Vlasnici mesne industrije iz Hercegovine tajni prijatelji
Piše: Franjo Dobrović
Nakon što je predsjednik Mesić zauvijek napustio politiku, otišavši s pozicije dvostrukog predsjednika države u političku i staračku mirovinu, sljedeći njegov korak bio je trajno stambeno zbrinjavanje. Bez obzira na neopravdano zadržane političke privilegije koje podrazumijevaju korištenje umirovljeničkog predsjedničkog ureda, tjelesnu stražu, vozača i službenog automobila, Mesić je u podsljemenskoj zoni odlučio doći vlastitih stambenih kvadrata, pored njegovog stana u Ilici kojeg je koristio dugo vremena. Kao što je poznato iz medija, Mesić je novi podsljemenski stan platio oko 2 milijuna kuna, a na pitanje novinara, odakle mu toliki novac, bivši predsjednik odgovorio je da mu je taj novac posudio prijatelj. Nikada nije htio objasniti javnosti koji mu je prijatelj taj novac posudio; zbog čega mu je novce posudio i pod kakvim uvjetima. Inače uvijek razgovorljiv predsjednik, kada bi se govorilo o trećim osobama, počeo je davati vrlo suzdržane odgovore kad je riječ bila o njemu. Takav slučaj bio je i na suđenju Mesić protiv Petričića na zagrebačkom Općinskom sudu gdje je bivši predsjednik bio pozvan kao svjedok. Na pitanje optuženog, odakle mu novac za kupnju kuće, Mesić je odgovorio isto – od prijatelja, a na pitanje je li taj novac ima legalno porijeklo, Mesić odgovara da je siguran kako je porijeklo tog novca legalno. Kako je mogao biti siguran?
LIJANOVIĆIMA OMOGUĆIO ARAPSKO TRŽIŠTE
Prema najnovijim informacijama do kojih je došla redakcija internetskog portala Tjedno.hr, Mesiću su navodno kao pomagači u financijskom transferu prilikom kupnje njegove nekretnine uskočili Lijanovići. Vlasnici istoimene mesne industrije iz Hercegovine novaodno su pomogli kod kupnje Mesićevog stambenog objekta, a njihovo prijateljstvo nije slučajno. Bivši predsjednik mesnoj industriji Lijanovići omogućio je ekspanziju na arapsko tržište gdje je ova tvrtka prodavala svoje proizvode, prvenstveno meso i mesne prerađevine pilećeg porijekla, a to je sve realizirano uz Mesićevo posredovanje. Da bi Mesić ostvario dobre kontakte s arapskim zemljama, u tome je nesebičnu pomoć imao od svojeg bivšeg prijatelja, pokojnog libijskog diktatora Moamera Gadafija. On mu je, naime omogućio političke koridore prema arapskom svijetu, a Mesić je svoja brojna, najčešće uzaludna, službena politička putovanja, iskoristio kako bi realizirao neke osobne koristi. Poznanstvo Gadafija i Mesića, navodno datira iz 60-tih godina prošlog stoljeća kada su obojica bili pokaznici jedne specijalne škole u Srbiji u organizaciji jugoslavenskih tajnih službi.
Da bi se Lijanovići odužili bivšem predsjedniku za poslovnu ekspanziju, odlučili su «pokriti» njegove investicije vezane uz kupnju stambenog objekta, čime su Mesića zaštitili od neugodnih pitanja koja su mogla biti postavljena od strane poreznih službi, a bila bi vezana uz porijeklo njegovog novca i imovine koja je neproporcionalna predsjedničkim primanjima.
Vrijedi podsjetiti da su Lijanovići iz ničega, doslovno preko noći, izgradili svoje poslovno carstvo zahvaljujući prije svega prijateljstvu i blagonaklonosti pokojnog Hrvatskog ministra obrane Gojka Šuška. Šušak je Lijanovićima omogućio dolazak do jeftinog kapitala preko bankarskih, ali preko drugačijih kanala i izvora, s kojim je ova porodica izgradila mesnu industriju. Nakon smrti Gojka Šuška, Lijanovići su izgubili svojeg političkog zaštitnika, ali i najvećeg vjerovnika, pa su mogli donositi poslovne odluke koje se pokojnom ministru sigurno ne bi dopale. 
