Za nezadovoljstvo imaju mehanizam zaštite-nedjelovanje
Napisao: Saša Radović
Firenca 1574. godine. KardinalFerdinando deMedici, obraća se svome bratu, Velikom vojvodi Francesku de Medici: „Narod se buni, veliki su porezi, nameti…“. Francesko odgovara: “Što me briga za narod!“.
Hrvatska pet stoljeća kasnije. Nema promjena, Milanović i njegova svita nesposobnih ministara ponašaju se isto: „Zašto da se brinemo o narodu?“.
Izbori im omogućavaju da četiri godine spavaju na lovorikama, pa još po četiri godine nerada i spavanja kao oporba u zastupničkim i dužnosničkim foteljama. Dovoljno je zatvoriti oči, pojavit će se slika razbijača Linića koji viče i prijeti s ekrana, a svoje prijatelje, znance ili partijske aparatćike oslobađa milijunskih dugova u predstečajnim nagodbama. Ili se sjetimo najvećeg zabavljača hrvatskog puka ministra Grčića. Njegov lik na TV ekranu i izjave kako će nam sutra biti bolje izazivaju salve smijeha u javnosti. Ministar Bauk izjavljuje da Hrvatska ima 4.500.000 birača da eskivira referendume. Taj Bauk nije valjda takva neznalica da ne zna da u Hrvatskoj ima i 960.000 maloljetnih osoba koji nisu birači. Po tom podatku Bauk otvoreno laže da imamo skoro pet i pol milijuna stanovnika. Na traženje njegove ostavke, široko nam se smije s TV ekrana i poručuje: „Baš me briga!“.
NAJMANJE BRIGE ZA NAROD
Bauku se ovih dana priključio i Ustavni sud i svojom sramnom izjavom potpisao smrtovnicu na instituciju referenduma kao najdemokratskijoj metodi direktnog izjašnjavanja naroda. Vrlih 12 pravnih (a trebalo bi biti: i moralnih) vertikala, ustavnih sudaca, debelo je zažmirilo i bez grižnje savjesti objavilo: na dan 21. rujna 2014. u Republici Hrvatskoj su bila registrirana 4.042.522 birača.
Prema zadnjem popisu stanovništva u Hrvatskoj živi 4.284.889 stanovnika. Da bi dobili broj birača potrebno je odbiti oko 960.000 malodobnih osoba – pa je broj birača ispod 3.400.000! Kakvom se matematikom služi Ustavni sud? Dvije su varijante, ili je to podilaženje SDP-u i HDZ-u kojima je za održanje vlasti potrebno nekoliko stotina lažnih „duhova“ – ili vrli suci ne znaju zbrajanje i oduzimanje. No, jedno je sigurno: riječ je o prljavoj kupovini i nemoralu!
Nemoral je sastavni dio kriminala, korupcije, pljačke i prevare. Najgore je to raditi svome narodu. Ako se vratimo u 2013. godinu i prisjetimo se premijera Milanovića i njegovog ministra Miljenića, sigurno je da ćemo se zacrveniti od stida. Njihova fanatična obrana Titovih ubojica najveća je sramota nove Hrvatske. Varali su Europu i svoj puk, manipulirali zakonima i činili nemoguće da spase Perkovića i Mustača od izručenja u Njemačku. Riskirali su sankcije, članstvo u EU, najmanje su brinuli za narod.
I ono najgore od svega, krizi se ne nazire kraj – BDP je opet pao, u minusu je već 12. kvartal zaredom… Postavlja se pitanje ispred svih pitanja: Kako se osloboditi političkog šljama koji prezire svoj narod, vara ga i laže – i Republiku Hrvatsku vodi u neminovan bankrot? Kako se osloboditi tisuća politikanata, zamjenika, pomoćnika i ostalih parazita koji proždiru posljednje mrvice s hrvatskog stola? Može li demokratskim putem – moralnim ostavkama, ili smjenama? Nemoguće! Moral je davno izumrla životinja u Hrvatskoj – nisu ostali nikakvi tragovi morala, čak ni fosili. Čak ni (donedavno moralni!) Fred Matić, na silan pritisak svojih branitelja ne želi žrtvovati zlatnu fotelju i kraljevske privilegije. A smjene se mogu dogoditi samo ako se ministar zamjeri premijeru i zato mu je bolje kastorski ljubiti ruke.
SMRTOVNICA ZA REFERENDUME
Ako zaključimo da je moral „pobjegao“ čak i iz najvišeg državnog tijela, Ustavnog suda – u gore navedenom močvarnom okružju, u zemlji kontaminiranoj lažima, prevarama i pljačkama naroda – mala je vjerojatnost promjena na demokratski način. Praksa ukazuje da su Hrvati pokušavali svim nenasilnim načinima probuditi savjest i empatiju vlasti. Ali, nije išlo! Pisali su peticije, izlazili na ulicu, prosvjedovali na ovaj ili onaj način, ali nikakve rezultate nisu postigli. Posljednji pokušaj su referendumi, ali i to je – kako vidimo – jalov posao. Smrtovnicu za referendume potpisao je Ustavni sud. Iako je svakom sucu jasno kao dan – da u Hrvatskoj nema pet milijuna stanovnika (4.042.522 birača + 960.000 maloljetnih = 5.022.522 stanovnika) pljunuli su na svoju savjest i objavili svoju sramotu.
Za sve demonstracije nezadovoljstva naroda vlast ima vrlo učinkovit mehanizam zaštite – nedjelovanje! Uzor je nedjelovanje Bajićevog DORH-a na 98% nezakonitih zločinačkih pretvorbi. Nedjelovanjem i tolerancijom kriminala Hrvatska je postala azil kriminalaca.
Vlast čeka „umor materijala“, umor i apatiju javnosti. Tisuće skupljenih potpisa peticija završava na lokalnom smetlištu, a prosvjedne šetnje polako ali sigurno zamiru – i nestaju. Tiho kao proljetna kiša koja se povlači pred suncem.
Sve je dobro dok bude „umora materijala“ i dok prosvjedi ne budu nasilni. Nitko to ne želi – ali uz ovaj kontinuitet recesije i neminovno svakodnevno siromašenje – užarene ulice i sve ono što ne želimo – je imperativ pred nama! Pitanje je samo vremena, hoće li to biti u subotu ili sljedeći utorak – ili idući mjesec!?
Anno Domini MMXIV./ 4. 
