškoga režima, kad su ministri NDH s Pavelićem na čelu pohitali u emigrantsku sigurnost, ne brinući za braniteljsku u dobroj vjeri obećana oprosta razoružanu domovinsku vojsku, a narod ostavili u klaonici. Britanci se nisu osvrtali na međunarodne konvencije, postupali su prema instrukcijama vjerolomnoga premijera Winstona Churchilla, rojalističkog Scotta i drugih generala, vrativši ratne gubitnike iz Rosenheima krvoločnim partizanima u ratom uništenim zemljama propale kraljevine. Tako je i tada počelo i izvršavano najmasovnije hrvatsko umiranje pod zvijezdom petokrakom, a naređeno od iste osobe, navodnoga JBT-a, dublera Brozova Šapajeva, jednoga od najvećih zločinaca 20. stoljeća. Apsolutni gospodar života i smrti, sa svojim zločinačkim partizanskim komandantima armija, generalima Aleksandrom Rankovićem, Kostom Nađom, Kočom Popovićem, Pekom Dapčevićem, u govoru s balkona varaždinske palače Patačića kazao je na lošem rusko-srpskom 20. svibnja 1945. da je oko 200.000 neprijatelja već snašla smrt. Sve preostale očekuje ista sudbina,“ jer će svaki hrvatski smrad živjeti još samo toliko koliko je potrebno da stigne do prve jame…“
Svetosavski fašizam dr. Vladimira Bakarića
Slijedom toga, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnoga društva prof. dr. Zvonimir Šeparović predložio je prije dvije godine da se svakoga 20. svibnja oglašavaju crkvena zvona u spomen na najveću nacionalnu tragediju. I dok je navodni maršal JBT obznanjivao javnosti da bezbožnici liju rijeke hrvatske krvi, 21. srpska divzija NOVJ, pustošeći sve pred sobom, napreduje prema sjeveru, te u Kloštru Ivaniću likvidira 40 domobrana, iskopavši im grobnicu u vrtu samostana (uz molitvu biskupa Košića označena bijelim križem 2016. – op..a.), 45. srpska udarna divizija, nastala 1944. kod Kraljeva presvlačenjem četnika, s jednim bataljunom dalmatinskih Hrvata orjunaša „oslobađa života“ stanovnike Siska i Petrinje, a X. korpus zagrebački prema naredbi iz Beograda čeka da prvi u Zagreb uđu „opančari“, dojučerašnji četnici bačenih ili spremljenih zlogukih kokardi. I pir smrti u znaku „križnih putova“ otpočeo je daleko od domovine: od Bleiburga, do Dravograda, Celja, mariborskoga Teznoga, Kočevskoga roga, do Hude jame i Maclja, sve do Rumunjske i juga Makdonije. Posijano je tada 940 masovnih grobišta. Posvuda, u desecima tisuća znanih i neznanih jama, razasute su hrvatske kosti, a jedan narod i njegovu hudu sudbinu svetosavski je fašizam lažima u drugoj velikosrpskoj jugotvorevini prijetvorno sotonizirao Hrvate do genocidnosti. Događaji s globalne razine, dakako, projecirali su se i na Sisak, Posavinu, Banovinu, Pounje, Pokuplje, Pounje, Moslavinu i zapadnu Slavoniju, na dabašnju županiju, odnosno Sisačku biskupiju. Tu su s 45.000 pokopanih u 119 policijski potvrđenih stratišta i grobišta, zabilježeni brojni monstruozni zločini partizana. Počesto i s velikosrpskom potkom. Sjetimo se samo kordunske replike tunelske „Hude jame“, stradanja i brisanja s lica zemlje naredbom Židova Vladimira Bakarića Zrina, šume Brezovice i Lasinje s devet tisuća smrtno stradalih, logora Čemernice, Gline, Siska i Petrinje, Banskoga Grabovca, grobnice Hrvata na glinskom groblju, Kotar šume, Male Soline, Kozarca, Unčana, Sunje i Bobovca…
Predugo prešućivana stratišta
I dok je organizator obrane u Domovinskom ratu i kasnije dugovječni sisačko-moslavački župan Đuro Brodarac potkraj 1996. osnovao radnu grupu za evidntiranje poginulih i nestalih Hrvata iza 1945., devet godina kasnije njen predsjednik Adam Zahirović, te petrinjski agilni članovi Matice hrvatske Davor Salopek i Ivan Rizmaul – temeljem terenskih istraživanja – ukoričili su prve žrtvoslove Drugoga svjetskoga rata i poraća. Pojava ovih knjiga nametnula je, logično, i potrebu obilježavanja desetljećima prešućivanih stratišta i grobišta. Jedna od najznačajnjih osoba neravnopravne borbe za hrvatsku mirnodopsku i ratnu istinu, prijeratni svećenik i župnik na prvoj crti banovinske obrane petrinjskih župa sv. Lovre i Bartola, biskup obnovljene Sisačke biskupije mons. dr. Vlado Košić, prihvatio je ideju iz sisačkoga Ogranka Udruge ratnih veterana „Hrvatski domobran“. Sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, pak, imenovao je članove povjerenstva za obilježavanje lokacija stradanja u sedam gradova i dvanaest općina. Počelo se, unatoč protivljenjima zagriženih neokomunista u lokalnoj vlasti, postavljanjem i blagoslovom „Bijeloga križa istine“ u Novom Selu Palanječkom, na rubu šume Brezovice, za šest tisuća nepoćudnih Hrvata umorenih od agenata Ozne/Udbe. Bilo je to 17. lipnja 2016., pet dana uoči mitomanskih partijskih mitinga kod spomenika navodnoj partizanskoj epopeji. Nastavilo se potom križevima za ranjene i strijeljane domobrane iz sisačkih bolničkih odjela nadomak Crnca, u Kratečkom, Galdovu Erdoedskom, Sunji, Bobovcu, Stazi, Majuru, Gvozdu (Slavsko Polje), Glini, Unčanima i Cerovljanima…“Bijeli križ istine“, k tome, svjedočit će od 24. svibnja, o stradanju prije 74 godine nedužnih 40 seljaka jasenovačke i sisačke Posavine u Ilovi. T
